Drzao sam svoj prvi govor u zivotu, 13 - godisnji djecak jos slabih ruku, dali su nam rakiju, posli smo cijelo drustvo iz grada u vukojebinu gdje su ti njegovi roditelji htjeli okititi grob, moja je simpatija povratila u autobusu, ovdje se seljaci ne peru nakon poroda, ja najmladji, u bijeloj kosulji, imao sam tremu, s papirom formata A 4 istrgnutim iz biljeznice ispred sebe, mrtav je djecak zaudarao izlozen pokraj traktora, kosti mu je pojelo, bio je dvije godine stariji od mene a uvijek sam ga mogao istuci, lomljiv i blijed zaudarao je jos u bolnici, trebalo je stogod o njemu napisati, pisao sam jucer cijelo poslijepodne, nisam znao sto, ali nisam se mucio, osjetio sam strast, divio sam se svojoj koncentraciji, kombinirao sam rijeci, cak sam bio iskren, Zoki je imao crne podocnjake i piskutav glas, u grob se taljigao na seljackim kolima, pobacali smo vijence u njih, a onda i mi posjedali, mlada druzba mrtvacka, dug je put do Krstinje, to je totalna zabit, u koju sam sljedeci put dosao nakon jos trinaest godina, i to na tenku, nocili smo ondje, pa se pucalo, u zoru na brdu gledam katnicu bez fasade, iza je dvoriste, daske prebacene preko kozlica, po njima prasetina, mladi luk, boce sljivovice i vino, naglas citam a babe placu, njegova mater kima glavom, svi u mene zure, kad zastanem, preskocim rijec, cujem muhe, rakija me grije, citam glasnije, o vjecnom prijateljstvu, i svice nad ovim opustjelim srpskim selom u kojem sam tako uspjesno zapoceo spisateljsku karijeru. lecenipravoslavac 08.12.2006. 16:12... slushaj, moguci nemanja, za normalnih dana ne bih se osvrtao na tvoje nebulozne i nepotkrepljive zakljuchke-optuzbe. ali kako danas i tako nemam kuda ili shta, ili sam usled protivprirodnog nasilja nad duhom i telom emocinalno drmnut i nachet, tvoje praznoslovlje vredja, zove na dvoboj i iziskuje zadovoljenje. na obostranu srecu vec u neznom dobu od 6 - 7. godina shvatio sam nedomislivu izlishnost objashnjavanja bilo kome bilo shta. sve tvoje zamerke na moj rachun posledica su upravo tvojeg trabunjanja ovde i zelje da ti se anonimnom neznani dive. moja deformacija, ili kako ti vec to pogreshno nazivash, ogleda se jedino mozda u chinjenici da sam lishen osnovnog svojstva i jalove strasti ljudi koji ovde saobracaju - a to je...? ti cesh mozda i sam znati, ah tako okretan i nemilosrdan na jeziku u obrachunu protiv trovacha omladine, tuzioche moj dragi. da sam danas sposoban za ljubav u svetovnom ruhu - sigurno bih te voleo, nemanja. ali, avaj, sve je otishlo u kurac, kako to moj dragi, poshteno-neuki izgnanik peva.