(Preuzeto iz Časopisa za suvremenu povijest 3/2011., znanstvenog časopisa koji izdaje Hrvatski institut za povijest)

Osim toga, na ovom spisu koji si dao http://www.isp.hr/ - šesti profeson na listi za suvremenu povijest " dr. sc. Mario Jareb, viši znanstveni suradnik " je predavao na HKS-u (moj fax) razodblje od prve Jugoslavije sve do suvremene povijesti.

Ali kada današnji povjesničari istraže suvremenu povijest koja se dotičnima ne sviđa, tj. ruši njihov svijet laži stvoren između 45. 90., tada se takve povjesničare diskreditira i ispituje se njihovo akademsko obrazovanje, zaboravljajući pritom na koji su način do diploma došli povjesničari koji su kreirali njihov svijet laži između 45. i 90. godine.

Tu je i povjesničar Darko Dukovski, koji je ove godine tiskao za istarsku suvremenu povijest izrazito bitnu studiju: Istra i Rijeka u Hrvatskome proljeću (Matica hrvatska, 2008).

Gradivo je preuzeto 1995. po službenoj dužnosti, od sljednika nekadašnjeg Instituta za historiju radničkog pokreta (IHRPH), tadašnjeg Instituta za suvremenu povijest (akv. br. 52/1995), što je današnji Hrvatskog instituta za povijest.

Više desetljeća kao znanstvenik istražujem i predajem svjetsku i europsku suvremenu povijest, prema tome o ovome što se događa u Europskoj uniji i o odnosima Hrvatske i Europske unije veoma dobro znadem na temelju činjenica.

U organizaciji Odsjeka za povijest i Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma u četvrtak i petak, 8. i 9. studenog 2012., na pulskom je Sveučilištu (Ronjgova 1, dvorana 11/Čitaonica) održana Radionica za suvremenu povijest (program i sažeci: http://www.unipu.hr/fileadmin/datoteke/CPKIS/RSP_program_i_sazeci.pdf), skup na kojem su izlagali diplomanti diplomskoga studija povijesti i donedavni studenti, a sada magistri povijesti, među kojima su mnogi polaznici drugih diplomskih i poslijediplomskih studija na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U Časopisu za suvremenu povijest, povodom izlaska njegove autobiografije, Mirjana Gross je 2004. napisala prikaz Povjesničar i komunist u opasnom 20. stoljeću, pristupačno kao pdf na hrčku.

Dr. de Mattei predaje kolegij Povijest kršćanstva i Crkve na Europskom sveučilištu u Rimu te suvremenu povijest na Sveučilištu u Cassinu...

Od Arhiva Instituta za suvremenu povijest (ranije: Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta) (akv. br. 52/1995), preuzeti su spisi, uglavnom policijski kartoni, s pratećim rukopisnim popisom.

Tijekom 1968. godine dio spisa predao je po službenoj dužnosti Republički sekretarijat za unutarnje poslove SRH (knj. akvizicija br. 9/1968), a 1995. godine preuzet je dio gradiva od Instituta za suvremenu povijest, slijednika nekadašnjeg Instituta za historiju radničkog pokreta (IHRPH) i njegovog Arhiva (knj. akvizicija br. 52/1995).

Životopis: Magistrirala je suvremenu povijest umjetnosti na pariškom sveučilištu Paris 1 - Pantheon Sorbonne 2004. godine, te sudjelovala u kustosko-istraživačkom programu Ecole du Magasin (2002 - 2003.) u umjetničkom centru Le Magasin, Grenoble, gdje je s ostalim polaznicima 12. generacije (Flora Loyau, Aurelie Guitton, Anna Olszewska, Nicolas Fenouillat, Carolyn Engel) radila na koncepciji i realizaciji knjige AIDS RIOT, umjetnički kolektivi u borbi protiv Side, New York, 1987 - 1996.

Manji dio gradiva preuzet je 1995. godine od Arhiva Instituta za suvremenu povijest (akv. br. 52/1995).

Suvremenu povijest često prikazuje veoma živopisno, npr. navalu Tatara, sukobe između Splita i Trogira te političke razmirice u gradu.

Te su zbirke u HDA preuzete 1995. godine, od Instituta za suvremenu povijest kao slijednika IHRPH, ali gradivo uglavnom nije integrirano u izvorne fondove, pa tako niti u Modruško riječku županiju.

Bit će upisan u suvremenu povijest kao zvijezda čiji se sjaj nikada neće ugasiti, a još manje izgledno, pasti u zaborav.

Unazad petnaestak godina objavljuje u " Vijencu ", " Zarezu ", " Filozofskim istraživanjima ", " Časopisu za suvremenu povijest " i sarajevskom " Odjeku " i dr. prikaze publicističke i memoarske literature tematski vezane uz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu na prijelazu 19. i 20 stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća, te tekstove iz filozofije politike i o odnosu politike, javnosti i medija.

Objavljeni podaci mogu se osporiti " ozbiljnim istraživanjem " samo ako se navedu pojedinačno imenom i prezimenom stradale osobe koje taj podatak osporavaju, nekoliko ili nekoliko tisuća, kako se - ni sa čime potkrijepljeno - paušalno spominje u epizodi Hrt-ove serije. Berislav Jandrić je, treba naglasiti, u Časopisu za suvremenu povijest (Zagreb, 1993, 25/2 - 3) objavio članak Nacionalna i socijalna struktura ibeovaca iz Hrvatske na Golom otoku u razdoblju 1949. - 1952. " gdje je također koristio već gore navedene izvore, ali kao što i naslov kaže usredotočen je prvenstveno na Hrvatsku.

Gradivo je preuzeto 1995. od Instituta za suvremenu povijest (ranije Institut za historiju radničkog pokreta, čiji je Arhiv preuzet u HDA kao akv. br. 52/1995).

Osim toga, i njegov rad o Lako prevoznom zdrugu Hrvatske legije objavljen u Časopisu za suvremenu povijest prvi je znanstveni rad objavljen o ovoj postrojbi.

Nastavlja se improvizirati, gotovo pretpostavljajući da mi, franjevci, služimo svemu i možemo učiniti sve te se prečesto zaboravlja da je intelektualna formacija temeljni zahtjev evangelizacije jer će nam samo solidna formacija, koja također podrazumijeva i adekvatnu intelektualnu formaciju, omogućiti da razumijemo probleme suvremenog čovjeka te će se pojaviti mogućnost plodnog dijaloga s aktualnom kulturom, tako da se Evanđelje može postaviti u njezino srce, kao i u suvremenu povijest.

Rođen je u Puli 1976. Nakon završene talijanske opće gimnazije u Puli, 1995. godine upisuje Fakultet povijesti pri Sveučilištu u Trstu, gdje 2000. završava studije specijalizirajući suvremenu povijest i gdje stječe zvanje Dottore in storia contemporanea.

Od 2002. radi kao istraživač za suvremenu povijest pri Centru za povijesna istraživanja (Centro di Ricerche Soriche) iz Rovinja, gdje se posebno bavi poviješću Pule.

Odgovori su to na često zajedljive primjedbe novinara i kritičara ženske osobnosti koja je obilježila crkvenu i suvremenu povijest, Majke Terezije, koja ne prestaje intrigirati svjetsku javnost ni petnaest godina nakon smrti, a gotovo deset otkad ju je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženom u neuobičajeno kratkom vremenu za uzance Katoličke crkve.

Labavije je strukture od prethodnoga, dijelom pikarski, s istaknutim kultom energije, ljubavi i strasti, eliptičnim i nejasnim završetkom te uprizoruje suvremenu povijest kao alegoriju u kojoj su dominantne vrjednote izokrenute.

O Židovima koji su suvremenu povijest svijeta i vlastita naroda obilježili ekstremima i kozmopolitizma i nacionalizma.

Znanstvene, stručne i popularne članke o Hrvatima u Vojvodini objavljivao je u časopisu Pro tempore (Zagreb), Časopisu za suvremenu povijest (Zagreb), Godišnjaku za kulturu vojvođanskih Hrvata (Subotica) Leksikonu podunavskih Hrvata Bunjevaca i Šokaca (Subotica), Glasniku Pučke kasine (Subotica) i Zovu Srijema (Zagreb).

Na temelju Zakona o Hrvatskom povijesnom muzeju, u lipnju 1991. objedinjene su dvije muzejske ustanove: Povijesni muzej Hrvatske, koji je sabirao i č uvao Âťpredmete i zbirke zna č ajne kao svjedo č anstva o prošlosti Hrvatske... od doseljenja Slavena do revolucije naroda HrvatskeÂŤ, i Muzej revolucije naroda Hrvatske, osnovan sa zada ć om da Âť sakuplja dokumente iz narodno-oslobodila č ke borbeÂŤ što se kasnije proširilo i na gra đ u koja je dokumentirala suvremenu povijest.

Kao takva oblikovana je u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske (IHRPH), a u HDA je preuzeta od njegovog sljednika, tadašnjeg Instituta za suvremenu povijest (akv. br. 52/1995).

Uglavnom je riječ o eminentnim hrvatski povjesničarima iz prošlosti i sadašnjosti; Mato Artuković, Ideologija srpsko hrvatskih sporova (Srbobran 1884. 1902.), Jere Jareb, Pola stoljeća hrvatske politike 1895. 1945., Nikica Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj, Rudolf Horvat, Hrvatska na mučilištu, Vatroslav Murvar, Na izvorima srpskih neistina, Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije 1., 2., i 3., te najnovije radove Memorijalnog centra za istraživanje Domovinskog rata prof. dr. Ante Nazora ili radove Hrvatskog instituta za suvremenu povijest dr. Maria Jareba ili prof. dr. Josipa Jurčevića.