Zatim imam nekoliko stvari koje su bliske operama kao Koncertantni komorni musical na Lessingove basne pod naslovom Fabularium animale, a čak i u instrumentalnim skladbama često imam malih teatarskih elemenata, što se nekad i zvalo instrumentalni teatar.

Bobo Jelčić, Mostarac s višedesetljetnom adresom u Zagrebu, docent glume na Akademiji dramskih umjetnosti u prijestolnici, filmski i kazališni redatelj kojem su iskreno strane potreba za lažnim glamurom i sklonost ispraznoj megalomaniji, autor koji se ne libi razbijanja teatarskih šablona i okoštalih, od stvarnosti odrođenih pravila, neće, kako stvari stoje, nikada završiti trilogiju započetu u

U dva dijela od po sat vremena predstavljeno je 13 točaka iz poznatih baleta s repertoara ovih eminentnih ruskih teatarskih kuća.

Sve najizraženije prednosti, ali i nedostaci Rambertovog redateljsko-spisateljskog rukopisa leže u spartanski strogoj strukturi i jednostavnosti dramaturške logike cjelina je podijeljena u dva monološka bloka jednakog trajanja, pa svaki od likova u borbi za dostojan oproštaj ima sat vremena u približno istom mizanscenu, bez izvanjskih teatarskih pomagala, naoružan tek bujicom rasplinutih optužbi, opravdanja, lažnih utjeha i pokušaja svođenja računa.

Skandal otkriva reakcionarno Hrvatsko slovo: na Eurokazu, zagrebačkom alternativnom kazališnom festivalu, koji je u deset godina tuđmanovskog mračnjaštva bio jedina zublja moderne kulture, skupina mlađih ljudi, teatarskih diverzanata, glasno žamori i negoduje na premijerama

U skupinu teatarskih prosvjednika što je remetila Eurokazove premijere, ističe se mladi zagrebački kazališni režiser, koji je u Gavelli postavio neki komad, pa ga ponudio Eurokaz, ali je stvar odbijena, kao glupa i bezvezna.

U vremenu kada kazališni dobrovoljci očigledno nisu mogli udovoljavati sve većim scenskim zahtjevima, niti su imali prikladne literarne predloške, inozemni su sastavi ipak donosili stanovite odbljeske tadašnjih evropskih teatarskih kretanja.

Izuzetno smo sretni da smo gostovali na jednoj od najprestižnijih teatarskih adresa ne samo u Berlinu, već i u cijeloj Europi, u teatru koji je u drugoj polovici 20. stoljeća odredio smjerove kazališne umjetnosti, a i danas je prostor smionih scenskih istraživanja.

Nekoliko postojećih festivalskih programa, prije svih Bitef kao presjek novih teatarskih tendencija, već odavno zaslužuju propitivanje, kako koncepta tako i značaja koji ostavljaju iza sebe.

Interes festivala je prije svega usmjeren na: - autorski, kreativne i alternativne projekte te istraživanja u domenu režije, igre, pokreta, glazbe i drugih elemenata teatarskog izraza - projekte koji istražuju nove prostore i medije Teatarfest je svojevrstan pregled tehničkih dosega, provjeravanje stečenih iskustava, međusobno prožimanje različitih teatarskih vizura i dostignuča te mjesto upoznavanja, ponude i razmjene teatarskih iskustava i dostignuća koja na bilo koji način mogu obogatiti stvaralački prostor drugih.

Tijekom sezone izvedu više od pedeset predstava od kojih su tri velike na glavnoj pozornici, tri serije " plesačkih teatarskih produkcija " te veći broj dobrotvornih izvedbi.

Popularne gradske lokacije, ali i mjesta za koja je i samim Riječanima teško zamisliti da bi se mogla pretvoriti u poprište glumaca i teatarskih rekvizita, na par se tjedana daju u ruke umjetnicima najrazličitijih glazbeno-scenskih izraza.

Zijah Sokolović mi je prilikom jedinog mog intervjua s njim govorio o utjecaju tih posebnih teatarskih naznaka na zbivanja izvan kazališta.

Jedan od najistaknutijih teatarskih prevratnika 20. stoljeća, njemački dramatičar, pripovjedač, pjesnik, esejist i redatelj rodio se kao Eugen Berthold Friedrich Brecht 10. veljače 1898. u Augsburgu.

Ovaj iskusni glumac dugogodišnji je član ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a često ga se može vidjeti i u ulogama drugih teatarskih kuća s kojima je gostovao i u Zadru.

Nezavisna kazališna produkcija već je dugi niz godina u zamahu, a to je prepoznala i publika, pa stoga ne čudi da upravo iz kreativnih ruku malih teatarskih scena danas proizlaze neke od najizvanrednijih kazališnih predstava.

London Dok se na rije č kom festivalu malih scena uspješno igrao gruzijski Macbeth, produkcija iste drame u Londonu, na otvaranju sezone kazališta Globe, u režiji Lucy Bailey, proglašena je katastrofalnom. Tarantinovski krvavi spektakl primitivne psihologije, bu č ne i sirove glume srezala je kritika, što turistima koji odlaze u Globe zbog manje teatarskih razloga ipak ne ć e smetati da rado gledaju tu produkciju.

Premda skice nisu datirane, već je na prvi pogled jasno da je riječ o iznimno intrigantnu opusu nastalu na tragu radikalnih teatarskih avangardi i relevantnu u znatno širem prostoru negoli što je to nacionalna povijest umjetnosti.

Tu su izložbu organizirali arhitekt Friedrich Kiesler i urednica »The Little Review« Jane Heap u prostoru Steinway Building 1926. Ako prolistamo katalog izložbe, koji je remek-djelo grafičkog dizajna, tek tada postaje jasan kontekst Glumčevih teatarskih radova.

Tim univerzalnim upraviteljima kazališta u nekim se scenama pridružuje i Redatelj kao simbol očite kritike redateljskog kazališta koji glumce voli upregnuti u vlastito i najčešće jednostrano viđenje teatra (kritika je toliko jasna na razini teksta da mi se osobno činilo pretjerano uvođenje Redateljevog slovenskog naglaska te ubačena scena teatarskih orgija na kraju koje Redatelj u masturbatorskom grču završava gole stražnjice okrenute publici); te Dramaturginja koja u agresivnom štrihanju dramskog predloška ukida i ono što Senker smatra najosnovnijom hranom glumca, riječ samu.

Žaba Dubravka Mihanovi ć a, koja se definitivno potvr đ uje kao jedno od najboljih i najsnažnijih teatarskih svjedo č anstva o poslijeratnim teškim traumama u hrvatskome društvu, sarajevskom je izvedbom dokazala da itekako to č no funkcionira i u drugim sredinama pogo đ enim ratnim užasom na eksjugoslavenskome prostoru, makar se boži ć no ozra č je zamijenilo onim Bajrama.

Naime, aristokratija je i glavni naručilac poslova za izvođača teatarskih radova Marina Držića, konzument njegove umetnosti i najvernija publika, makar na početku karijere.

Činjenica da je Zagrebačko kazalište mladih jedino hrvatsko kazalište koje je ikada gostovalo u Schabühneu još jednom potvrđuje da je ovo njemačko kazalište prepoznalo značaj ZKM-a kao predvodnika novih teatarskih trendova u ovom dijelu Europe.

Korektna je to predstava, nema joj se u glumačko-dramaturškom pogledu što zamjeriti, ali je to jedno od onih teatarskih ostvarenja koje, nakon gledanja, i neće baš ostati u pamćenju: lagana zabava za proljetnu noć.

Crossings je, kako i stoji u programskom letku, multidisciplinarna suradnja umjetnika iz Hrvatske i Singapura kojom se prelazeći stroge žanrovske konvencije određenih teatarskih oblika nastojalo na kreiranju svojevrsna plakata, poruke s naglašenom kako kulturnom, tako i političkom odnosno sociološkom intonacijom.

Nakon što je zagrebačko HNK svojim Opera balom širom otvorilo vrata hrvatskoj potkoženoj " eliti ", stvarnim mogulima i bogatunima te sitnim i krupnim žicarima kakvi se obično vrte oko " glamuroznih " fešta, " eventa " i " partyja ", bilo je pitanje dana kada će se i izvan metropole nastaviti srozavanje i ono malo digniteta koji još čuvaju pozornice nacionalnih teatarskih kuća.

U tome je dosljedna i prepoznatljiva, kao autorica koju zanima isključivo tijelo i njegova energija u prostoru, odnosno, koja je u autorskoj misiji za plesom bez suvišnih teatarskih/teorijskih dodataka.

To mi se čini puno jačim kao izraz protesta, kaže Štefančić koji je, osim filma, gledao i nekoliko teatarskih izvedbi.

Tito Strozzi jedan od najvećih teatarskih ljudi hrvatskoga 20. stoljeća, glumac, redatelj i pisac više dramskih tekstova, među kojima se najvažnijom smatra povijesna trilogija nastala 20 - ih i 30 - ih godina: Zrin (j) ski (1924), Gaj (1933), Tomislav (1940).

Zbog koncepcije koju zauzima unutar čitavog projekta, Tamno i natrag se svrstava u red izrazito specifičnih teatarskih formi.