Evo jedne prispodobe koja se može primijeniti na službeni kler u Hrvatskoj, tzv. " četvrtu vlast ", ogrezlu u svim oblicima svjetovnosti i vulgarnom materijalizmu: " Žalio se neki čovjek da su ga izbacili iz Crkve jer se posvađao sa svećenikom.

Svi moraju shvatiti da je to dio discipline u Kristovoj školi, discipline koja je nužna da se očiste i oplemene od troske svjetovnosti.

Kumire skrivene u brojnim skloništima, koje imamo u svojoj osobnosti, u životu, valja odstraniti iz vlastita života: odbaciti idol svjetovnosti jer nas čini neprijateljima Božjim.

Republika donosi mjere obrazovanja i svjetovnosti, uključujući i dozvolu za ' bezrazložan ' razvod.

Dolazi do pobune protiv svjetovnosti, ali i dalje na obred ne gleda u svjetlu istine koju nosi.

Postmoderna se u tom smislu otkrila kao ustrajavanje svjetovnosti koja se duboko utisnula u svijest, pa čak i u crkvenim stavovima.

U tom trećem smislu (tradicionalnost) otkrivaju se obredi, ali u smislu egzotike, kao izraz narcizma i subjektiviteta, u kojem se obredi grade na principu kiča, uz pristajanje na razloge svjetovnosti umjesto da iskazuju obranu svetosti.

Danas vjerovanje u Boga u mnogim (ali ne svim) zemljama EU gubi prevlast u korist svjetovnosti.

O temi Čovjek i obred u doba svjetovnosti govorili su liturgičari prof. dr. sc. Ivica Žižić s KBF-a Sveučilišta u Splitu i prof. dr. sc. Ante Crnčević s KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, obojica pročelnici Katedre za liturgiku pri matičnim fakultetima.

Kao zajednički nazivnik svjetovnosti predstavio je upravo povijesni razvoj odbacivanja obreda, ustvrdivši kako svjetovna sumnja nastaje upravo s krizom obreda.

Svijet ne mrzi svoje vlastito, ali mrzi neprijatelje svjetovnosti.

U jednoj od kritika ističe se da film " umanjuje ugled Atatuerka u očima turske mladeži ", što može samo pogodovati islamističkim krugovima u trenutku dok raste napetost između pristaša svjetovnosti i islamsko-konzervativne stranke na vlasti u Ankari.

I minhenski nadbiskup, kardinal Reinhard Marx, čija je biskupija po vlasničkom udjelu na drugom mjestu, slaže se s time: Ma koliko velik medijski koncern bio, ako on nema za cilj naviještanje Evanđelja, onda je to krivi put. Otkako je papa Benedikt XVI. u rujnu pozvao Crkvu na smanjenje svjetovnosti, radi se i o pitanju, je li prihvatljivo da Katolička crkva bude vlasnik tržišno orijentiranoga poduzeća s više od 6.000 zaposlenih i milijardskim prometom.

Da bismo shvatili šire okvire unutar kojih se odvija sadašnji sukob moramo shvatiti i prihvatiti postojanje razlika u shvaćanjima religioznosti i svjetovnosti (sekularnosti), a naročito da je svjetovnost pravi i jedini temelj suvremenih država, jer u našem civilizacijskom ozračju vjerske države već odavno ne postoje.

To je samo drugi vid maye, materije i svjetovnosti.

Kada je počela osjećati prve poticaje svete ljubavi, prezrela je prolazni i lažni cvijet svjetovnosti, upućena od dara Duha Svetoga da pridaje malu vrijednost stvarima koje ne vrijede mnogo (Život svete Klare djevice, 4: FF 3160).

Kako je u svom sjajnom eseju Povod za gozbu napisala Božica Jelušić: Držićev Pomet će jednom transvestitskom operacijom, oponašanja, u stvari izvrtanja liturgijskog modela (bliskog svjetovnosti Dalmatinčevih glava, op. a.) izgovoriti i svoju molitvu punih ustiju, umjesto isposničkih punih ustiju molitve, koja doslovce glasi: Pomete, da, Pomete, pače plemeniti kralju i gospodine, Pometov trbuše sofriktani, veseli se, hrani se na delicije, na zalogaje, na hranu nebesku, na vareno, na pečeno, na prigano, na potprigano, nakon što je sa svojim Tudeškom već pojeo brdo pečene peradi i velikog kopuna, a kojim kao da je postavljen pred jednu od glava sa šibenske katedrale?

Karakteristična obilježja tih različitih svjetovnosti, taj pokušaj bijega iz v remena i povijesti u vječnost, upravo je ono što su dekonstrukcionisti često nazivali tradicionalnim binarnim opozicijama: istinito lažno, izvorno izvedeno, jedinstveno različito, objektivno subjektivno, itd.

Papa u svjetovnosti vidi najveću opasnost za Crkvu.

Vjerojatno je prijatelj svjetovnoga duha, svjetovnosti, a to je napast svakom kršćaninu pozorio je papa Franjo.

Duh Antikrista je duh potpune svjetovnosti, koja se u svojemu vrhu svodi na bogatstvo, vlast i uživanje bez moralnih načela.

Ne bijaše li Henrik IV. jedan takav Antikrist?« »Čujte me, prijatelji«, kaza Petronio, »kvarenje kršćanstva dolazi od svjetovnosti svjetovnih poglavara.

U tim se krugovima stvara, da tako kažem, koncentracija svjetovnosti.

I da bi to doista tako bilo, svjetovnost svjetovnih poglavara mora tražiti zaštitu duhovnih poglavara, ali uz posve jasan uvjet: duhovni poglavari moraju preuzeti duh svjetovnosti, moraju sličiti svjetovnim vladarima i poglavarima, jer samo tako postaju vjerodostojni služitelji vlasti i moći.

Prije svega, država je sekularizirana i vojska je postala jamac svjetovnosti.

Takav Bog u širem smislu postaje kontinuiranim odgovorom i na procese sekularizacije društva i modernizacije, a u užem našem smislu to je bio neposredni odgovor na religiju svjetovnosti marksizma socijalističkog društva i na svjetovnu crkvenu religiju.

Razvila se upravo teologija svjetovnosti a apostolska po budnica Ivana Pavla II. o posvećenom životu i njegovom poslanju u Crkvi i svijetu Vita consecrata izričito kaže: »Duh Sveti, čudesni tvorac raznolikosti karizmi, pobudio je u naše vrijeme nove izraze posvećenog života, kao da bi htio odgovoriti, prema providonosnom planu, novim potrebama na koje Crkva danas nailazi u izvršenju svoga poslanja u svijetu.

Medju njima doista nema sustinske razlike... ali i to nije samo relativiziranje duhovnosti (kao izgovor za povladjivanje culnosti i svjetovnosti), nego je posljedica iste one intuitivne spoznaje o ustrojstvu svijeta.

Prosječna percepcija Platona tijekom tisućljeća, dakle platonizam, puno više naglašava okretanje od svjetovnosti, nego povratak natrag u nju.

Uostalom, skeptični filozofi današnjice, koji nisu dokraja zapali u tehnificirane postupke i tautologije analitičke filozofije, ili pak u svjetovne spekulacije o odnosu globalizacije, znanja, vlasti i moći, primjerice Baudrillard, Finkielkraut, Bourdieu, rado postavljaju pitanja o zapalosti našega uma u ralje svjetovnosti, u kojima se taj naš um služi isključivo tehnikama informiranja odnosno prizivanja virtualne zbilje.