Taiji je tradicionalna kineska borilačka vještina koja se podjednako koristi zbog svog obrambenog aspekta kao i zbog svog meditativnog aspekta, odnosno pozitivnog utjecaja na zdravlje pojedinca.

Lampioni na drveću, kinesko slikarstvo, borilačke vještine taiji i Yong Chun (Wing Tzun), kineski jezik i kineska glazba bili su dio lijepog nedjeljnog poslijepodneva u Parku Stara Trešnjevka.

Wakamatsu je s filmom Embrij lovi u tajnosti (Taiji ga mitsuryosuru t ok i, 1967.) i likom znakovitog imena Marukido Sadao prešao granicu subverzivnog ukusa i za ideologa subverzivnog filma Amosa Vogela: Nadrealni antiamerički prosvjed na Knokke-Le-Zoute eksperimentalnom filmskom festivalu 1968. spojio je u širokoj slici sinemaskopa djevojku koju sustavno ranjavaju žiletom s pedeset maoista koji uživo na sceni vrište da to Amerika radi Vijetnamu. No, Oshima će pozvati Wakamatsua da bude producent najpoznatijeg japanskog erotsko-političkog filma Ljubavne korid e ili Carstva čula (Ai no korida, 1976.).

Taiji Kase, dr. Vladimir Jorga i dr. Ilija Jorga.

30.12.2005. nihao tisina neka vlada na ovim valovima, je li vas to groznica subotnje veceri lovi ovijeh dana...? i sto si zelite, judi moji, kuda se krecete, cemu nadate? svijetle li te lampice od 20 kuna i tri za 10 jos uvijek radosnim sjajem?;) ja svoje lampice od ovog tjedna nosim u skolskoj torbi. i pernicu. i citanke dvije. i biljeznicu novu. i marendu pravu, djacku. sitnis za autobus. kabanicu. rezervne carape. i kartu svijeta, jer ko ce ga znat kuda svi ti putovi.... ovih dana pocinjem se osjecati kao haski, budjenje u zoru, toplu, uvaljanu snenost para svjezina novog dana, prvi koraci, kratki, nespretni, protezanje, kosti, dlake, nokti, dobro jutro, njusim zrak, otvaram krug, krecem tokom. svaki dan novi krug, veci, sigurniji, udaljeniji od logora, izgubim trag, pronadjem ga na slijedecoj cesti. u svakom grmu novi miris.. ostavljam svoj. i nista nije tesko, osjecam.. slobodu, od sebe.. sjecate se tih davnih ranoskolskih dana kada torba od stopedest kila nije bila preteska za igru uz put, cudjenje svakom listu, puljkanje na zemlji, ili u skolskom hodniku, male sitne velike izmisljene nepromisljene igre koje pune nezadrzivom, nepotisnutom, iskrenom, unamasadatektinjajucom energijom. da, da, skinuti tu torbu s ledja i zatrcati se negdje, bilogdje... ja sada svakog jutra poslije treninga, uglavnom trcecim korakom odlazim u skolu. pa eto, odlucila sam progovoriti tim doremifasola jezikom. uglavnom, idem na satove kineskog, ucim taiji mac i qigong na univerzitetu kineske tradicionalne medicine. zvuci super, ali ispod tog super stoji ona stara mudrost ja sumom, oni drugom, opa, drumom. jer mogu ja bit sto puta haski, mogu vuc saonice ko pravi vuk, junacki, srcano, mogu slobodna lutat okolo uceci od drveca i ptica, ali ne zavijam li kao drugi, ne mirisem li kao drugi, ostajem vani, nema vatrice uz koju u sumrak mogu ugrijati promrzle sape. da vratim to malo u ljudski, hhhh, kineski svijet,.. profesori na tom faksu, od kojih bih mogla mnogo nauciti i cuti, govore engleski koji ne probija koricu, nema vrenja, jer u svakom kineskom znaku stoji smisao koji je engleskom rijecniku neuhvatljiv. prijevod nije nemoguc, ali je supalj, saft i dalje ostaje skriven. jer kako nazvati nesto sto je nepoznato? novom rijecju?.. svijet je bio tako mlad te mnoge stvari bijahu bez imena i da bi ih se spomenulo, trebalo ih je pokazati prstom... da. a ja bih naravno ono ispod korice, svidja mi se to novo i neimenovano, pa onako proceprkat malo noktom, vidjet sta se to skriva unutra, uturit cijelu ruku, uvaljat se u to s gustom, ko jezurka u lisce. zato se svakoga dana iznova ubacujem u njihov copor, njusim se s njima, guzvam ko velika, pljujem kad mi zagusti, a ni licko-senjske mi nisu strane,.. i hodam s njima, do jednog visokog brda gdje zajedno cekamo mjesec-starinu i zavijamo i zavijamo i zaviiijaamoo liii.. uuuuciimmm....... mmm.. uu.. iii... kkkkkkksoeijgbhfd i jedan nezgrapni kinesko-engleski prijevod neprevodljivog kinesko-kineskog poete, ostavljam vam za kraj, a ujedno i pocetak novog ciklusa, sretna nova, o judi moji

Lampioni na drveću, kinesko slikarstvo, borilačke vještine taiji i Yong Chu, kineski jezik i kineska glazba bili su dio lijepog nedjeljnog poslijepodneva u Parku Stara Trešnjevka.

Ming je naslikao još jednu divnu sliku, a Jani i Nikolas demonstrirali su borilačke vješine Yong Chun i Taiji pod budnim okom izviđača (izviđački odred Plamen) i članova Udruge Capoeira Amazonas.

08.01.2006. spremam se na put. kao i nekih osamdeset i sest posto kineza. osjetit cete mozda pomicanje tla jer praznici su ubrzo, kineska nova godina, proljetni festival, velika migracija naroda. moja je destinacija yangshuo u ji dijelu kine, pokrajina guanxi. udaljenost od hangzhoua, sitnica. vlakom dvadesetinesto sati, no ja letim. naravno, pokusala sam vec prije tjedan dana nabaviti neki skromniji prijevoz, vlakom, busom, vjetrom, riksom, trkom, mozda nesto ispod pulta. bila sam spremna na sve, hardsleep, softsleep, standsleep, nosleep. isprobala sam nekoliko saltera na zeljeznickoj, motala se po stanici skoro cijeli dan pokazujuci svoj zguzvani papiric s imenom grada svim ljudima u plavom, ugurala se u tri beskrajne kolone, cak me i zeljeznicki policajac uspio progurat preko reda, ali teta je nemilosrdno zafrktala kroz masno staklo - meiyou. nema karata za mjesec dana unaprijed, svi putuju, ljudi, kornjace, kokose, volovi. pa sto ne bi i ja? a imala sam zivu namjeru ostati u hangzhou, odmarati glavu, tumarati okolicom, ali svakodnevno se mijenjam. znala sam i prije da nisam bas od nekih fiksnih dogovora, ideja i stavova, no tek sada sam to dozivjela u svoj svojoj punoci. i nema druge, ovdje je otvoreno polje, lutian... da, yangshuo, subtropsko mjesto s oko 300 000 zivucih plus rijeke, polja, brda, okrugla brda, zelena brda, brda koja rastu svuda uokolo. i borilacke vjestine naravno, taiji, gongfu, tofu... spavat cu i trenirati u jednoj wushu skoli koju drzi teta duge duge kose i kao i vecina ovdasnjeg naroda dugih dugih prstiju. vec smo si mi popricale malo preko maila, onako kako treba ovdje u kini. " a kolko ce to mene kostat? " pitam ja nju. " 1..... 0 rmb () taiji plus 1... 3 rmb () smjestaj - krasan, satelitska, internet, topli tus, udoban krevet, s pravom tufnastom, pahuljastom kineskom posteljinom, dva visoko kaloricna obroka dnevno, wosing masin, tajm masin, seks masin, votever, pa masaza 1... 5 rmb () pa sve skupa u totalu, onako od oka, izoka i iskosa, 1..... 12 rmb (?) na tjedan ", smejla ona meni. " cujte teta, nisam ja od jucer, al svejedno ne treba meni satelit i vremeplov, iako bi mi mozda dobro dosla ona seks masina, al dobro, mogu i bez toga, no ajmo mi to malo srezat, a? ", vratim ja njoj loptu natrag. " pa dobro, dobro, buduci da ces ostati kod mene mjesec dana, moze i ovako......... i to je moja zadnja cijena ", porucuje ona meni i smije se znam, jer iako je srezala ponudu na pola, jos uvijek me drzi za bedastog forinera. " docu ja tebi teta dole pa cemo se mi jos malo izdogovarat ", zadnja je moja poruka. veselim se tom svom putu u nepoznato. i vec brusim digitron. i tako je to ovdje svaki dan. uvrijezeno je misljenje medju njima da bijelci imaju para i mozes im svaki dan tupit da to bas i nije tako, ne hvata im se. postrugaju to iz svojih usiju ko smrklje iz nosa, pa onda skuzis zasto pustaju noktic na malom prstu... a neki dan sam skuzila jos nesto. nikad se ne voziti na prednjem sjedalu u taksiju. mnogim kinezima (a posebno je popularno medju muzjacima) zadnja je fora ne prati zube. znate kako takvi zubi izgledaju nakon mjesec dana zvakanja nudli, tofua, koncastog povrca, kokosjih kostiju i pseceg mesa, meda, soja sosa, soli proizvedene u nekom nuklearnom postrojenju i jeftinih gruzijskih cokoladica? naslagano. uz svoje imaju jos jedne zube koje valjda nakon isteka mjesec dana sastruzu s nokticima i... ok, taj dan mi je stvarno trebao prijevoz, vani sam cijeli dan, s gramom rize u zelucu i na hladnoci bez pidjamice ispod hlaca, trazim neki faks u dijelu grada koji jedva da postoji na mapi, a faks jos manje, i pada mrak, a cini mi se i neka ledena kisa, al ne osjecam vise nista. i sjedam sretna u taksi, jer nije ga lako ustopat u ovo doba dana i toplo je unutra, i bas se pocinjem otapat i sad cu se lijepo zavalit i..., i u taj tren moj fora taksista nesto prozbori i u trenutku mu vidim zube i cujem mu zube i ti zubi zaplesu do mene i sav je jedan veliki zub. i vidim sve sto radi, ima noktice, naravno, i sluze mu naravno za rolanje grudice iz nosa, pa gledam di ce s tim, zaljepit na hlace, na volan, na staklo, na zmigavac, ne znam, usli smo u neki tunel pa sam izgubila sliku na tren i loptice vise nije bilo, al imao je puna usta pa ih je htio ispraznit, pa di ce sad s tim, otvara prozor, prazni usta, nos, grlo, bronhije, od kuda je to doslo iz njega, pitam se... a ja gladna, barem sam bila, nakon toga... nakon toga jasnija mi je bila jos jedna stvar. ima divna recenica u klasicima taijia, "... pravi majstor svoju energiju vodi iz peta... " ako je tome tako, ovaj moj fora taksista pravi je pravcati majstor. judi moji, a da je samo on, kina ih je puna sto jos reci, uzivam, cujemo se nakon povratka iz yangshuoa, jer na zalost taiji teta me je doslovno shvatila pa cu vjerojatno spavat vani pod zvijezdama, s kormoranima i kornjacama, al mozda su i oni vec tamo negdje na pjescanoj obali rijeke otvorili internet centar " cyber fish ". ko ce ga znat, nisu te kineske zivotinje zabadava tako velike... putujte... pipajte... putopipajte k.

Moglo bi se reći da je Taijiquan slika Taiji simbola u pokretu.

19.12.2005. danas pisem blog i mrznu mi prsti. ne daju se kinezi grijat samo tako. valjda nije dovoljno hladno, jezerom jos uvijek plove cunke, a ne sanjke. i nema snijega, cekamo, al najavio se tek u sijecnju. doci ce, kazu, s novom godinom. al kojom novom, nasom il kineskom, to ni oni ne znaju. a barba bozo je vec tu. ima ga posvuda, na ulicama, pod okicenim borovima, u svjetlu lampica, smijesi nam se iz izloga. u kini su ludi za barba bozom. iva i ja skupljamo njegove fotke pa cemo jednom napraviti izlozbu da ih pokazemo vama koji mislite da kinezi ne znaju sto je bor, da ne znaju sto su lampice, da ne znaju tko je bozo, da ne znaju da bozo ima mobitel, da ne znaju da je i snjeguljica dio bozine ekipe, i pingvini i roze muhe i litl mrmejd i patuljci, i da ne znaju pjevat dzingl bels. e pa oni sve to imaju, sve to znaju i tome se vesele kao djeca. a mi se fotkamo i ne znamo kad cemo u novu godinu, dal to kod njih sad ide po novom il starom sistemu. s obzirom na sve i svemu unatoc, zima je... zima na uvijek svjezim travnjacima; zima na krovovima; zima u novim i starim paviljonima; zima na vodi; zima u pokretima; u gacama i carapama koje se suse u krosnjama, na prometnim znakovima, strujnim kabelima; zima u ljudima; u glasovima iz sume; zima u mahovini; na kosi, ali razumijemo se ona i ja, pricamo kroz taiji svakodnevno i tijelo mi goriii..., qiiii, qiiinaa, qina, kina, kristina, nina, niinaa, naana,,,,

06. listopada, posada Sea Shepherd ' s Taiji Dolphin Campaign snimila je i fotografirala ribare dok su ' skupljali ' dupine kod sela Taiji u Japanu.

Prvi japanski instruktor koji je održao seminar u Hrvatskoj bio je Tetsuji Murakami 1964. godine a za njime su sljedili Yoshinao Nanbu (1967.), Tatsuo Mochizuki (1969.), Hanshi Chojiro Tani (1969. i 1970.), Yasuhiro Suzuki (1971.), Satoru Hanai (1972.), Taiji Kase (1973.) itd.

Taiji je došao u središte svjetske pozornosti nakon što je pokolj dupina, koji ribari provode svake godine, prikazan u ' Zaljevu ', izazivajući kontroverze i zgražanje diljem svijeta.

Zaljev u fascinantno kompetentnoj režiji 52 - godišnjeg debitanta, Amerikanca Louiea Psihoyosa, ukazuje na to kako u japanskom mjestašcu Taiji cvate okrutan lov na dupine i kako je hvatanje i prodaja tih inteligentnih sisavaca bilo zabavnim parkovima bilo ribarnicama djelatnost koju bi trebalo ukinuti.

Rođen u Zagrebu, Mario Topolšek započinje svoj put izučavanja borilačkih vještina 1965. godine u Parizu u ' Karate Club de France ' kod Taiji Kase Sensei - a.

Taiji je više od kung fua.

Taiji je vještina specifičnih pokreta, crtanja polaganih i gracioznih krugova života, koja potiče cirkulaciju životne energije u nama i izvan nas.Krajnji cilj taijija je unutarnja harmonija tijela, ravnoteža disanja i smirenost uma.: Predavanja na temu kineske kulture održavat će se svaki petak u isto vrijeme, a držat će ih profesorica Wang Qian sa Šangajskog instituta za međunarodnu trgovinu.

U Taiji-ju, malom japanskom mjestu, od rujna do ožujka svake godine otvara se lov na dupine.

Dupini koji se love u Taiji-ju tjeraju se s čamcima i jakom bukom prema zaljevu gdje će biti ubijeni.

Lov na dupine u Taiji-ju je okrutna realnost modernih zabavnih parkova koji nude svoj program turistima.

U vrijeme nastanka, Taiji je bio smrtonosna vještina izgrađena na ispravnim stavovima koji omogućuju nesmetan protok energije, na metodi ' jednostruke opterećenosti ' i na tehnici opuštanja i kontrole disanja.

Svake godine u zaljevu mjesta Taiji u Japanu zakolje se i na druge načine ubije preko 20 000 dupina.

Taiji je graciozan, opuštajuć, polagan i fluidan s tek ponekim brzim pokretom, tzv. fajin.

Taiji je dokazano jedna od najefikasnijih vježbi za izgradnju ravnoteže i koordinacije na svijetu.

U suradnji sa Konfucijevim institutom Sveučilišta u Zagrebu i međufakultetskom suradnjom Katedre za kineziologiju Filozofskog fakulteta, Fakulteta strojarstva i brodogradnje i Prirodoslovno-matematičnog fakulteta (mobilnost studenata/ica) organizirano je vježbanje kineskih borilačkih vještina u SD Martinovka, Miramarska bb: Yong Chun (Wing Tzun) utorkom od 17 do 19 sati i Taiji (Taijiquan) utorkom od 10.30 do 12.00 sati.

Japanski ribari iz sela Taiji, koje se prikazuje u potresnom dokumentarcu Zaljev, krenuli su u srijedu u prvi ovogodišnji lov na delfine.

Zahvaljujuci 25 - godisnjem iskustvu trener ce pronaci individualan sustav vjezbi prilagoden Vasim zeljama i potrebama, jer u« Taiji centru Helis »nude se programi za: poslovne ljude, starije osobe, djecu skolskog uzrasta, srednjoskolce i studente, hiperaktivne osobe osobe s problemima koncentracije, citanja i ucenja, roditelje koji zele da im djeca izrastu u zdrave, odgovorne i uspjesne osobe.

Nazovite 098/9123 - 179 i dodite na besplatni probni trening s konzultacijom u« Taiji centar Helis », Zinke Kunc 1, Zagreb Dobivate: bolje zdravlje, kondiciju i koncentraciju, vise energije, psihofizicku ravnotezu i relaksaciju, koordinaciju pokreta i gipkost, snazno i lijepo oblikovano tijelo, samodisciplinu i samopouzdanje

Početni, izvorni stil Taiji-a, Chen (čen) nastao je u 17 st. u danas vrlo poznatom selu Chenjiagou u kineskoj provinciji Henan.

Chenjiagou je bilo selo porodice Chen, a prve ' forme ' taiji-a kreirao je tadašnji zapovjednik sela, general Chen Wanting. Sve do početka dvadesetog stoljeća stil je ostao obavijen velom tajnosti i vježban samo unutar sela, među članovima porodice.