Sjecam se da je bio jedan petak kad smo bili kod te socijalne radnice (nesto prije vremena kad sam otisla kod mame, ali to je bilo bez kofera i icega), soc. radnica je napomenula kako se ne bi smio tako ponasati i ako se ja zelim preseliti da mogu doci po svoje stvari i da obavimo to mirno, a taj isti dan, popodne nakon sto sam dosle iz skole ja vise nisam imala kljuc, nisam mogla uci u stan kako bi uzela robu, knjige ili bilo sto drugo, a on mi ne bi htio otvarati vrata.. nakon nekog vremena (uz intervenciju policije), sam uspjela nekako doci do stvari i preselila se kod mame skroz.. nas je odnos tada stvarno bio super, ona je bila presretna sto sam kod nje, ali nije bila sretna zbog tog sto se desilo izmedu meene i tate, odnosno sto se on tako ponasao prema meni, a s njom nije htio nikakvu komunikaciju.. skocit cu jos na proslu godinu, sto je bila sokantna mojoj mami i meni (jer mama se skroz bila zdravstveno smirila odkad se makla od njega), to je bio 3. mjesec, tocnije 8.3. i ja sam vec otprije govorila tati da mi da kljuc za more (kljuc je bio kod njega, a inace ta imovina koju imamo 50 % glasi na mene, a 50 % na sestru, dakle mama i tata zapravo uopce nemaju niti pristupa tamo ako mi ne dopustimo) i ja sam kucala na vrata nakon valjda 15. put odkad mu govorim da mi da kljuc i on nije htio otvoriti i kada je otvorio ja sam probala uc a on me agresivno odgurnuo da sam doslovno odletila na drugu stranu, kada sam dosla doma sva uplakana mama je na to poludjela i rekla kako odmah ide gore porazgovarati s njim (a s njim je inace stvarno tesko razg, jer je skroz agresivan kad mu ne pase nesto) i dosla je gore i nju je odgurnuo i kao da ce joj slomiti ruku, na to sm o pozvale policiju, koja nas je odvela u stanicu i tata je bio u jednoj sobi dok smo mama i ja u drugoj, da bi nam na kraju glavni sef policije (nakon razg s tatom) rekao kako mama i tata idu u pritvor a ja u popravni dom (ja koja nemam niti jedan prekrsaj, vrlo dobra ucenica u gimnaziji, a moja majka u zatvor koja nista nije ucinila), ali smo se na kraju izvukli bez icega... od tada mojoj mami jetra opet radi (a rekli su pukne li jos jednom, to je za nju kraj), tada je pala u veliku depresiju i nije isla van dugo, samo je spavala, jela, ni s kim nije komunicirala... meni ju je stvarno bilo tesko gledati... nego, da dodem na ovu godinu, sada je u losim odnosima sa sestrom, kao i ja (sestra ne zeli s mamom komunicirati jer zeli prisvojiti sebi sve sto moze), s tatom se uopce ne komunicira (kada ga vidim, jednostavno okrenemo glavu jedno od drugoga, cak je on prvi koji to napravi) te neke svade sto mama i ja znamo imati, iskreno shvacam ju zbog cega je onako reagirala, nije to tako lako za cuti da joj kcer s neke strane odrasta, ali opet nije smjela tako reagirati, ima jako impulzivan nacin reagiranja i odmah se krene derati itd itd... sada se uopce ne svadamo nakon toga, stvarno je sve u redu.. ali kada svade krenu to zna trajati po 10 - 15 dana i stvarno nije normalno jer ne komuniciramo niti ista, i znam da to boli nju a i mene, a ne mozemo to rijesiti.. svaki dan se dignem stvarno puna optimizma, ali jako sam flegma, ne diraju me stvari pretezito, pokusavam sve rijesiti sa smjeskom, ali je to opet jako tesko bez familije... sada sam preskakala s teme na temu, prakticki opisivala cijeli zivot, ali nisam znala kako to skratiti, kako objasniti svoju situaciju, sto osjecam... nadam se da ste me shvatili i hvala sto me slusate...