Kad je O-Sensei objašnjavao aikido uvijek je rekao da taijutsu (tehnike tijela) te ken i jo tehnike su jedno te isto.

Rekao mi je jednog dana, vježbaj suburije svaki dan i tvoj taijutsu će napredovati.

Sve tehnike s oružjem se mogu, u trenutku djelovanja, preoblikovati u tehnike projiciranja ili imobilizacije, tj. taijutsu.

Aikido koji sam ja naučio sastoji se i iz taijutsu i tehnika s oružjem.

Rekao je da je aikido taijutsu koji je uključio principe mača.

Ove tehnike koje se temelje na oružju u taijutsu nam omogućuju da napadnemo protivnika i bacimo ga.

Mislim da taijutsu i tehnike s oružjem trebaju imati vezu, koja nije ni prebliska ni predaleka.

U Iwama dojou držim trening s oružjem dvaput tjedno, pa svakako stavljam naglasak na taijutsu.

Naruto je znatno poboljšao svoj ninjutsu i taijutsu za vrijeme prekida radnje; također je postao bolji taktičar, stvarajući nekoliko sjena klonova za određene svrhe rađe negoli stvarajući nekoliko tuceta sjena klonova i nadati se najboljem.

Nakon treninga održalo se polaganje za 1. Dan Iwama Takemusu taijutsu/Aikikai na kojem je naša Msubijevka Veronika Sabo odradila fenomenalno polaganje i time se pridružila ostalim crnim pojasevima u klubu.

Jednom kad aikido ima svoje korijene u mačevanju a taijutsu kretnje su temeljene na ovim pokretima mača, je li učenje kena i joa nužno za vježbanje aikida?

Ako može, Saito Sensei poučava taijutsu tehnike s tehnikama protiv kena, joa ili tanta u doju.

Preko dana je moguće vježbati taijutsu u doju ili oružje vani.

Da nastavim priču iz Iwame, dan završava s taijutsu treningom, koji je uvijek u 19 sati.

Taijutsu (goloruka vještina) radio se polako, s puno pažnje za detalje, ali iznimno snažno.

Saito sensei je govorio da cjeloviti Aikido čini 1/3 Taijutsu-a, 1/3 Ken-a i 1/3 Jo-a.

Drugim riječima: Taijutsu Ken Jo zenbu onajidesu (taijutsu ken (mač) jo (štap) su jedno).

Ono na što se obično misli pod Iwama aikido je opsežni tehnički sustav koji se sastoji od taijutsu, aiki ken i aiki jo tehnika.

Samo taijutsu komponenta uključuje približno 600 tehnika.

U tradicionalnom Aikido-u trenira se s oružjem od samoga početka, jer se smatra da su vježbe sa štapom (aikijo) i mačem (aikiken) podjednako važne kao i vježbe bez oružja (taijutsu) te da se međusobno nadopunjuju.

Što je zapravo Ninjutsu, iliti kako se po novome naziva - Budo Taijutsu?

Jedna od kritika koja se čuje protiv gornje primjedbe ide otprilike ovako: O-Sensei je samo malo tapkao u području oružja i nije nikad stvarno izgradio ovaj aspekt vježbanja u gotovu disciplinu kao što je svoj taijutsu ili goloruke tehnike. Problem s ovim gledištem je da vremenski razmak o kojem je riječ obuhvaća skoro dvadeset godina.

Za Iwama Ryu je karakteristično vježbanje sa oružjem (Buki waza; bokken i jo), koje je integrirano u vježbe bez oružja (Taijutsu).

Evo što je Morihiro Saito odgovorio na pitanje o vježbanju sa oružjem u Takemusu Aikido-u, te značaju istoga u odnosu na Taijutsu tehnike: Morihiro Saito: Aikido je borilačka vještina.

Nije važno koju od tri stvari koristiš, bokken, jo ili taijutsu, razdvojene one ne čine Aikido.

Goloruke tehnike, taijutsu i jujutsu, svoje pokrete uvelike baziraju na principima mača i kretanju tijela mačevaoca.

Nakon toga pauza od 5 min. i sat i pol taijutsu treninga.

Goloruke tehnike borbe taijutsu, tehnike s drvenim mačem kenom te štapom jo, unatoč mnogim padovima, kolutovima i udarcima, više su nalikovale skladnom, prirodnom kretanju dvaju tijela nego agresivnom sukobu.

Planiram držati taijutsu sat s pet ili šest mojih učenika i pet ili šest ljudi iz Tokija na samu večer 28. travnja i sljedeći dan, ako je vrijeme dobro, održat ćemo vanjski trening u kenu i jou.

Vi koji stavljate toliki naglasak na meditaciju, a mnogo manji na " taijutsu " pazite da na kraju ovo ne bude rezultat svega: http://www.youtube.com/watch?v=gEDaCIDvj6I