Da je bilo lustracije (necu sada nicjega tasta spominjati), bi li ROBINZON danas agresiju na Hrvatsku iz 1991 nazivao agresijom na hrvatsku ili oslobodenje hrvatske?

Povodom smrti našeg voljenog supruga, tate, djeda, tasta i brata BORISA DEBOGOVIĆA najtoplije zahvaljujemo obitelji, prijateljima i susjedima na svesrdnoj pomoći i potpori u razdoblju nade u povratak kući.

Svađa poradi Čavčine, i što je kraljev sin (od Vojače) Stjepan Tomašević, kad je palo Smederevo, bio pušten od Turaka na slobodu, te što su poslije toga Turci opljenili Hercegovu zemlju, dao je povoda sumnji, da je sam kralj bosanski poslao Turke protiv svoga tasta.

Laprdarijusu @Kristijane Kada sam na euharistiji onda ja u njoj učestvujem.Tebi je teško razlikovati pojmove BITI PRISUTAN i UČESTVOVATI.Kada bi to razumio onda nebi neljudski svrstavao mog pokojnog tasta (samo zato što je bio partizan) u ratne zločince i krvnike.Bio je prisutan kada su se vršila zvjerstva, ali u njima nije učestvovao.Samo, tebi opet mozak malo smeta.

Renato Obranović u protekle četiri godine nije se ni na koji način eksponirao ni vezivao uz svoga tasta, iako mu je pomagao u vrijeme kandidiranja za predsjednika.

na voljenog supruga, tatu, djeda i tasta STJEPANA KARLOVIĆA 7. VI. 2012. - 7. VI. 2013. Ni godina koja je prošla, ni život koji teče, sjećanje i ljubav na tebe izbrisati neće.

Ali parcela tasta je duža.I tu je problem jer na tom dužem djelu i užem djelu puta je kuća udatog.Susjedi su se organizirali, potpisali peticiju, i dotični je potpisao i njegov tast i svi njegovi i njihovi, vjerovatno, da bi skinuli sumnju sa sebe, pa je nevjerovatno kada netko misli da je to vjerovatno.Susjedi " divljaci " su dobili službeni odgovor da je taj projekt pokrenut na zahtjev neke gospođe i naravno, oni ne znaju koja je to gospođa koju oni tako rado slušaju i navodno voditelj tog projekta je na bolovanju, pa ne znaju ništa, i znaju poslati na njen zahtjev već geodete da mjere taj proboj.I naravno, na njen zahtjev, na zahtjev te jedne nepoznate pokretačice inicijative, proboj ulice je već par mjeseci ucrtan u navigatoru i u satelitskoj mapi, pa slučajni putnik neka ne vjeruje tom navigatoru jer bi za sada mogao završiti u nečijem dvorištu, pa zatim u zidu kuće.

Prema predaji i starim spisima, Cezar je u Istru poslao rimske senatore Lucija Kalpurnija Piza, svojega tasta, i Gaja Kasija Longina, brata svojega budućeg ubojice, sa zadatkom da na pulskom području ustroje rimsku koloniju i organiziraju život i upravljanje gradom.

Mora da ga je pogazio jugošvabo čiji su predci bili puno jači na jami od tasta.

Ali ponuđeni stihovi imaju veze sa klanjem, krvlju i žrtvama koje su Hrvati tijekom povijesti, a posebice u vrijeme tvoga tasta, dali u obrani svoje, naglašavam riječ SVOJE, domovine Hrvatske.

Noćas sam sanjao svog pokojnog tasta partizana.Ima veli da i tebe jednu noć poseti.

Npr. obzirom da je gore tvoje " Zašto miješaš politiku, izbore, graditeljstvo... ", kao da graditeljstvo nije dio gospodarskog ciklusa a obziro da je rječ o Gradu Zagrebu čiji djelokru bavljenja je 80 % to graditeljstvo a po navikama politike to je 95 % ineteresa, već je ne znamo ništa - obziro da je stalo osim farme svinja i stranačkih potreba, uključujući Zokijevog tasta, isto je ovako ili onako.

Koristeći stari princip: Reci mi da ti ne kažem pokušavaš preokrenuti činjenice u svoju korist, ma to kod gosp. @Robinzona ne pali.Ponavljam: Crkva bez ljudi nije crkva (prazna zgrada je prazna zgrada, a ti ju nazivaj kako hoćeš), škola bez đaka nije škola, blog bez komentatora nije blog.To ja tvrdim i to nisi ni mogao osporiti, pa ubacuješ u priču mog pokojnog tasta i pokojnog oca.Tebi nekako, mrtvi više služe od živih, a što i nije čudo, jer se mrtvi za svjedoke ne mogu pozivati.Jelde da je to jadno.

Gledam, na tornju vije se zastava ni Batorova ni Heningova - crn lav u modrom polju, ta vi je znate, zastavu vašega prvoga tasta.

Sam sam ju zamislio u glavi, skicirao, dao iskrojiti, a poslije sam ju i spojio uz asistenciju ženinog tate iliti mog tasta.

Nek oproste oni koji su u takvoj situaciji ali meni je totalno blesava situacija gdje je zet stariji od tasta.

Katoliče @Kristijan Nalupeta ti i ostade živ.Od mene tražiš da pokrenem sudski proces protiv nekih neimenovanih zlikovaca iz priča mog pokojnog tasta (možda je tvoja mama za rata vodila kojekakve zabilješke o njemačkim vojnicima koje je upoznala, a ne moj tast), a sam se ne usudiš poduzeti isto protiv zlikovaca mesićeva tipa kako ih nazivaš.

Danas, brisuci vec gotove, neobjavljene synopsise sa bloga, koji su trebali biti, sad vec nepostojece emisije, eto, sjetio sam se tasta Boze i njegovih golubova.

Naprotiv, on je pastir svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika.

Zasad imamo priču tvoga tasta koju ti skrivaš kao zmija noge.

Saznanja da je neko od vaših predaka bio usvojeno dijete ili da je promijenio prezime ženidbom s kćerkom bogatog tasta može predstavljati neugodno otkriće.

Mene nije posjetio u bolnici nit pitao kako sam, ali je zvao moga tatu, rekao mu je da je dobro da« Marinko nije gadnije stradao te se potužio što će izgubiti premiju na osiguranje novoga auta, a to što je traktor moga tasta nov, što stoji 200 000 kuna, što je uništen, to nikome ništa », očajan je Marin.

Čime ja to slavim ustaše ako iznosim istinu da su mi djeda zaklali partizani (Živko Bronzić, Petar Mećava, Vasilj Gaćeša i slični) Plustoga, a prema pričanju mog pokojnog tasta (bio je partizan), U momentima kada je partizanskim komandantima ponestalo boraca, po nalogu kompartije, partizani su se obukli u ustaške uniforme, ušli u pravoslavno selo, zapalili par kuća i pobili viđenije gazde koje su zagovarale lojalan odnos prema NDH.

Bjedniče Tražio si u više navrata da napišem šta mi je to moj pokojni tast partizan pričao što je sve u II sv ratu vidio svojim očima i doživio, a pošto ti nisam udovoljio toj tvojoj bolesnoj želji, počeo si izmišljati kako sam baš tebi, najvećem đubretu na ovom blogu, pričao doživljaje moga pokojnog tasta.

I kao intendant HNK Sanader je 1991. stanovao u skromnom stanu tasta i punice.

Mađar koji je došao vidjeti odakle mu korijene vuče supruga, pa prisustvovao napadu na tasta i punicu.

na voljenog supruga, oca, tasta, djeda i pradjeda BOŽU SAMARŽIJU (1991. - 2013.) Vrijeme koje prolazi tužno je, sjećanje na tebe bolno je, ali ljubav prema tebi vječna je.

On je kao perspektivni kadar u londonsku Interinu stigao 1986. po preporuci tasta Vlade Lemića, bivšeg moćnog predsjednika Upravnog vijeća Ine.

Još mu dozvoljavaju da vozi u Split, iz kojega je dovezao svjedoke (tasta i punicu), koji su do tada svjedočili protiv njega.

On je čvrsto odlučio da će sve pothvatiti da od svoga tasta zauvijek odstrani osobu koja je i ocu i sinu postala opasnom, a radi koje je i na samu porodicu padala već sjena sramote.