Sve se dogodilo tako brzo... Imala sam priliku imati ga čitavih 3 mjeseca, a sada je to samo 2 tjedna.. Ubite me.... Zašto baš on... Zašto svaki dan plačem... Zašto me boli... Zašto, kad znam da je gotovo.. ON ME NEĆE..... a ja još uvijek vjerujem u to, i ne mogu se priviknut na to da me ne voli... jer predugo me volio, i na to sam navikla.. a sada kad tog nema... ništa nije isto... sve je prazno.. svaki dan je tako dosadan i prolkleto glup sve je to prokleto mrzim to.... zašto sada kad je kasno za sve... a morao je on u Zagreb u školu zaaaaštoooooo???????..... sada kada ga volim više od svega, i nije mi do ničega stalo, samo do njega boli me kurac za školu, za mamu, tatu koji su kreterni kakvih nema boli me kurac za svee sad su mi još rekli da ne smijem ići kod Renate, ne zbog nje, nego zato kaj sam ih molila da ostanem još jednu noć, da rješimo to s Hanom, i sad to njih zanima kaj je to bilo, da je njih strah... ma jebem ima mater.... nekak sam nagovorila tatu da mi vrati 90 kuna, jer inaće nebum imala kak dolazit kod Renate, osim tak s busom.Fakat su kreteni.. Tak ko da sam ja neki izgubljeni slučaj.... ne, to nije normalno....