Lubitscheva satira, naime, zbiva se u varšavskom kazalištu čiji su glumci pripadnici pokreta otpora, te kroz svoje glumačke vještine, koje uključuju prerušavanja i poigravanje identitetima, nadmudruju Gestapo, dublirajući čak i samog Hitlera, dok se ključni dio Tarantinova filma odvija u pariškom kinu koje poput varšavskog kazališta ugošćuje Hitlera (nacisti u Lubitschevom kazalištu gledaju Hamleta, a u Tarantinovom kinu uživaju u najnovijem slikopisnom proizvodu Goebbelsove ratne propagande), pri čemu vlasnica kina prikriva svoj stvarni (židovski) identitet i namjeru da se obračuna s njemačkom vrhuškom.