Strass, pak, prati put skupine autora dokumentarca o novonastaloj teatarskoj školi i metodi, nazvanoj Otvorena vrata, koju vodi njezin glavni predavač Pierre Lekeux.

Emmeline Woodward umrla je 25. travnja 1921. u Salt Lake Cityju, saveznoj državi Utah. 1928. - U Nyonu je umro Adolphe Appia (na slici), švicarski scenograf koji je uveo teoriju u vezi s interpretacijskom uporabom svjetla, pomogavši uspostaviti novi realizam i stvaralaštvo u teatarskoj produkciji 20. stoljeća.

Autor je stvorio dva vrlo živopisna i uvjerljiva lika koji nas zabavljaju svojim urnebesnim dogodovštinama i garancija su da će publika uživati u zabavnoj teatarskoj večeri.

Želimir Ciglar, Večernji list.Upravo je publika najvažniji partner ovoj ekscentričnoj teatarskoj diverziji, u što smo se mogli uvjeriti na na izvedbi ove predstave koja je nastala na temelju i danas aktualnih i realnih razmišljanja A. G. Matoša, među kojima je i ono o Saboru kao o kokošinjcu, a koju je Vitez ponovio u vrijeme dok se još bavio politikom.

No kad je riječ o iznimnom kazališnom događaju, onda nastojimo, uz neznatne preinake, sačuvati predstavu u njezinoj teatarskoj cjelovitosti.

Bio je i glavni urednik monografije Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1860. - 1985. (1/1985, 2/1992), a središnjoj je nacionalnoj teatarskoj kući posvetio i vlastitu knjigu Sto godina zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu (1/1995, 2/1996).

Nakon osam godina zatišja Kazalište Marina Držića iznova je novom premijerom vratilo u funkciju svoju malu scenu, Teatar Bursa, koja je u svojoj gotovo petnaestogodišnjoj povijesti ostavila važan trag u dubrovačkom kazališnom iskustvu i novijoj teatarskoj povijesti grada, ali i, nekim svojim praizvedbama, hrvatskog glumišta, bez obzira na to radilo se o predstavama dubrovačke profesionalne kazališne kuće i njenim produkcijama, čitavog premijernog slijeda Teatra Lero, Teatrina ili zanimljivih komornih kazališnih gostovanja, koncerata i drugih raznovrsnih programa i sadržaja koje je, u dosluhu sa svojim imenom, Teatar Bursa udomio.

Bježeći iz domovine pridružila se najprije nekoj provincijskoj teatarskoj trupi, koja je išla u mladu slavensku državu Jugoslaviju, gdje su mnogi emigranti našli bratski prijem.

Gostovanje produkcije zapaženo je u žestokoj teatarskoj konkurenciji svjetske metropole kazališta.

Kazališna predstava Zoran Đinđić poznatoga hrvatskog režisera Olivera Frljića, premijerno izvedena u petak navečer u beogradskom Ateljeu 212, izazvala je buru u teatarskoj, ali i političkoj javnosti Srbije do te mjere da se javljaju i pitanja hoće li uopće biti njezine reprize.

Priča o kazališnoj predstavi Zoran Đinđić - nedavno premijerno izvedenoj u beogradskoj teatarskoj kući Atelje 212 - ima tri glavna lika, od kojih u samoj predstavi ne nastupa ni jedan.

Esterin otac, Paolo Mazzoleni bio je pokretač ideje za izgradnju šibenskog kazališta, a nakon što je i podignuto, pedeset sjajnih godina bio je alfa i omega u toj teatarskoj kući.

U teatarskoj mreži Hrvatske ima doista izvrsnih glumaca, koje većina domaće publike nema neku osobitu priliku vidjeti.

Najveći dio svoga djelovanja posvetio je kontinuiranoj i sistematičnoj teatarskoj edukaciji djece i mladih.

Znamenita rasprava Clifforda Gaertza o balijskoj teatarskoj državi, izvedenoj iz drevne hinduističke budističke religije, služi Chytryu kao stručno uporište za vjerodostojnost Spiesove vizije.

Nakon osam godina utihe kazalište je premijerom vratilo u funkciju malu scenu, Teatar Bursa, koja je u petnaestogodišnjoj povijesti ostavila važan trag u novijoj teatarskoj povijesti grada, a nekim praizvedbama i hrvatskoga glumišta.

Hagiografska, nabožno-sentimentalna drama Sveti Aleksi (1786), nastala prema isusovačkoj teatarskoj matrici, najavljuje, unatoč šablonskoj konstrukciji, kasnijega didaktički usmjerenoga komediografa.

Umjesto odgovora, evo protupitanja: kada je posljednji put u splitskoj teatarskoj kući vladala takova strka i pomama za ulaznicama programa koji se pazi sad s pravom, velikim slovima piše KULTURA.

Poslije filma »Dead Men Walking«, Robbins se ovaj put upustio, kao producent, redatelj i scenarist, u provokativnu priču o svojedobno vrlo zanimljivoj teatarskoj predstavi, što je skinuta s programa dan uoči premijere.

Prozor prema teatarskoj estetici, stilu i organizacijskom modelu kazališta drukčijem od hrvatskoga; naposljetu, i prozor, koji kao kakva porta finestra, omogućava dvosmjernu komunikaciju, upoznavajući i Italiju (odnosno, talijansko jezično područje) s onim što je u hrvatskoj klasičnoj i suvremenoj dramaturgiji vrijedno.

U režiji Borisa Kovačevića, Rakan Rushaidat izbjegao je sve zamke koje na glumca vrebaju u ovoj, po mnogima i najzahtjevnijoj teatarskoj formi.

Iznimno probirljivoj dubrovnačkoj teatarskoj publici ponudio je uprizorenje uspješnice Govori mi o Augusti, Posljednji ljetni cvijet i moge druge.

Možete li usporediti svoj tadašnji odnos prema hrvatskoj teatarskoj sceni s onim koji imate danas kada ponovno većinu svoga vremena provodite ovdje?

Apelirao bih na ovu sredinu da teatarskoj ličnosti Koste Spaića ukaže dobronamjernost i pomoć, jer mi po navici uvijek prekasno shvatimo da je među nama djelovao čovjek, koji je bio više nego tek vrstan redatelj i solidno pripremljen kazališni stvaralac.

Garrone je otkrio Arenu u zatvorskoj teatarskoj trupi koja glumi na festivalima i u kazalištima diljem Italije.

Filmsku predstavu nije moguće pretvoriti u svečanost kako se to događa na teatarskoj premjeri ili pri izlasku knjige.

Ipak, bit Bergmanova neorealizma, tj. neosocijale na bosanski način Morane Foretić neupitna je u svakoj teatarskoj slici.

Zar redatelj Oliver Frljić energijom (naravno ne i po istoj teatarskoj poetici) nije jednak Panduru?

Nije pritom bitno da je riječ o radikalnoj aktualizaciji, niti je suvremeni kostim i scenska oprema ikakav jamac uspjeha, ali klasik će na teatarskoj sceni zaživjeti tek kad nekom pođe za rukom zamijeniti mrtvog dramatičara i ponovno stvoriti dramu, kako bez okolišanja o reinterpretaciji kanonskih djela piše Michel Saint Denis.

Dobitnica je priznanja, zahvalnica i nagrada za svoj dosadašnji rad: Priznanje Zvonimir Golob " (2009.) za ljubavnu poeziju; javno Priznanje Zlatna plaketa Pečat Grada Osijeka " (2009.) za osobita ostvarenja u području kazališne kulture, odgoja i obrazovanja; Plaketa Zlatna maska (2010.) na Teatarskoj reviji evropske multikulturalne akcije međunarodni pozorišni festival autorskih projekata mladih u Rumi za najbolju žensku ulogu; Povelju za sudjelovanje (2010.) na Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu...