Čovjek se pita: živimo li mi to na surovoj površini Mjeseca ili Marsa, da evo, u što god krenemo, što god taknemo, rađa gubicima, nelikvidnošću, propašću?

Meditacija je najkraci put do vecnosti, ako cemo govoriti u kilometrima, ili duboko sagledani u kristalno jezero duse, jednom kada se voda smiri imacemo pred sobom jasnu sliku o tome, a dotle ne mari, ono sto vidimo, to jeste nasa trenutna istina, delic sveukupnosti, koji je potreban da taknemo u ovom momentu, sada i ovde da bi nesto spoznali.

Ako taknemo u tajnu tog života i od čovjeka napravimo igračku onda smo u ovom Božjem vrtu sprčkali sve vrijednosti.

Ako pjesmom taknemo srca bar jednog mladog čovjeka, već smo nešto učinili ", poručuju Prajo i Kunštek, najavljujući kako će na riječkom koncertu djeca pjevati s brojnim poznatim osobama iz javnog života, među kojima su Mario Batifiaca, Šajeta, Neno Belan, Jacques Houdek, i mnogi drugi.

Međutim ne, nije nam dozvolila apsolutno da ništa taknemo, ne zato što smo gosti, već zato što Japanci u kuhinji gotovo ništa ne rade.

Skaà emo poput Indiana Jonesa u tu rupu i ubrzo shvaà ¦ amo da putujemo nekakvom cijevi (Eustahijevom tubom) prvo tvrà e graà e (koštani dio cijevi), a onda mekše graà e (hrskavià ni dio cijevi) i odjednom upadamo u veliku prostoriju, taknemo nešto mesnato (korjen jezika), skliznemo u ogromnu rupetinu gdje nas dvanaestak puta nešto mesnato stisne (jednjak) gurajuà ¦ i nas prema dolje, prolazimo kroz suženje u obliku prstena i konaà no padamo u tekuà ¦ inu gdje umiremo u mukama izgrizeni želuà anom kiselinom.

Kada taknemo dno onda najčešće puštamo ruke i predajemo se Bogu.

U njih nije HDZ ili HSP na vlasti.Ovo nije politiziranje već naša žalosna i turobna stvarnost.Pokazalo se u praksi da svaki grad gdje oni obnašaju lokalnu vlast ide u propast a nažalost tako je postalo i na državnoj razini.Da su naši bivši i sadašnji gradski \ " oci \ " novac umjesto nogostupa i nekakvih \ " kineskih zidova \ " i još puno promašenih investicija ulagali u NPR u neku poduzetničku zonu ili neku drugu poslovno profitabilnu djelatnost, danas bi slika Imotskoga bila sasvim pozitivna a naš bi grad bio uzor drugima.Zaposlili bi velik broj ljudi, jasno tako bi ih i zadržali u Imotskom, grad bi punio blagajnu od prireza i poreza i onda bi mogli napraviti puno, puno zidova i nogostupa i to sa pozlaćenim armaturama.Ovako nemamo ni ljudi ni ideja ni perspektive. Jedini zaključak je da Imotskom trebaju sposobni ljudi, Bogu hvala imamo ih a neke od njih i poznajem, samo je pitanje kada će u Imotskom razum pobjediti u glavama ljudi koji glasuju mogao bi još puno napisati, pomalo nemam ni volje jer puno je toga u Imotskom što nevalja i ne vidim da će se nešto uskoro promjeniti.Možda nije došlo vrijeme za promjene na bolje, možda treba još dosta toga propasti da taknemo dno pa da netko pametan dođe na vlast i pokrene promjene na bolje, a što sam stariji mislim da u ovoj zemlji nema mjesta za pametne ljude... NAŽALOST I TO JE ISTINA

Puno puta se dogodi da se kroz neki drugi ulaz može vidjeti ugorov rep, pa ako ga pronađemo i taknemo za rep on će se povući bliže našem pravom ulazu.

Jer ne radi se samo što drugi imaju više novca, u pitanju je opća nerazvijenost koja provincijalizira sve čega se taknemo.

i takve zakone imamo gdje god taknemo... oni su ti koji su od poduzetnistva napravili sprdacinu... politicari i zakoni koji donose zakone a ne znaju ni prepisati neki suvisli zakonik u kompletu iz neke uredene i civilizirane zemlje..

A sad da se taknemo problema.

Čim taknemo šipkom pod, počinje sljedeće ponavljanje.

Da, ali prije kuhanja meso diramo rukama i bakterije prenosimo na sve što taknemo.

Pošalji nam svoj blagosov da u toj nakani uspijemo i da taknemo ljudska srca, da sva budu otvorena za pomoc.

- Ima dana kada nam ništa ne ide od ruke, kada sve što taknemo pretvori se u katastrofu, dani kada izgubimo povjerenje u same sebe, kada nam se sve čini ne moguće koliko god bilo moguće, nekada kada bi najradije legnuli u krevet i prespavali taj dan ali postoje i oni dani kada bi sve napravili da promijenimo prošlost, da utječemo na budućnost da sve što taknemo pretvori se u zlato. Čini se ne moguće?

Zasto pocne svijetlit kad se taknemo zida?

Ako veza i preživi pitanje pospremanja, i ostalih gore načetih tema, definitivno se raspada kad taknemo pitanje gdje bi živjeli, kad bi živjeli zajedno

I u ovim blogovima vidim smisao u tome da taknemo jedni druge.

To samo zorno pokazuje stari nauk o Hrvatima: sve kaj taknemo, pretvori se u govno