Navela je međutim i greške koje je nova vlast radila: nije prihvaćena ponuda maršala Borojevića da dođe u Hrvatsku sa još discipliniranim trupama; povjerenik za industriju traži nacionalizaciju, što dovodi do " bijega kapitala " i zamiranja industrije; u mjesnim odborima Narodnog vijeća vodi se borba za prevlast, u kojoj pristaše Svetozara Pribićevića istiskuju njegove protivnike.

On govori o kontinuiranim kontaktima Svetozara Pribićevića sa Nikolom Pašićem, koji mu daje upute kako postupati.

Kršnjavi je držao da je razlog Seton-Watsonove zablude bio u njegovu nepoznavanju prave ćudi Koalicije i njezina vođe Svetozara Pribićevića, koji hoće sasvim suprotno od onoga što je predlagao Otočanin: ÂťO pomicanju težišta od Beograda na Zagreb ne žele Pribićević i njegovi istomišljenici ništa znati; oni su u Saboru i u svojim listovima više puta jasno izjavili da je za njih mjerodavan BeogradÂŤ.

Pripadali su različitim centralističkim političkim strankama (ORJUNA, Srpska radikalna stranka i Demokratskoj stranci Ljube Davidovića i Svetozara Pribićevića).

Tako se povijest ponavlja, s obzirom da je i prije 100 godina u Austro-Ugarskoj postojao cijeli niz stranaka s pravaškim predznakom koje je stvorio režim i forsirao u biti bivše pravaše koji su izdali Oca domovine Antu Starčevića, poput njegovog nećaka Mile Starčevića, ili Frana Folnegovića, ili Frana Supila i Ante Trumbića, zubara Pavelića, Grge Andjelinovića i drugih, koji su na cjedilu ostavili nasljednika Oca domovine i čelnika Čiste stranke prava, Josipa Franka, i priklonili se 1917./1918. jugoslavenskim izdajnicima i velikosrpskim agentima oko Svetozara Pribićevića.

Trumbić i Pavelić svojim su isticanjem da je Radić odobrio njihov ulazak u klub HSS-a, ogradili od Samostalne demokratske stranke (SDS) i Svetozara Pribićevića.

Međutim, Stjepan Radiće je tvrdio da se pristaše Svetozara Pribićevića nerede često insceniraju i preuveličavaju, da bi opravdali taj poziv.

Tako je stvorena Hrvatsko-srpska koalicija, koja je poslije, pod vodstvom Svetozara Pribićevića, Hrvatsku utjerala u Jugoslaviju.

On se sastao 28./29. listopada i usvojio hitan prijedlog Svetozara Pribićevića o prekidu svih državnopravnih odnosa Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Kraljevinom Ugarskom i Carevinom Austrijom.

Iz dviju Bušićevih bilježaka na knjizi očito je da ju je kupio 11. prosinca 1950., i završio čitati 23. siječnja 1951.32 U početku pedese tih godina Bušić se je u očevoj knji žnici susreo i s knjigom Slučaj Andrije Hebranga Mile Milatovića objavljenom u Beogradu g. 1952. i Diktatura kralja Aleksandra Svetozara Pribićevića, objavljenom u Beogradu g. 1953., a to su knjige koje su zbog obrađene tematike o hrvatsko-srpskim poli ti čkim odnosima u po Hrvate vrlo teška vremena u prvoj po lo vi ni XX. stoljeća i u hrvatskim sredinama dosta čitane.

Vođa koalicije Fran Supilo biva optužen 1909. također za veleizdaju, nakon završetka procesa Fran Supilo izlazi iz Hrvatsko-srpske koalicije koja kasnije pod čelsništvom Svetozara Pribićevića sa mađarskim vlastima sklapa sporazum 1913. da bi time prestala djelovati kao ujedinjavajuća sila Srba i Hrvata u Austro-Ugarskoj monarhiji.

Radić je u pritvoru ostao najduže od svih uhićenika i pušten je 27. veljače na intervenciju novoga hrvatskog bana Matka Laginje a protivno volji regenta Aleksandra Karađorđevića, beogradske vlade i Svetozara Pribićevića. [ 34 ] Godine 1920. njegova stranka mijenja naziv u HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka).

Malobrojni svijet, koji je pristajao uz Svetozara Pribićevića, te koji je pod zaštitom policije već desetak dana vladao zagrebačkom " ulicom ", počne odmah manifestirati po kavanama.

Po završetku 1. svjetskog rata dolazi u Beograd gdje je imenovan za šefa kabineta Svetozara Pribićevića, ministra unutrašnjih poslova Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Koalicija je od tada, pa do raspada monarhije i stvaranje kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.), svedena na oruđe u rukama najutjecajnijeg i najagilnijeg hrvatskog pragmatičkog političara u to doba, unitaristički nastrojenoga Svetozara Pribićevića, kojem je primarni cilj bio čekanje raspada KuK Monarhije i ujedinjenje sa Srbijom pod svaku cijenu.

Postoji li, u suvremenoj hrvatskoj politici, ijedan hrvatski Srbin, osim Svetozara Pribićevića, koji je imao ikakvu realnu vlast nad Hrvatima?

Dr. Hrvoje Matković tri puta se vraćao na pisanje biografije Svetozara Pribićevića, proučavajući ga dvadeset godina, ali su mu i usprkos pedantnosti izmaknula neka važna zbivanja, a isto tako ni Stjepan Radić još uvijek nema onakvu znanstvenu obradu kakvu zaslužuje najistaknutiji hrvatski političar između dvaju svjetskih ratova.

Roksandić nije zaboravio spomenuti i Glavčane nedaleko od Trgovske gore, rodno selo najznačajnijeg srpskog političara prve polovine XX vijeka Svetozara Pribićevića i njegove braće.

Moramo se dakle vratiti 2. točci II. člana zaključaka Hrvatskoga Sabora od 29. listopada 1918., koji su jednoglasno primljeni na predlog Svetozara Pribićevića i njegovih drugova.

Roksandić je istaknuo pozitivan utjecaj Svetozara Pribićevića na ustanovljenje Banovine Hrvatske i dobru suradnju HSS-a i SDS-a, odnosno Radića i Pribićevića.

Članovi Narodnog vijeća nesuglasno su raspravljali o samom aktu ujedinjenja, a razdvajanjem mišljenja Svetozara Pribićevića (zagovarao je hitno i bezuvjetno ujedinjenje) i Stjepana Radića (zagovarao je detaljan dogovor oko uređenja države na temelju ravnopravnosti svih naroda u njoj) ukazani su problemi koji će se provlačiti kroz cijelu etapu povijesti Hrvatske u Prvoj Jugoslaviji.

Tu su do popodnevnih sati čitali knjige Diktatura kralja Aleksandra Svetozara Pribićevića i Slučaj Andrije Hebranga Mile Milatovića i neke domoljubne pjesme te raspravljali o hrvatskom jeziku i njegovu položaju u tadašnjoj jugoslavenskoj državnoj zajednici, a neki su se od njih i zabavljali kartanjem.38

Svetozara Pribićevića, koji je bio kriv za sve nedaće u državi, a ne Âťpozivati seljački narod da i pod Obznanom i uz krvava seljačka ledja pali kriesove i nosi lampione kao u najvećem veseljuÂŤ.

Na početku školske 1934/35. godine, Lola je stigao u Pariz da studira političke nauke, ali poslije atentata na kralja Aleksandra (po savjetu Svetozara Pribićevića) napušta Francusku.

To spada u plodove Svetozara Pribićevića, koji je odveo hrvatske političke gusane na poklon pred srbijanskog regenta, kasnije kralja SHS-a i Kraljevine Jugoslavije Aleksandra Karađorđevića.

Dok u sjevernim dijelovima zemlje Radićeva Seljačka stranka redovito odnosi uvjerljivo najviše glasova, dotle u Splitu dobro prolaze demokrati Svetozara Pribićevića, Zemljoradnička stranka sa snažnom bazom u Srbiji te, na koncu, i Komunistička partija Jugoslavije.

- Među biračima moglo bi se naći i štovatelja državničkog lika " Milorada Pupovca kao nekovrsne suvremene reinkarnacije zrelog Svetozara Pribićevića, a dojmu obilato pridonosi sam Pupovac svojom čudnom rehistorizacijom hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj.

Vlada Velje Vukičevića uzdrmana je atentatom na prvake HSS-a i on podnosi ostavku svoje vlade, 4. srpnja 1928. godine, nakon čega je kralj Aleksandar I. povjerio mandat za sastavljanje vlade Aci Stanojeviću koji odmah traži sastanak s ranjenim Radićem ali ga je Radić odbio primiti, uputivši mu vrlo oštar odgovor i optuživši ga što je kao prvak Radikalne stranke pružio podršku Velji Vukičeviću i skupštinskoj većini odakle je potekao ubojica i njegovo organizirano društvo. [ 49 ] Nakon toga Stanojević vratio je mandat za sastav vlade a kralj Aleksandar I. je, posredstvom Svetozara Pribićevića, ponudio mandat Stjepanu Radiću koji ga odbija predloživši mu raspuštanje skupštine i nove izbore koje bi provela oporba ili neutralna vlada. [ 49 ] Po Radiću bi se u toj budućoj skupštini razmatrale ustavne promjene " prema stečenom iskustvu i narodnim i državnim potrebama ". [ 50 ] Radić je u beogradskoj bolnici ostao do 8. srpnja 1928. godine i odakle je, nakon laganoga poboljšanja zdravstvenog stanja, prebačen u Zagreb gdje je nastavio s liječenjem.

Prije samog kraja navest ću riječi zakletog neprijatelja Josipa Franka, Svetozara Pribićevića: Moram međutim priznati povijesnu istinu da ekstremni dio Stranke prava nije vodio takvu politiku zbog toga što se prodao Beču, kao što su im predbacivali, ili stoga što su njezine vođe očekivale za sebe osobnu korist u budućnosti - jednostavno su smatrali da takvu politiku nalažu interesi hrvatskog naroda. " Na kraju ću spomenuti što sam čuo prije nekih pola godine od člana/članice lokalnih vlasti u Gradu Zagrebu.

Hrvatski je sabor na svojoj sjedinici od 29. listopada 1918. jednoglasno prihvatio prijedlog Svetozara Pribićevića (1875 ⠀ 1936), člana Hrvatsko-srpske koalicije, dr. Ante Pavelića st. (1869 ⠀ 1938), vođe Starčevićeve stranke prava (ÂťmilinovacaÂŤ), i drugova da se prekinu svi državno-pravni odnosi s Kraljevinom Ugarskom i Carevinom Austrijom.