Generalno je ministarstvo policije pisalo iz Pariza 29. svibnja 1813. tadašnjemu generalnomu guverneru Ilirije vojvodi od Abrantesa Ardoche Junotu da je ono suglasno da se osnuje fond za policiju, ali to morao odobriti Napoleon.

Ono je ipak upozorilo na sve teže stanje francuskih financija.26 Kao i većina dobrih namjera, provođenje u djelo se odgađalo do 11. kolovoza 1813. kad je talijanski potkralj Eug ne NapolĂŠon odobrio tadašnjemu generalnomu guverneru vojvodi od Otranta Josephu FouchĂŠ izvanredni zajam od 50.000 fr. za organizaciju policije.27 Osnivanje suvremene policije ostalo je u namjeri kao i većina ostalih odluka francuske vlasti u Ilirskim pokrajinama.

Iako nam Ministarstvo zdravlja nije htjelo dostaviti ugovore na uvid, naše spoznaje potvrđuje saborski zapisnik iz 2011. o zastupničkom pitanju Rajka Ostojića upućenom tadašnjemu ministru zdravstva Darku Milinoviću, gdje ga tadašnji opozicijski zastupnik proziva zbog sklapanja novog ugovora s Ericssonom Nikolom Teslom za 55 milijuna kuna, nakon što je prvim ugovorom za informatizaciju kompanija dobila 50 milijuna kuna

Da bi se nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj neki »stručnjaci« dodvorili tadašnjemu oduševljenju i osjećaju konačno dobivene slobode unosi se još jedan lik, jednako nekršćanski kao i »djed Mraz«, a to je »djed Božićnjak«.

Bio je aktivno uključen u rad Baptističke crkve u Zagrebu i u tadašnjemu Savezu baptističkih crkava.

U prvoj godini kazalište je priređivalo predstave u tadašnjemu Narodnom muzeju, to jest Guvernerovoj palači, a 1961. godine otvorena je scena tog kazališta u gradskoj četvrti Brajdi, gdje djeluje i danas.

Situacija se umirila do sredine 2005. godine, kada je Bergman na jednom stručnom skupu obznanio enormne dugove Zavoda te, prema neslužbenim izvorima, bio prisiljen ponuditi ostavku tadašnjemu ministru zdravstva Nevenu Ljubičiću.

U tadašnjemu Lenjingradu susrela je 1947. profesore Marka Azadovskog i Vladimira Proppa.

Ohrabreni prošlogodišnjom uspješnom prezentacijom jedrenja za osobe s posebnim potrebama, koja je na tadašnjemu Sajmu sporta trajala samo jedan dan, volonteri JK Histrije ove su se godine odlučili za mnogo odvažniji projekt.

To su povijest proprie dictu, u što valja ubrojiti i pokoji rad iz crkvene povijesti, zatim povijesna topografija u uskoj vezi s povijesnim, konkretnim pitanjima te manjim dijelom arheološke teme i pokoja iz povijesti umjetnosti.Katić je, odgojen u onodobnoj aktualno školi oslonjenoj na postignuća Račkog i Šišića i na tadašnjemu kritičkome duhu, želio biti egzaktnim tumačem povijesnih ličnosti i događaja pa je istražujući minula stoljeća, nastojao slijediti upravo onaj znanstveni postupak koji ponajprije počiva na proučavanju i procjeni izvora, one dostupne građe na kojoj se temelji svako sustavno tumačenje prošlosti.

U drugoj polovici prošloga stoljeća, pak, »Vjesnik« je u svojem prilogu »Vjesnik u srijedu« (VUS) donosio kritičke ideje Hrvatskog proljeća, do maksimuma iskoristivši povoljnije unutarnje političke okolnosti u tadašnjemu nemirnom svijetu.

Nakon povlačenja benediktinaca, na poziv biskupa Viktora Burića isusovci dolaze u Opatiju u rujnu 1960. Iz pisma Viktora Burića tadašnjemu provincijalu Ivanu Fućeku 1965. godine, vidljivo je da je dolazak isusovaca u Opatiju potaknut točno određenim planovima ordinarija.

Volim Njofru, sjajna obiteljska duokomedija Milana Grgića, praizvedena je 1982. u zagrebačkom Kerempuhu, tadašnjemu Jazavcu, u režiji Darka Tralića, s nenadmašnim Ivom Serdarom u ulozi oca zatečenog iznenadnom preobrazbom svoje male djevojčice u samosvjesnu ženu koja najavljuje vjenčanje s tajanstvenim Njofrom.

Kralj im pismeno obeča, da će im pomoći, te zapovjedi Mirku Derenčinn, tadašnjemu banu hrvatskomu, da Senjanom oružanom rukom u pomoć priteče.

Kralj Sigismund podjeli, uslied podnešene si tužbe god. 1424 u Požunu strogu zapovjed na tadašnje banove Ivana i Stjepana Frankapane, knezove krčke, senjske i modruške, kao i na njihovu braću Nikolu, Martina, Bartola, Dujma, Andriju, Sigismunda i Ivana mladjega, da ili pozajmljeni novac od 2000 dukatah Zrinskomu izplate, ili oteti grad Slunj u založno ime povrate. 6 Kad ova kraljeva zapovjed bez uspjeha ostade, ponovi isti kralj svoju zapovjed na prošnju Petra, Zrinskoga, sina Pavlova, a polubrata Nikolina, u Pragu dne 24. kol. 1437, naloživši tadašnjemu banu Matku od Talovca: da knezove krčke ili na povratak Slunja grada, ili na dobrovoljnu nagodbu natjera.

Treba uzeti u obzir da su mnogi tekstovi u bibliji pisani da budu razumljivi tadašnjemu čovjeku...

O njemu i njegovu tadašnjemu zastupničkome djelovanju sušački pravaški list Sloboda 1879. godine objavljuje zanimljivo svjedočanstvo.

Nakon političke drame (Josip Šentija je bio član Vlade hrvatskog proljeća koja će u Karađorđevu biti pometena kao nacionalistička) Krleža je kao direktor zaposlio Šentiju u tadašnjemu Jugoslavenskom leksikografskom zavodu.

Grimmu, tadašnjemu provincijalu (s kojim sam se već prije dopisivao) onako, " naoružan do zuba ", tražiti da me primi u Družbu.

U toj velikoj nuždi oskudjevao je Sigismundo još k tomu na novcu, te s toga prodade izim mnogih drugih imanjah god. 1427. grad Kalnik s polovicom grada Zagreba za 14.000 dukatah tadašnjemu biskupu zagrebačkomu i kraljevskomu kancelaru Ivanu Albenu, rodjaku kraljice Barbare, a bratu bivšega biskupa zagrebačkoga Eberharda i Rudolfa Medvedgradskoga.

Nu sljedeće već godine uzme natrag kralj Sigismundo, nevrativši primljene za grad novce, nesamo biskupovu polovicu grada Kalnika, nego takodjer i kaptolski dio, protjeravši iz grada ljude kaptolske i darovavši isti grad tadašnjemu kralju bosanskomu Tvrdku Tvrdkoviću, koj dar htjede kralj Alberto po smrti kralja Sigismunda (1437.) takodjer potvrditi.

Nakon te političke drame, koja se još jedanput potvrdila kao " dvojnost hrvatske zbilje i hrvatske žudnje ", Krleža je kao direktor zaposlio Josipa Šentiju u tadašnjemu Jugoslavenskom leksikografskom zavodu.

Prilikom donošenja zakona prije četiri mjeseca saborska oporba, među kojom je tada bio i HDZ, žestoko se usprotivila tome, a Šeks je tada otvoreno optužio Vladu da želi pogodovati dužnosnicima, posebno tadašnjemu ministru javnih radova Radimiru Čačiću i predsjedniku Sabora Zlatku Tomčiću, koji posjeduju 22 posto udjela u tvrtkama.

Od tužitelja se čulo da je Šešelj u svojemu završnom podnesku, koji je tajan, pokušao umanjiti svoju ulogu u udruženome zločinačkom pothvatu tvrdeći da je tek obavljao " ulogu posrednika u regrutiranju za JNA " te da je bio oporba tadašnjemu vodstvu Srbije s Miloševićem na čelu, a ne dio toga zločinačkog pothvata.

Tijekom daljnjega školovanja, sve do ređenja za svećenika, pomagala mu je nepoznata žena, siromašna pralja, koja je tadašnjemu provincijalu ponudila pomoć za izobrazbu jednoga mladog isusovca.

Osim Državnom odvjetništvu, ovo je proslijeđeno na znanje tadašnjemu ministru rada i socijalne skrbi Davorku Vidoviću.

Uslied ove pritužbe naloži kralj pismenom strogom zapovjedju porodici Heningovoj da Tahu njegovu od Batorijah kupljenu polovicu iz dobra predadu, a kada ona kralja poslušati nehtjede, zapovjedi on tadašnjemu banu Petru Erdödu da sakupi kraljevske i zemaljske oružane čete i da pokori u Susedu porodicu Heningovu.

Denegri je ostavio otvorenim pitanje o utjecaju ideologije, politike i umjetnosti u tadašnjemu Murtićevu djelovanju.

Prvo zaposlenje dobio je na tadašnjemu Državnom tužilaštvu i postupno je u 15 godina rada napredovao od zamjenika općinskog tužioca preko okružnog do šefa zagrebačkoga Državnog tužilaštva (zapravo, to je značilo biti jedan od najodgovornijih državnih tužilaca jer zagrebačko je Državno tužilaštvo bilo najveće, rješavalo je više od 30 posto predmeta gospodarskog kriminaliteta u RH; Prodanović je tad imao 47 zamjenika).

Europske su tiskovine i glasila u tadašnjemu zamračenom komunističkom vremenu bile osvježenje.