Takodje ne sme sebe da pogleda u ogledalo, problem joj je prelazenje pragova (vise puta ih prelazi), cesto pere ruke, ima neke rituale i dok prica-izgovara rec tacka na kraju svake recenice, problem joj se obuci, tj. nema radnje koju radi bez namestanja, npr. gumicu za kosu joj nekad vezem po 15 puta, nakad manje, nema veze da li je paran ili neparan broj puta, bitno je to da uradi bez prisilnih misli.Drugi ne smeju da je dodirnu, ona pazi da ne dodirne neke stvari, pazimo sta pricamo, koga spominjemo... Jako nam je tesko gledati je takvu, a bila je skroz normalna, imala dobre ocene u skoli, bila vesela, izlazila... Ona kaze da se boji da se nama nesto ne desi, da ne umremo, jer ona to ne bi mogla da podnese....