I ne samo da se pitaju, već se njihovo mišljenje cijeni kao visoko intelektualno, iako nema baš ništa intelektualno u Hedlovu kočijaškom psovanju, Kuljiševu pokušaju da složi suvislu rečenicu dok se bori s mješinom u pokušaju hvatanja zraka, Mandićevu nazovi filozofiranju o bratstvu i jedinstvu Hrvata i Srba ili Jergovićevu vrijeđanju Hrvatske, iako ga je ta ista Hrvatska udomila za vrijeme rata i od njega pokušala napraviti čovjeka (u redu, ne može niti priroda uvijek uspjeti).