Umjetnost je oduvijek bila svijedok svojega vremena.Umjetnost našega stoljeća proživjela je dva svijetska rata i smijenu svijetskih ekonomskih sustava.Umjetnost mi je posebno draga zbog svoje slobodne strane gledišta fukcionalističkog i jedinstvenog kuta gledišta, ma kai got to bilo. - Gledatelj je onaj koji priozvodi umjetnost. - si gledamo svijet drugim očima.Bilo to na dobar ili loš način, crno-bijelo, šareno, iskrivljeno, simetrično ili asimetrično, puno živahnosti i žara ili pak obrnuto.Sviđa mi se drugi svijet u koji možeš otići sam s jednim crtežom ili slikom.Nerealnim pogledom na stvar, biće ili samo svojom maštom možemo iti van granica stvarnosti.Mi vidimo stvar drukčije od naših prijatelja, sugovornika, učitelja, obitelji itd.. Neko ko u umjetnosti žudi za preciznošću, jednu će zgradu cratati satima, danima.. mjesecima.Sve dok na njoj svaki detalj nebu jednak stvarnosti.Drugi koji u svom stilu ima jako slobodne pokrete, povući će jednom kistomi nalikati zgradu kakva je s njegove perspektive.Treći će otići duboko u svoju maštu i mogućnosti, pa će tu zgradu totalno rekonstruirati i napraviti je na papiru drugaćije nego što je svijetu ikad bilo poznato.Sve naše misli možemo prenjeti na papir i prikazati ih drugima.U trenutku kada bute radili svoj rad, sve bude vam dopušteno i nitko vam neće braniti da radite svoje stilove.Za likovnu umjetnost nije potrebna ruka koja lepo crta nek oko koje vidi na razne naćine, srce koje ima duboku smisao i mozak sa gomilom neogranićene mašte i idea.I to bi bilo se.....