A ja bio redar pa sam morao ici sat-dva posli po kredu... a kreda di je ona... i tako sam s prijateljem otisa po kredu, ona se pocela smijat... ali pozitivno... i tako... a onda, posli skole, izlazim ja iz skole, a ona ceka doli na vratima i gleda me, ono, znacajno... još sve dobro... i onda se makla s vrata i otisla na drugu stranu, kao ono, malo prije nego sto sam prosao... a onda sam bio siguran... i otisli mi tako u kafic (ja i prijatelji), dosla ona s njenim prijateljicama ubrzo... i onda sam sve zaj.... ne mogu virovat... koji sam ja... uhhhhh.... sjedimo mi za našim stolom, oni za stolom do, između ima prolaz... i nista ja, ne znam sta da radim... i tako smo sidili nešto malo, ovo ono... nista posebno... i zovu one da im fali jedan za igrat tresetu... i ja isa igrat tresetu... e tek sam onda zapravo zasrao (oprostite na izrazu)... ona nije igrala, a ja sam šutia... treba sam je nesto pitat... i prije kraja partije, kaze ona: " idem doma "... A sta da radim... nista... e j bi ga... ma uprska sam sve... treba sam nesto rec prije... ne mogu virovat... a jos sam zna da joj se svidam... a ja... koji sam ja debil... ovo je nevjerojatno... ne mogu vjerovat... zašto mora biti ovako? zašto? trebao sam biti malo otvoreniji... mrzim to... ali problem je i sta je sve bilo prebrzo za mene... pa stala je u kaficu 10 - 15 minuta... mogla je bit malo strpljivija... kao da je meni lako... ali zna sam... ajme... ubit cu se... ne mogu virovaaaat...... shit.... shit, shit, shit, shit........... i šta sad... ma nije to meni samo zbog nje... više općeniti moj postupak... problem je u tome šta bi i s nekom drugom tako postupio.... i nisam si mogao pomoci... ali da je bila malo intimnija atmosfera, mozda jos i bi nesto... ipak sam debil... i sad mi, naravno, ostaje tračak nade... ali nema nade... gotovo je... bilo je prebrzo za mene... ne mogu ja to tako... u tome je moj problem... mrzim to... zašto moram bit takav... ne mogu virovat... da bar ima nade još... a ne znam baš... ne bi se reklo... ne vjerujem, ali necu znat do ponediljka... to je grozno... utučen sam... patim ne zbog nje, zbog neke određene ženske, nego zato što bi tako sa svakom... počeo sam se već i sažalijevati malo... baš sam jadnik... gubitnik... da je bar cekala malo vise... a mozda jos ima nade... nadam se da ima nade... hmmm.. ne zvuci bas dobro... ma nema veze... ionako me nije briga puno sta pisem... prošle su mi glavom i misli poput one, vec klasične: " nikad necu nac curu... ", a i čini se da slijedim to pravilo... pa imam skoro 17 godina... i nikad nisam imao curu... pa ako to nije mizerno... da bar ima još šanse ovde... ali ne znam baš... bilo bi lijepo... ali ne vjerujem... vjerojatno sad misli da sam debil... a i u pravu je... pa ako mi prijatelj uspije nesto sredit... a ne vjeruje baš ni on... a ne mogu ja to tako, sam... znam, rec cete da trebam sam... ali ne mogu... pogotovo ne sad... da mi da broj... hmmm... ali ne vjerujem da ce ista bit... ma skartala me... znam, bit ce drugih prilika, to svi govore... ali ja se više brinem za svoj postupak... da se bar ovde može još nešto napravit... ma vidit cu u ponediljak... i to ce vjerojatno bit poslijednji udarac... eto zasto patim i zasto sam lose volje... jer uvijek upropastim priliku... dokad ja to tako mislim? grozno... užasno... ne mogu virovat... lose, jako... nije mi dobro... padam u duboku depresiju... da bar jos nesto bude... a ne znam vise... spiska sam priliku, i gotovo sad... ali tako brzo... ne mogu tako brzo... pokusavam, nesto sam i napravio, ali ona je ocito zelila vise... a nista od strpljenja... ma ne znam ni sam, sad pisem gluposti, znam da ovo ionako vise nitko ne cita... preglupo... tako sam jadan... ovo je grozno... da bar... lako mi je govorit... a ne znam, mogu li išta učinit... pokušat ću... a što drugo da kažem... boli me, jer uvijek tako upropastim priliku... svaku priliku... a i nije ih toliko bilo... ne mogu virovat da sam joj se uopce svidio... ahh.. ovo je bio duboki uzdah... zapravo... ma necu vise pisat, i previse je ovo... možda je najbolje da prespavam... ali ne vjerujem da ce proc tako lako... idiot... ja.. da, to sam ja... zašto... kako sam tako... ajme meni... ajme... loše je ljudi, loše... tonem... tonem duboko... a ovo nitko ionako ne cita... kako se lako srozati do dna... ovo je dno... bar se nadam da je, da nece bit jos gore... koji sam ja debil.. debil... užas... grozno... ovo je samo primjer... još jedna izgubljena prilika... a tako očito je bilo... stvarno je moglo nesto bit... da ovo, da ono... ne mogu vise... ne mogu vise, dosta mi je svega... jednostavno mi je dosta...