Ovi zadnji prirepak su neki lokalni narod sa severa Jadrana kojem sam slučajno posvojio jer su ih već karali Mađari odavno, a inače govore nekim čakavskim jezikom koje baš i ne kontamo mi iz svijeh srpskih krajeva gde nam je od Boga dana štokavica
Ovi zadnji prirepak su neki lokalni narod sa severa Jadrana kojem sam slučajno posvojio jer su ih već karali Mađari odavno, a inače govore nekim čakavskim jezikom koje baš i ne kontamo mi iz svijeh srpskih krajeva gde nam je od Boga dana štokavica
Durmitor je za njih najljepša planina svijeta, ne pjevaju mu uzalud: " Oj visoki Durmitore, svijeh planina direktore " Tvrde da nema slađe pečene janjetine nego je crnogorska, da leskovački roštilj nije ni sjena crnogorskome, da bosanske tufahije nisu toliko sočne kao crnogorske, da ni Vojvođani ne mogu spremiti takav fiš paprikaš kao Crnogorci, da su Vranac i Krstać vina " kaki ' nigđe nema "....
pa dobro jel vam JOŠ nije jasno da je @ rahan proćeran sa svijeh blogova i da s njime NEMA dijalga
O muze, molim vas, za ljubav svijeh boga, Slišajte trudan glas od mene neboga, I suze i uzdah moj toliki na svijeti, Trpeći nepokoj ki nije moć izrijeti, Gdje, vajmeh, trudeći ne može svijes moja Ni javi ni speći prijati pokoja, Razmi sam u tuzi družeći tolik trud Ter ni ja ni druzi učinit ne vijem sud Otkud bi uzrok taj, tko li me prisudi Trpeći tolik vaj da život moj trudi, Lugovi najliše stramputno hodeći Gdje moj duh uzdiše velmi se boleći.
Osnova nije duga ka još nije dotkana, Ter žalos i tuga rve me svijeh strana; A sam se spoznavam da je kratak život moj Ter se vas skončavam ćuteći nepokoj, Gdje prijeka smrt preši, svijem ljudem nemila, Da naglo razdriješi moj život od tijela; Ter je trud i muka, gdi od velje slabosti Trepti mi sva ruka i ostale sve kosti, Ter perce vladati ne mogu od tuge Ni pjesni sladati ni kratke ni duge
Svekolike borbe okeanah koje čine sa krutim skalama u najveću njihovu bjesnoću, svekolike napore vjetrovah što se čuju na zemnome šaru protiv svijeh gustijeh ljesovah da u jedan glas mogući sliješ, jek bi njihov slab veoma bio da pokaže krupnu silu glasa kojim oblak vitleći ječaše.
Dečki na telki mogu izgledati ko praljudi, a cure se moraju rihtati u pizdu materinu i još ih opletu sa svijeh strana.
Jok i necu, pa kud puklo, draze mi moje Cetinje od svijeh njihovijeh kamila.
O ljubavi, a znam od svijeh
Svijeh ovijeh dana boravih u tišini jer me razdirala petica.
Tijem se bolim i tuguju U žalosti rad ljubavi, Svake ptice gdi svud čuju Biljišući po dubravi I pojući brijeme traju, Ter kraljici svijeh kraljica U pjesance hvalu daju, Ka je svjetlja ner Danica.
Lončarom je gnjila dana Kada lonce pripravljaju, Da ručice pristavlaju Kako hoće sa svijeh strana; A pengatur vrhu svega Ima volju i oblasti, Da ne štedi nijedne masti, Kako hoće da sve penga.
Z o je medvjed i lav smini, gori zmaj prokivni vrh svijeh aždaj kriloviti).
Nadalje, u govoru negromanta Dugog Nosa on govori o nekakvoj nepostojećoj zemlji u kojoj nema granica ni međa, nema moje i tvoje, ma je sve općeno svijeh, i svak je gospodar od svega i gdje su svi ljudi blazi i tihi, mudri i razumni.
" Našem dostu, našem plemeniku, crnogorskom gospodaru Radu, pozdrav bratski od svijeh Bošnjaka.
gledam ja ovo dvoje kaj su s kapicom i kapuljačom ušli u auto i put remetinca. zakaj kapica i kapuljača jebate, zakaj se krabulje, lipanj je? kupujte s osmijehom. pjevajte s tamburašima. gledam, gledam i sve si mislim kak je lako pljucati na one kaj su prešli na drugu stranu i ugledali remetinečko svetlo. ili se istamburali iz kakve gorostasne stranke pa nabij ga na kolac so svijeh strana, ko malu voćku poslije kiše. gledam i mislim si koliki su na dr. ivici i ostalim smradima prije nikli i procvali te za naš bolji život, te kroz naš život, te s osmijehom, te zbližavaju ljude, te griju nas i hlade, oblače i smrade, a sve s pohlepom kakve se ne bi posramio ni izliječeni kiklop anoreksičar. dakle, sećam se ja mnogih " poduzetnika " koji su kao počeli u lokalu od dvajst kvadrata, pa najednom eto dvajst centara, bogumi cela Hrvatska se trese od ingenioznosti i moćnosti njiova poduzetničkog duha. kak? kak u pizdu materinu? jesmo mi svi ostali toliko glupi il je glupost poštenje, korektnost i lojalnost otad žbini? koji kju je ovima kaj su pozatvarali dućane od dvajst kvadrata i koji nikad nisu prešli ni na dvajstjedan? kaj njima fali? kaj su idioti, kreteni, đe im je poduzetnički duh? nego ja se još pitam: ima li u Hrvatskoj obogaćenih tijekom domovinskog nam rata i poslije koji nisu na dr. ivici remetinca. i može li se uopće pošten čovek u Hrvatskoj obogatiti? ili ćemo opet pričati o duhovnim bogatstvima u tako lijepoj tako pokradenoj uljuljkani u ovčaste meke oblake zaborava. ej
Ljepše su dojke tvoje od vina: i vonj od pomasti tvojijeh varh svijeh mirisnijeh.
Trudno je još vidjet gdi lakom nepokoj Omasti vas saj svijet u krvi človječjoj, Ter, vajmeh, nije polja, ni brijega ni gore Otoka ni školja što uzdrži sve more, Nit je grad ni selo, lakomo posilje Gdi nije razvelo korenje i žilje, Kijem trudi i prudi i kojijem skončava Svaku vrst od ljudi što narav sazdava, Na zdravje ter se proć nikamo ne more, Ni ob dan, ni ob noć ni kopno ni more, Ner se svud uzdiše, u zemlji stojeći, Pri blagu najliše guse se bojeći I ostalijeh ljudi zlijeh, ki deru i kolju Putnike strana svijeh po gorah i polju
salata: narod najobičnije upotrebljuje to kod svijeh zeljija, koje su zelene, te se sirketom, zejtinom i soli začine.
To svugdje vidiš pokvarenost, pohlepu, srebroljubje, pohotu i svijeh sedam smrtnih grjeha zajedno.
Ostala komora vsa, izam kako se i što inomu više piše, da se razdijeli tremi mo (ij) em sinovom što se nagje sudovjeh i u pasovjeh i u svitah rjezanijeh i nerezanijeh i u inom pokućju i stvareh svijeh tečenja moga od velika do mala, toj sve mo (ij) em trem sinovom Vladislavu, Vlatku i Stjepanu, tako jednomu, tako i drugomu, tako i tretjemu, sve na troje.
Hebo ga hosip skroz, pa bio on rus, magyar, tunguz-zagorac, malo morgen-svejedno.Kad ćemo se više okaniti zamaranja mozga sa ubojicama, političarima, diktatorima, lopinama iz prošlosti? Osim " debelih " yugonostalgičara; a ima ih svijeh " fela " - javljaju se i neki novoupunjetani iza ' 90 - ih, koji o povijesti ne znaju više no što su pročitali-a pročitali su moj qrac.Nije bitno, što je bilo-nego što će biti, ne možemo vratiti prošlost.Čim skoči cijena kruva prizivate mrtve.Jest, neko je " onda " bolje živio-ko i sad-osim što je velika među slojna razlika.To je poanta života; snađi se gospodine/druže, naguzi se-hebaćete; pokaži otpor-sredićete, to je to.A, što je " većini " mozg struktura genski usmjerena-kako se " snaći ", a neraditi, tj. imati para, a nemrdnuti qrcem; e, to je već seminarska tema.Kad dojde izvjesni datum, onda se " kolektivno " plače, a ostatak godine se dosta njih iz " kolektiva ", " snalazi ", kao što im je dotični svojevremeno ukazao; kako se to radi i prenosi usmenom predajom na pokoljenja.
A o braći Srbima, izbor ljutog četnika za precednika svijeh Srba, sve govori
Za granicom po cijeloj Evropi.... fi. 6 \ Uredništvo pridržava sebi pravo amputacije svijeh bez U ostalijem krajevima svijeta 20 franaka na god. \ razlike dostavljenijeh mu sastavaka.
I bi jutro cetvrti dan I ti stvori ribe u moru i ptice na nebu A peti dan stvori na zemlji sitne i krupne zivotinje i zvijeri I ti vidje da je to dobro i rece Da nacinimo covjeka po oblicju svojem kao sto smo i mi Covjeka koji ce biti gospodar od riba morskih od ptica nebeskih i od stoke i cijele zemlje i svijeh zivotinja sto micu se po zemlji
Ispred svijeh i za sve glavare, za sve paše i sve kapetane - ja, Husein Gardaščević, pišem i u ime sve Bosne pozivam da u bratsko kolo s nama stupiš, tebe, brate, crnogorski orle "
I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi; sve te oči gledaju i srca sva hlipe da nas svijeh opsjaju svjetlosti tve lipe, da nam prije svane dan, blagi dan svečani, i žuđen i čekan u ovoj svoj strani.
Evo, poklanjam mu nešto po mom izboru (prolog Dugog nosa negromanta), možda, jadan, nešto i nauči: Tuj nađoh pravi život, veselo i slatko brijeme od prolitja, gdi ga ne smeta studena zima, i gdje ruži i razlikomu cvitju ne dogara gorušte ljeto, i gdje sunce s istoči vodi tihi dan samo od dzore do istoči i od istoči do dzore; a svitla zvizda danica ne skriva se kako ovdi meu vami, ma svitlo svoje lice na bilomu prozoru na svak čas kaže; a dzora, koja rumenimi i bijelim ružami cafti, i ne dijelja se s očiju od drazijeh ki ju gledaju; a slatki žuber od razlicijeh ptica sa svijeh strana vječno veselje čine.
Tuj ne ima imena " moje " i " tvoje ", ma je sve općeno svijeh, i svak je gospodar od svega.
I Pisma frankirana, kao god i pretplate, šalju se na \ Uredništvo VUKA " u Zadru. \ Uredništvo pridržava sebi pravo amputacije svijeh bez \ razlike dostavljenijeh mu sastavaka.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com