1 Janji, svojoj u Kristu prečasnoj gospođi i sestri dostojnoj ljubavi prije svih ostalih smrtnika, rođenoj sestri svijetloga kralja Češke, ali sada već sestri i zaručnici Svevišnjega Kralja nebeskoga, 2 Klara, najneznatnija i nedostojna sluškinja Kristova i služavka Siromašnih gospođa, želi radosti spasenja koje proistječe iz Početnika spasenja, kao i sve štogod može bolje poželjeti. 3 Tolikom sam ispunjena radošću zbog tvojega zdravlja, sretnog duhovnog stanja i divnih uspjeha koji te, kako vidim, osnažuju na putu što si ga započela da postigneš nebesku nagradu. 4 I dišem tolikim klicanjem u Gospodinu jer sam o tebi doznala, a i sama sam u to uvjerena, da ti divno nadoknađuješ ono što nedostaje u nama kako u meni tako i u ostalim sestrama nasljedovateljicama stopa siromašnoga i poniznoga Isusa Krista. 5 Doista se mogu radovati, i nitko me ne može lišiti tako velike radosti, 6 budući da, imajući napokon ono što sam tako vruće željela pod nebom, vidim da si, poduprta čudesnim darom mudrosti iz usta samoga Boga i na strašan i neočekivani način, podmetnula nogu prepredenostima lukavoga neprijatelja, oholosti koja upropašćuje ljudsku narav i taštini koja zaluđuje ljudska srca. 7 I vidim da si svojom poniznošću, krepošću vjere i rukama siromaštva zagrlila ono neusporedivo blago sakriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca kojim se stječe Onaj po kojemu je sve postalo iz ništavila. 8 Posluživši se apostolovim riječima kažem ti da te smatram pomoćnicom samoga Boga i pridizateljicom palih udova Njegova neizreciva Tijela. 9 Tko je taj, dakle, tko bi mi smio zabraniti da se ne radujem tako velikim radostima koje pozivaju na divljenje? 10 Stoga se i ti, najdraža, uvijek raduj u Gospodinu 11 I neka te ne prekrije oblak gorčine, o preljubljena moja gospođo u Kristu, ti, radosti anđela i kruno sestara