e ovaj, jučer nisam bila vani, nigdje, al danas izađem van i majko mila, svi se svađaju, svi nabrijani, hračkaju, psuju, jebu boga i isusa krista i jedni drugima majke... mislim dobro meni dođe to, jer spavala sam malo noćas a ni dve kave mi ne pomazu. ma viči buraz, drmaj, samo nemoj da me biješ. vole se ljudi svađat, ima tu nekaj, neke satisfakcije. to nekad dođe ko droga. meni se stvarno zna mozak pomutit, čak mislim da sam koji put i bez svijesti bila a usta mljela. jednom sam čak dve kile oraha zmljela i onda je mama napravila kolač. e a nakon svađanja su ljudi uzasno umorni i potreban im je san. to je čak znanstveno dokazano. mislim da je onda najpametnije svadit se navečer. fino čekaš da ti se nakupi, napraviš i par zabilješki, stigneš se fino istuširat da se ne usmrdiš ako bude opako, najedeš se, prikriješ i čekaš da padne mrak. a onda, juuuuriš.al stvarno, imala sam dečka koji je zaspao svaki put nakon svađe. pa onda nekad kad bih htjela malo mira i tišine bi ga isprovocirala samo da ga se riješim. a je, pa nisam baš takvo zlo... sad imam jednog koji nemre zaspat, al to je jer smo još friški.