Na gornjogradskom brežuljku, na mjestu pretpovijesnoga naselja, u ranom je srednjemu vijeku bila kraljevska utvrda, castrum, koja je uništena za tatarske provale.

U vrijeme seoba, koje su uslijedile nakon tatarske provale, kralj Bela IV ustrojio je novi sustav slobodnih kraljevskih gradova diljem svoje kraljevine, privlačeći doseljenike proglašavanjem privilegiranih gradova.

Korenica je inače nastala u podnožju srednjovjekovnog grada Mrsinja koji je bio sjedište Krbavske biskupije u vrijeme tatarske provale u Hrvatsku.

Predaja kazuje da je oko 1280. godine dvanaestak hrvatskih obitelji pribjeglo - zbog tatarske opasnosti - iz priobalja i nastanilo se na južnom dijelu Lošinja, uokolo već postojeće crkve sv. Nikole, smještene poviše današnjeg Velog Lošinja.

Govorimo (i) o vrimenu Nemanjića vlasti nad Humom pri čemu se izbjegava spomenut čiji je matrimonij Hum u to vrime, (i) o vrimenu kad su križari spalili Zadar, (i) o vrimenu tatarske provale

" Zapravo imam više tatarske nego baškirske krvi ", objašnjava Nabiullin.

Prema povijesnom izvoru, sagradio ju je biskup Timotej ponukan patnjama i stradanjima katoličkoga puka u vrijeme tatarske provale 1242. U svojoj bogatoj prošlosti, od samog naseljavanja, od pamtivijeka povijesni izvori navode da je blaženi Augustin Kažotić često navraćao u Vugrovec te da je 1307. potvrdio povlastice koje je biskup Mihajlo dao zajednici građana nastanjenih na njegovu posjedu pod gradom Vugrom, u Vugrovcu.

Opisujući političke prilike u Ugarskoj i Hrvatskoj uoči i za vrijeme trajanja tatarske provale, Rogerije raščlanjuje uzroke političkoga razdora u Ugarskoj te tatarske strateške i vojne odluke koje su omogućile brzo uništenje Ugarske, oplemenjujući trezeveni historiografski uvid u problematiku dojmljivim opisima vlastita boravka u tatarskome zarobljeništvu.

Javljaju se mongolsko-tatarske horde koje će prijetiti više od dva stoljeća.

U tom slučaju je na certifikatu o sjemenu naznačeno najmanja klijavost 75 %; (7) najveći dozvoljeni broj sjemenki tatarske heljde (Fagopyrum tataricum); O (osnovno sjeme) najviše 1 C1 (certificirano sjeme prve generacije) najviše 2 C2 (certificirano sjeme druge generacije) najviše 2 (8) zahtjevi za zdravstveno stanje su navedeni u trećoj točki tog dodatka; (9) najveći dozvoljeni broj crvenih sjemenki riže (Oryza sp.) i sjemena prosa (Panicum sp.); O (osnovno sjeme) najviše 1 najviše 1 C1 (certificirano sjeme prve generacije) najviše 3 najviše 3 C2 (certificirano sjeme druge generacije) najviše 5 najviše 3 (N) nisu propisani zahtjevi s obzirom na graničnu vrijednost; (P) za sortnu čistoću vrijede zahtjevi za sortnu čistoću sjemenskog usjeva na polju. 1.1 Kod hibridnih sorti zobi, ječma, pšenice, tvrde pšenice, pira i pšenoraži je sortna čistoća sjemena kategorije certificirano sjeme 90 %, ostali zahtjevi za kakvoću sjemena su jednaki kao za sjeme kategorije certificirano sjeme prve generacije 3. Štetni organizmi koji smanjuju upotrebljivost sjemena bit će svedeni na najmanju moguću razinu.

Na samom festivalu gosti su mogli uživati u tematskim večerima poput makedonske, bosanske, indijske, rumunjske ili albanske kuhinje, kušati ponajbolja hrvatska vina, najbolje tatarske bifteke, specijalitete od tartufa, a na supetarskoj rivi pripremala se Velika teča.

Povijest Samostan je 1397 godine osnovao knez Bazilije (Vasilij) I. na Kučkovom polju u znak sjećanja na čudesno oslobođenje Moskve od tatarske opasnosti, koje se pripisuje čudotvornoj ikoni Majke Božje Kazanske.

Od 1552. - 62. godine, majstori iz Pskova su pod vodstvom Postnika Jakovljeva i Ivana Širjaja doslovno obnovili ranije tatarske utvrde koje su imale 13 tornjeva.

Povijesni tračevi fiksirani su u kronološki slijed tek iznenađujuće preciznom godinom kakve tatarske provale ili datumom izdavanja Zlatne bule

Narodno ime po rijeci Ros, poduprto svijetlosmeđom, crvenkastom kosom kao i u osvajača, ali i njihovim imenom, moglo je oblikovati ime ovoga velikog slavenskog naroda, koji se kao narod konstituirao raspadom Kijevske Kneževine (12. st.) i za mongolsko tatarske vladavine (13. 15. st.).

Niz crtica i zapisa o događajima koji su potresli Splićane od tatarske najezde i kužnih pošasti do hitaca s fregate Split.

Sa strahom i uzbuđenjem, vojna divizija kreće prema pustinjskoj utvrdi u iščekivanju povratka tatarske vojske, koja je napala utvrdu prije više godina.

Opcentio valja napomenuti da je prostor Dalmatinske zagore sve do tatarske katastrofe vjerojatno bio među najrazvijenijima europskim regijama.

Raspadanje tatarske vlasti na jugu Rusima nije otvorilo put na more; obalama Crnog mora zavladao je turski sultan.

Stanovništvo starog područja Nevesta iz ranog Srednjeg vijeka je većim djelom nestalo (izginulo, porobljeno, izbjeglo, protjerano) za tatarske najezde između 1240 - 1242 godine.

Nesreća toga prostora za tatarske najezde jest da je tuda prolazila lokalna vojnička cesta.

Predstavljene su nove namirnice poput sterie, heljde tatarske i novo voće, babako.

Istodobno, kanonici su u strahu od ponovne tatarske provale ishodili godine 1247. pravo da na sjevernome vrhu gornjogradskoga brežuljka podignu utvrdu - Popov turen.

Iznikla ispod višestoljetne tatarske despocije, koje se, u duhovnom smislu, nikada nije uspjela riješiti, Rusija se za vrijeme Petra Velikog nastojala približiti Europi, u svemu je oponašajući.

U Slavoniji je kralj proveo nekoliko mjeseci, pa je svojom već spomenutom poveljom iz god. 1242. proglasio Zagreb slobodnim gradom, da mu se zahvali i oduži za usluge iskazane mu prilikom provale tatarske.

Ali kako se u povelji gradu Zagrebu navodi računanje u markama i penzama, a u povelji gradu Varaždinu napominje upotreba dinara i naročito poludinara, sa sigurnošću se može tvrditi, da su se autonomni novci kovali i prije provale tatarske, t. j. još za vladanja hercega Kolomana pod Belom IV. (1235. - 1241.).

Tek se pretpostavlja da je ruski pisac s jedne strane imao tatarske korijene preko pisca Aslana Murze koji je na istočnoslavenske prostore pristigao u sklopu Zlatne Horde.

Najstariji je dio na vrhu stijene, a datira vjerojatno još iz doba tatarske provale.

Oko vremena tatarske navale bavio se u tom gradu i u okolici njeki Andronik sin Andrije od plemena Kádarkaluza, braneći junački granicu Hrvatsku proti Njemcem i vojujući godine 1242. u primorju hrvatskom s Tatari.

Nu poslie navale tatarske, kad u Hrvatskoj i Ugarskoj veliki nastade nered, te kojekakovi ljudi počeše otimati zemlje i sela pripadajuća kraljevskim gradovom, bijaše imenovao kralj Bela IV. tadašnjega bana Stjepana i zagrebačkoga biskupa Filipa, da razvide medje i zemljišta rečenih gradovah i da ono što je oteto, gradovom opet povrate.