Sve dok ne ustanoviš da se sam famozni narod sastoji od mnoštva također lezilebovića, samo onih koji nisu bili dovoljno spretni ili s dovoljno veza da se dohvate vlasti, od susjeda Pere čiji se sin evo jučer po drugi put ženi, od susjede Marice i njezina muža iz čijeg stana svako malo se čuje zveckanje boca alkohola, a bogme i vika, od svih onih anonimnih trudnica koje ujutro gledaju pred sebe dok čekaju na pobačaj, od doktora koji uzimaju mito i vuku preko reda, od pacijenata koji im se snishodljivo dodovoravaju (evo malo pršutića, gospon doktor), od mladih koji se dosađuju jer su jedinci i sve će im tateki srediti kao i mladih kojima nema tko srediti pa samo gledaju kako će preko grane u neku bolju budućnost od one za koju znaju da ih tu čeka ako ostanu, od prostaka koje je ulica odgajala i kojih bi se njihovi roditelji zasramili više nego da su homoseksualci da ih čuju kako prostače i kako bi kamenjem na druge i tako dalje.