Usprkos tome što sam politički državotvoran ili ako hoćemo, desno orijentiran, ja prihvaćam kao dio moje hrvatske prošlosti i Broza i Pribićevića i Račana i sve političare i politike lijeve orijentacije.

Navela je međutim i greške koje je nova vlast radila: nije prihvaćena ponuda maršala Borojevića da dođe u Hrvatsku sa još discipliniranim trupama; povjerenik za industriju traži nacionalizaciju, što dovodi do " bijega kapitala " i zamiranja industrije; u mjesnim odborima Narodnog vijeća vodi se borba za prevlast, u kojoj pristaše Svetozara Pribićevića istiskuju njegove protivnike.

On govori o kontinuiranim kontaktima Svetozara Pribićevića sa Nikolom Pašićem, koji mu daje upute kako postupati.

Kršnjavi je držao da je razlog Seton-Watsonove zablude bio u njegovu nepoznavanju prave ćudi Koalicije i njezina vođe Svetozara Pribićevića, koji hoće sasvim suprotno od onoga što je predlagao Otočanin: ÂťO pomicanju težišta od Beograda na Zagreb ne žele Pribićević i njegovi istomišljenici ništa znati; oni su u Saboru i u svojim listovima više puta jasno izjavili da je za njih mjerodavan BeogradÂŤ.

Današnja koalicija HDZ-a sa SDSS-om Pupovca i Stanimirovića reminiscencija je na stare koalicijske igre HDZ-a s Raškovićevim SDS-om prije početka samog rata, kad je sam Pupovac s indignacijom odbijao ulogu profesionalnog Srbina i paradnog Pribićevića, a kulturnu autonomiju kritizirao kao getoizaciju Srba.

Pripadali su različitim centralističkim političkim strankama (ORJUNA, Srpska radikalna stranka i Demokratskoj stranci Ljube Davidovića i Svetozara Pribićevića).

Tako se povijest ponavlja, s obzirom da je i prije 100 godina u Austro-Ugarskoj postojao cijeli niz stranaka s pravaškim predznakom koje je stvorio režim i forsirao u biti bivše pravaše koji su izdali Oca domovine Antu Starčevića, poput njegovog nećaka Mile Starčevića, ili Frana Folnegovića, ili Frana Supila i Ante Trumbića, zubara Pavelića, Grge Andjelinovića i drugih, koji su na cjedilu ostavili nasljednika Oca domovine i čelnika Čiste stranke prava, Josipa Franka, i priklonili se 1917./1918. jugoslavenskim izdajnicima i velikosrpskim agentima oko Svetozara Pribićevića.

Trumbić i Pavelić svojim su isticanjem da je Radić odobrio njihov ulazak u klub HSS-a, ogradili od Samostalne demokratske stranke (SDS) i Svetozara Pribićevića.

Tu su bili i slovenski prvaci poput Mihe Kreka, Koroščeva nasljednika na čelu Slovenske pučke stranke, te srpski vođe različitih orijentacija poput Živka Topalovića, Adama Pribićevića, vojvode Dobrosava Jevđevića, a jedno vrijeme i Aleksandrova ljubimca generala Pere Živkovića.

Međutim, Stjepan Radiće je tvrdio da se pristaše Svetozara Pribićevića nerede često insceniraju i preuveličavaju, da bi opravdali taj poziv.

Tako je stvorena Hrvatsko-srpska koalicija, koja je poslije, pod vodstvom Svetozara Pribićevića, Hrvatsku utjerala u Jugoslaviju.

On se sastao 28./29. listopada i usvojio hitan prijedlog Svetozara Pribićevića o prekidu svih državnopravnih odnosa Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Kraljevinom Ugarskom i Carevinom Austrijom.

Među brojnim, izuzetno zanimljivim i često raritetnim knjigama mogu se pronaći i autori poput Nike Bartulovića, Adama Pribićevića, Stevana Galogaže, Milke Žicine, Duška Roksandića, Drage Roksandića, Čedomira Višnjića, Drage Kekanovića, Branislava Zeljkovića, te mlađih autora - Sime Mraovića, Mirka Demića, Lidije Vukčević, Nebojše Devetaka, Đorđa Brujića.

Iz dviju Bušićevih bilježaka na knjizi očito je da ju je kupio 11. prosinca 1950., i završio čitati 23. siječnja 1951.32 U početku pedese tih godina Bušić se je u očevoj knji žnici susreo i s knjigom Slučaj Andrije Hebranga Mile Milatovića objavljenom u Beogradu g. 1952. i Diktatura kralja Aleksandra Svetozara Pribićevića, objavljenom u Beogradu g. 1953., a to su knjige koje su zbog obrađene tematike o hrvatsko-srpskim poli ti čkim odnosima u po Hrvate vrlo teška vremena u prvoj po lo vi ni XX. stoljeća i u hrvatskim sredinama dosta čitane.

Vođa koalicije Fran Supilo biva optužen 1909. također za veleizdaju, nakon završetka procesa Fran Supilo izlazi iz Hrvatsko-srpske koalicije koja kasnije pod čelsništvom Svetozara Pribićevića sa mađarskim vlastima sklapa sporazum 1913. da bi time prestala djelovati kao ujedinjavajuća sila Srba i Hrvata u Austro-Ugarskoj monarhiji.

Radić je u pritvoru ostao najduže od svih uhićenika i pušten je 27. veljače na intervenciju novoga hrvatskog bana Matka Laginje a protivno volji regenta Aleksandra Karađorđevića, beogradske vlade i Svetozara Pribićevića. [ 34 ] Godine 1920. njegova stranka mijenja naziv u HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka).

Članak Hrvati i Jugoslavija (The Croats and Yugoslavia) Riley i Davies su, po prethodnom dogovoru s vodstvom HSS-a, kako August Košutić 28. rujna 1932. izvješćuje Pribićevića, objavili u Manchester Guardianu 30. rujna 1932. Središnji dio tog članka uvrstio je Mirko Glojnarić u zbirku Vođa govori.

Malobrojni svijet, koji je pristajao uz Svetozara Pribićevića, te koji je pod zaštitom policije već desetak dana vladao zagrebačkom " ulicom ", počne odmah manifestirati po kavanama.

Po završetku 1. svjetskog rata dolazi u Beograd gdje je imenovan za šefa kabineta Svetozara Pribićevića, ministra unutrašnjih poslova Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Koalicija je od tada, pa do raspada monarhije i stvaranje kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.), svedena na oruđe u rukama najutjecajnijeg i najagilnijeg hrvatskog pragmatičkog političara u to doba, unitaristički nastrojenoga Svetozara Pribićevića, kojem je primarni cilj bio čekanje raspada KuK Monarhije i ujedinjenje sa Srbijom pod svaku cijenu.

U tom je bio posve u pravu - no, cilj Pribićevića i nije bio da Hrvatska bude ikakav, a kamoli ravnopravan čimbenik u budućoj zamišljenoj južnoslavenskoj državi.

Postoji li, u suvremenoj hrvatskoj politici, ijedan hrvatski Srbin, osim Svetozara Pribićevića, koji je imao ikakvu realnu vlast nad Hrvatima?

Ukratko, Miletić Bjelanović apostoli su ideje koja je - preko Pribićevića, Nikoliša i Raškovića, do današnjih dana -« udarila temelje hrvatsko-srpskim političkim koalicijama ».

Dr. Hrvoje Matković tri puta se vraćao na pisanje biografije Svetozara Pribićevića, proučavajući ga dvadeset godina, ali su mu i usprkos pedantnosti izmaknula neka važna zbivanja, a isto tako ni Stjepan Radić još uvijek nema onakvu znanstvenu obradu kakvu zaslužuje najistaknutiji hrvatski političar između dvaju svjetskih ratova.

Roksandić nije zaboravio spomenuti i Glavčane nedaleko od Trgovske gore, rodno selo najznačajnijeg srpskog političara prve polovine XX vijeka Svetozara Pribićevića i njegove braće.

Moramo se dakle vratiti 2. točci II. člana zaključaka Hrvatskoga Sabora od 29. listopada 1918., koji su jednoglasno primljeni na predlog Svetozara Pribićevića i njegovih drugova.

Roksandić je istaknuo pozitivan utjecaj Svetozara Pribićevića na ustanovljenje Banovine Hrvatske i dobru suradnju HSS-a i SDS-a, odnosno Radića i Pribićevića.

Članovi Narodnog vijeća nesuglasno su raspravljali o samom aktu ujedinjenja, a razdvajanjem mišljenja Svetozara Pribićevića (zagovarao je hitno i bezuvjetno ujedinjenje) i Stjepana Radića (zagovarao je detaljan dogovor oko uređenja države na temelju ravnopravnosti svih naroda u njoj) ukazani su problemi koji će se provlačiti kroz cijelu etapu povijesti Hrvatske u Prvoj Jugoslaviji.

Tu su do popodnevnih sati čitali knjige Diktatura kralja Aleksandra Svetozara Pribićevića i Slučaj Andrije Hebranga Mile Milatovića i neke domoljubne pjesme te raspravljali o hrvatskom jeziku i njegovu položaju u tadašnjoj jugoslavenskoj državnoj zajednici, a neki su se od njih i zabavljali kartanjem.38

Svetozara Pribićevića, koji je bio kriv za sve nedaće u državi, a ne Âťpozivati seljački narod da i pod Obznanom i uz krvava seljačka ledja pali kriesove i nosi lampione kao u najvećem veseljuÂŤ.