DEKRET Red čitanja koja se ubuduće imaju upotrebljavati u misi izrađen je prema Konstituciji o svetoj liturgiji da se vjernicima pripravi bogatiji stol riječi Božje, da im se svestranije otvori biblijsko blago te da se kroz određeni broj godina mogne narodu pročitati istaknutiji dio...

A kada slavimo svoju domaću i porodičnu Slavu, ne slavimo je opet sami u kući, niti samo u kući, nego najpre sa ostalim pravoslavnim hrišćanima u Crkvi, na zajedničkoj svetoj Službi, svetoj Liturgiji, gde su prisutni i svi Božji Anđeli i svi Sveti, i gde se spominju svi naši živi i upokojeni, pa tek onda i u domu svome.

Tako nam sveti Jeronim govori: Ne poznaje Krista tko ne pozna Pisma. Zbog toga Drugi vatikanski sabor kaže kako je Crkva uvijek častila božanska Pisma slično kao i samo Gospodinovo Tijelo, budući da - osobito u svetoj liturgiji - ne prestaje uzimati i pružati vjernicima kruh života tako sa stola riječi Božje kako sa stola Tijela Kristova (usp.

Drugi vatikanski sabor u svojim konstitucijama (" Konstitucija o svetoj liturgiji " i " Dogmatska konstitucija o Crkvi ") govori o Euharistiji kao o središnjem sakramentu Crkve, iz kojeg svi ostali izviru i crpe svoju djelotvornost i snagu.

Dapače, Sabor je u svom prvom dokumentu, konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium (br. 1), koju je izglasao 4. prosinca 1963, definirao da je promicanje jedinstva među kršćanima jedna od osnovnih njegovih nakana, izrazivši to sljedećim riječima: »Budući da je Sveti sabor naumio iz dana u dan osnaživati kršćanski život među vjernicima, bolje prilagoditi potrebama našega doba one ustanove koje su podvrgnute promjenama, promicati sve što god može pridonijeti jedinstvu sviju koji vjeruju u Krista (kurzivom naglasio T.

202. A da bi kršćanski puk mogao sve obilnije primati ove vrhunaravne darove, poučavajte ga marljivo zgodnim propovijedima te posebno raspravama i predavanjima koja će se držati u određeno vrijeme, pa posebnim znanstvenim tjednima i sličnim sredstvima, o blagu pobožnosti koje se nalazi u svetoj liturgiji.

Zajedničko držanje tijela, kojeg se svi dionici liturgijskog slavlja trebaju pridržavati, znak je jedinstva udova i zajedništva sabranih na svetoj liturgiji, te izražava i gaji pozornost i duhovni osjećaj dionika slavlja.

Nije pretjerano reći da naš sadašnji papa posvećuje veliku pažnju i brigu svetoj liturgiji u Katoličkoj crkvi, čak bi se moglo reći da je Liturgija u zadnjih 20 godina bila jedan od prioriteta u njegovom intenzivnom teološkom i pastoralnom razmišljanju.

Primjerice, kardinal Montini koji je postao »koncilskim papom«, prikazujući teme za raspravu nakon početka koncila, jasno je izjavio da on u tome ne nalazi bitnih zadataka za koncil. (...) Nijednome od otaca ne bi palo na pamet da u tekstu [ Konstitucije o svetoj liturgiji, op. prev. ] vidi neku »revoluciju« koja bi označavala »kraj srednjega vijeka«, kako to u međuvremenu interpretiraju teolozi.

Nošeni tim idejama odbacili su sveto ruho, kolikogod su više mogli iz crkava su izbacili svaki sjaj koji je podsjećao na svetinju, liturgiju su sveli na jezik i geste svakodnevnoga života, pozdravima, znakovima prijateljstva i drugim. (Govor čileanskim biskupima 13.7.1988.) U pokoncilskim godinama Konstitucija o svetoj liturgiji nije se više shvaćala na fundamentalnome principu klanjanja, već više kao zbirka recepata o tomu što sve možemo od liturgije načiniti.

Osim što objašnjava kako se bolje pripraviti i na potpuniji način sudjelovati u svetoj liturgiji, on objašnjava značenje obreda, moliti, riječi i gesta u misi i pomaže čitatelju da cjelovitije uđe u iskustvo Isusove riječi i sakramenta.

DEKRET Red čitanja koja se ubuduće imaju upotrebljavati u misi izrađen je prema Konstituciji o svetoj liturgiji da se vjernicima pripravi bogatiji stol riječi Božje, da im se svestranije otvori biblijsko blago te da se kroz određeni broj godina mogne narodu pročitati istaknutiji dio Svetoga pisma (čl. 51).

Taj je Red misnih čitanja izradio Savjet za provedbu Konstitucije o svetoj liturgiji, a odobrio ga je papa Pavao VI., apostolskom konstitucijom »Missale Romanum« od 3. travnja 1969. Stoga Sveta kongregacija za bogoštovlje, po posebnom Prvosvećenikovu nalogu proglasu je isti taj Red čitanja te određuje da stupi na snagu I. nedjelje došašća dana 30. studenog godine 1969. Za sljedeću godinu upotrebljavat će se niz B nedjeljnih čitanja i II. niz prvih čitanja u obične dane »kroz godinu«.

U tom neka se opslužuju pravila koja su određena Naputkom o priređivanju narodnih prijevoda, što ga je izdao Savjet za provedbu Konstitucije o svetoj liturgiji 25. siječnja 1969. Ti tekstovi neka se ili uzmu iz prijevoda Svetoga pisma koji su za pojedine krajeve već zakonito odobreni i od Svete Stolice potvrđeni ili neka se prirede novi, koje valja predložiti ovoj Svetoj kongregaciji na odobrenje.

Taj se vrlo rano, osim u svetoj liturgiji, potpuno otvorio govorima triju hrvatskih narječja.

Sudjelovao sam u svetoj liturgiji, gotovo istovjetnoj pravoslavnoj liturgiji uz blisku mi ikonografiju.

Spomenuo sam prošli put citirajući saborsku Konstituciju o svetoj liturgiji, kako se liturgija koristi osjetilnim znakovima, na drugom mjestu ista će Konstitucija reći da se ona ostvaruje obredima i molitvama.

Je li, dakle, dopušteno meni praktičnoj katolikinji nazočiti svetoj liturgiji po istočnom obredu koja se vrši u pravoslavnom hramu, i od pravoslavnog svećenika primiti presvetu pričest kako je to »redoviti oblik pričešćivanja u istočnim obredima« - jer, kao što je gore navedeno, »u tom se obliku savršenije očituje znak euharistijske gozbe« i na vidljivi se način blaguje, tj. pije Krv Kristova (što nije vidljivo u katoličkom obredu pričešćivanja i koji je utoliko manjkav po mome skromnom mišljenju)?

Svetoj liturgiji prisustvovali su vjernici rimokatolici iz ove župe među kojima je bilo dosta djece.

63. Kao što nijedan pametan katolik ne smije odbijati nove vjerske formule, koje je Crkva pod vodstvom i nadahnućem Duha Svetoga s velikom korišću sastavila i odredila, da bi se vratio na stare formule koje su upotrebljavali prvi sabori; kao što nijedan pametan katolik ne smije odbacivati sadašnje zakone da bi se vratio na propise koje poznajemo iz starih vrela kanonskoga prava; isto tako, kad se radi o svetoj liturgiji, tko bi se htio vratiti na stare običaje i obrede, a odbijao bi nove propise koji su uvedeni po odredbi Božje Providnosti radi promijenjenih prilika, lako se vidi da toga ne vodi prava i pametna revnost.

Kao što znate, Drugi je vatikanski koncil - ne dokidajući stari obred slavljenja mise - proveo opću obnovu liturgije sa svrhom da bi kršćanski narod od liturgije što sigurnije mogao postići obilne milosti, odnoseći se uglavnom na rimski obred i pojašnjavajući da su »svi obredi u Crkvi ravnopravni«, kako kaže konstitucija Sacrosanctum concilium o svetoj liturgiji u četvrtom broju.

U svetoj liturgiji izrijekom i otvoreno ispovijedamo katoličku vjeru ne samo vršenjem svetih tajna, obavljanjem žrtve i dijeljenjem sakramenata, već i moljenjem i pjevanjem vjeroispovijesti »Simbola«, koji je kao obilježje i iskaznica kršćana.

Osim što objašnjava kako se bolje pripraviti i na potpuniji način sudjelovati u svetoj liturgiji,...

Četiri su stožerna dokumenta Drugoga vatikanskog koncila, koje treba povezivati s nastojanjima nove evangelizacije: Pastoralna konstitucija o crkvi u suvremenom svijetu »Gaudium et spes« (Radost i nada), Dogmatska konstitucija o Crkvi »Lumen gentium« (Svjetlo naroda), Konstitucija o svetoj liturgiji »Sacrosanctum concilium« (Sveti sabor), te Dogmatska konstitucija o Božanskoj objavi »Dei verbum« (Božja riječ).

Prvi dokument kojeg je Sabor ponudio čitavoj Crkvi bio je upravo Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, stoga bih ovaj niz razmišljanja o liturgiji želio započeti definicijom iste koju nam je darovao II. vatikanski sabor.

Brojna su područja i načini kako biskup propovijeda i poučava: na svetoj liturgiji, u porukama, pismima, člancima, nastupima na radiju i televiziji, javnim i privatnim susretima.

Odajem poštovanje, također, ukrajinskim svećenicima grkokatolicima za njihov odan rad na očuvanju ukrajinskog jezika i pjesme u svetoj liturgiji i očuvanju ukrajinske riječi i kulture u obiteljima čiji su djedovi i pradjedovi došli u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu prije više od 100 godina.

Kao odgovor na tu nesređenu situaciju, 1970. godine objavljena je " Treća uputa za ispravnu primjenu konstitucije o svetoj liturgiji ", kojoj je neposredni povod bio uvođenje takve glazbe u liturgiju.

U konstituciji o Svetoj liturgiji »Sacrosanctum concilium« dan je također veliki prostor mnogoobličju Katoličke Crkve.

ovdje sam kako bih zahvalio Vašoj Svetosti za sve što ste učinili i činite kako bi se povratila plemenitost i sjaj svetoj liturgiji Mise, u pogledu glazbe, koja bi trebala biti istinski suglasna sa sakramentom Euharistijske žrtve.