u proteklom je periodu u linkovima bez evidencije na ovim stranicama završio jedan omanji broj poveznica. razlog mom odbijanju da se ovdje javim ne leži u nekoj suvisloj argumentaciji koja bi se mogla objaviti javno, odnosno ta intimna argumentacija, koja je može biti suvisla (a nije bila javno objavljena) - nije bila sudionik u donošenju ove nadasve povijesne javne odluke, te je dakle odluka samom suvislošću argumentacije protiv, može biti donesena, kakobirekla, na osnovi nedovoljnih argumenata, ali se poštuje, dakako, kako bi drugačije bilo? stvar je u stvari sasvim deseta: jako sam nezadovoljna nepodatnošću obradi ledne materije kojom se u prilično posljednjeg slobodnog vremena bavim, a u šta su upućeni upućeni, te im kao takvima ovo pojašnjenje - uopće ne treba, jelte? (trenutno čitam komediju od romana: Dvanaest stolica, Iljfa i Petrova, što pojašnjava moj stil, odnosno: on je rezultat mekoće, odnosno sasvim razumljivih opreza i bojažljivosti od takvih autoriteta koje slijediti želim, no je u težnji ka čvrstoći doživio nekoliku izmjenu te je, jer sam po sebi to što jesam: nešto poput ruske prosvjetiteljske carice - takav kakav je)