kao komadi sibirskog meteorita, tamna i puna sumpora, na prometnice za jug i uropolj samo se daleki i obli eskimi smiješe svikli na prisnost kože i svemira, pa i ne štajgaju na uranski uzgon za utopijske uzurpacije, lijet i

Dobra ti bila - rekoše jedno drugom, i niko da je što nadodao jer bijahu svikli da svaku noć odlazi u Sivopolje.

Shylockov osvetoljubivi monolog iz prve scene trećega čina u ekstatičnoj, ljutitoj izvedbi Ala Pacina (Mletački trgovac u režiji Michaela Radforda iz 2004. godine), smirenijoj, tragičnijoj Orsona Wellesa (Mletački trgovac u režiji Orsona Wellesa iz 1969.) ili učiteljski nastrojenog Mela Gibsona u Čovjeku bez lica (redatelj Mel Gibson, 1993.) guraju naslovnog junaka Antonia i njegova bliskog druga Bassania, unutar naše posjete velikoj pozornici, u sfere suprotnog predznaka od onih na koje su naučeni, na koje su svikli.

Europljani su svikli da za 20 eura mogu birati među tisućama ludo dobrih etiketa, makar ne, naravno, onih najboljih.

U egzekuciji netipična za Gibu jer svikli smo ove teme čuti u baroknijem aranžmanu no u konačnici veoma efektna u svojoj jednostavnosti.

Da liječnici opće prakse nerado daju uputnice za specijaliste - već smo svikli.

Ne samo bolje i efektnije strahove, vec i sa boljim tajmingom, strahove koji su tvoji sirili su vec ljudima dosadili, svikli su se na njih i prestali su to biti napose jer su zamorni.

Nije važno tko je taj prijatelj ni koja je to nagrada, jer u ovom gradu ionako sve to skupa nikome ništa ne znači niti bi značilo, nego, eto, iz nekih neobičnih razloga ne potežući telefon - možda da ne probudim njegove ukućane, možda naprosto stoga jer smo već svikli na dopisivanje mailom, moža da ne remetim tišinu... - razmijenio sam s frendom par mailova, od kojih je predzadnji glasio ovako:

Od žestine pića zatitrali su mu nervni završeci u grlu, svikli na mediteranska vina.

Valjda su ljudi svikli na ratove, na siromaštvo, na smjene i gledaju samo dokle mogu jasno vidjet.

Na toleriranje kriminala, pljačke, mafije, pozivanja na obračune i rat bez odgovarajućih zakonskih posljedica već smo sasvim svikli, što dovoljno govori i nama i onima kojima smo prepustili da taj posao obave za nas.

kako sam dala naslutiti, prednost je bila na strani britanaca, koji su svikli na užasne klimatske uvjete sjevernog podneblja:

Svikli smo na bol i ti i mi.

Neki su već dvadesetak godina svikli da ih se smatra značajnima i uglednima, pa ne mogu otrpjeti da se iznenada govori o nekome tko je po njihovom mišljenju bio nevažni marginalac i smutljivac.

Govori o porodici u kojoj kad god netko umre iz kuće nestane jedna stvar, neka od onih beznačajnih koje se gotovo svakodnevno rabe u tolikoj mjeri da nitko više na njih ne obraća pažnju, bezvrijednih, tako da ne postoje izgledi da bi itko tko je u kuću navratio poželio ukrasti, a onda ta stvar nadalje vrlo nedostaje jer su svi svikli da im je uvijek na dohvatu, a često je zatrebaju.

U današnje vrijeme kulturne i duhovne stagnacije, naša se mala peteročlana ekipa jedne subotnje preduskršnje večeri, kada se u selo sjatilo na desetke gastarbajtera, kulturnih i ekonomskih izbjeglica, studenata i kirgistanskih dikobraza, bacila u potragu za svetim gralom neobične zabave jer nama oguglalim pustolovima više nije dovoljno izvršiti genocid nad jetrom i bauljati po birtiji te jeftinim forama zasipati ženke gotovo do pitanja opstanka željne jeftinih fora.« Jebo učmale procedure velikih praznika », orilo bi se, da smo idioti skloni jezičnom, intelektualnom, poetičnom snobizmu velikih parola, ali mi smo jednostavni ljudi kojima se sere od uštogljenosti govora i ne koristimo riječi poput« svikli i dočim », pa je i« Idemo kod Cigana »sasvim dovoljno.

Osobni automobili su mogli eventualno dobro doći stanovnicima sela i zaselaka, ali oni su već stoljećima bili svikli da žive bez njih.

Generacije su na to navikle, stvoren je sustav masovne korupcije i klijentelizma, na koji su ljudi svikli i koliko god osobno ili grupno nezadovoljni, velikom većinom ne žele bitne promjene. (Pogledajte moj tekst Ekonomija kapanja: Zašto zapravo ne želimo kraj korupcije.

A i jesmo se pročistili, egzercir završili, novom se poslu svikli i obikli, dobro na sitno prodavali, a na krupno kupovali jeftinije nego u Splitu.

Stekli su svašta, svikli i navikli na svašta samo nisu baštinili dobrotu.

Prelaskom na kompjutore taj je raspored postao ne samo potpuno besmislen nego i nekoristan, čak štetan, jer otežava i usporava ono što bi svi željeli da lakše i brže, ali su svi na njega već toliko svikli da se nijedan proizvođač ne usuđuje promijeniti.

U gorštačkoj samodostatnosti, u oskudici koje nisu svjesni jer nikad nisu svikli na bolje i na obilje, u gastronomskom bogatstvu jednoličnosti (kuha otac, a kako znade skuhati samo puru iliti palentu, svaki je dan sinovima servira s nekim drugim dodatkom, često i vrlo egzotičnim), najstariji od braće Poskok, Krešimir (a braća su mu, naravno, Branimir, Zvonimir i Domagoj) pođe u Split tražiti ženu, i evo početka uzbudljive, zapetljane i urnebesno duhovito opisane avanture vrlo širokih razmjera i s vrlo neizvjesnim posljedicama.

Jednako tako inzistiram i na dogovoru oko Zakona o minimalnoj plaći. " Očito, Butković ima pravo: nečista savjest radi, i iako je Ivo Sanader poznat kao intimni favorit krupnog kapitala - jer Verona je pravilo a ne iznimka, tj. sa Sanaderom se dokazano može napraviti posao - premijer je itekako svjestan da se umjesto pravne države, sankcioniranja privatizacijskog kriminala, uspostave pravne države, restitucije načela vladavine prava etc.etc uglavnom umjesto krvavoga noža u temeljima kuće Glembay, toj primordijarnog zločina kao metodološki nužne pretpostavke svakog kapitalizma isključenima iz sfere moći mora nešto ponuditi: što bi to drugo bilo neko par molova više, još zajmova, konzumeristički raj, solidniji standard; na to su samoupravljači ionako desetljećima navikavani i svikli

ad 1 - nacionalizacija, klasno uklanjanje burzoazije i dr., nesloboda samostalnog rada i vlasnistva, usmjeravanje bogatstava u neprimjerene oblike tipa JNA, uranilovka sa tendencijom ubijanja svakog produktivnog duha - i na te smo se nepravde i neslobudu s vremenom svikli i jos ih se s nostalgijom prisjecamo.

Privatizacija je pretakanje visedesetljetnih nakupljenih nepravdi na koje smo se svikli, na odjednom nastale nepravde koje su se nametnule kao nuznost.

Doima se strašno glupo, ali već smo svikli u uvjerenju kako je " Hrvatska - mala zemlja velikih nebuloza ".

Posve svikli da desetke turističkih autobusa žure prašnim uličicama Gize prema piramidama, ovdašnji s tim životno računaju, ali i spokojno žive svoj stoljećima gotovo nepromijenjen film.

Zapravo to i nije neka akcijska cijena jer su to redovne cijene na njem. tržištu, ali kako smo već svikli na to da plaćamo za istu robu i do 2 x više nego na razvijenim tržištima EU - evo, samo informacija da možete povoljno kupiti jedan od vodećih brandova u sferi strojnog pranja suđa.

Ako je kino opremljeno posljednjim urlikom audio tehnike, na koji pretpostavimo vi niste svikli, zaboravite na film.

Tako da s time i ne treba debatirati, kada se ne bi radilo o ljudima, koji to čitaju i nisu svikli raspredati takva fina klupka.