Nakon četrdeset pet godina rada u velikim institucionalnim kazalištima osnivam neovisnu teatarsku grupu Manje je više, koju osim mog stalnog autorskog tima, Ivice Prlendera, Danice Dedijer, Nevena Frangeša, sačinjava pet vrsnih glumaca: Goran Grgić, Nataša Dangubić, Hrvoje Klobučar, Žarko Savić i Filip Riđički.

Njegov pokušaj da psihološki raščlani kroz svoje kompleksne scenarističke i filmske studije obične ljudske i društvene pojavnosti, koje suvremena civilizacija uvijek drži na površini u svoj svojoj dehumanizacijskoj paraboličnosti, nailazio je često i na teatarsku eksplikaciju.

U sredini u kojoj je dramski dijalog izgovoren među teškim naborima realistične scenografije postavljao jedini ispravni put kazališnog mišljenja, Pandurove razuzdane eksplozije boja i pokreta činile su tada od malog Maribora ultimativnu teatarsku metropolu.

On je godine 1803. konačno odlučio da u Rijeci sagradi teatarsku kuću.

No, kad se sa šarenog artikla odmota karton i plastika društvenog događaja mjeseca, stvar se odjednom iz visina romantiziranog boemskog East Villagea strmoglavljuje u dobro nam poznatu hrvatsku teatarsku svakodnevicu, sa svim prednostima i slabostima.

Režiser i glumci ansambla Stowarzyszcenie Teatralne A PART iz Poljske u pedesetminutnom performanceu gotovo bez riječi teksta, nižući niz scenskih efekata, napravili su doslovce čudesnu teatarsku priču koju je šteta bilo propustiti.

Zatim sam stupio na taj otok i koračao tom čudesnom tvrđavom koja je obećavala neviđenu teatarsku ljepotu.

Puck Pere Kvrgića i Candide Nikole Đurička tako čine moćan dvojac superheroja u borbi za teatarsku iluziju, u kojoj se stvarnost ne prikazuje bolja no što jest, ali se u njoj grozničavo traže i najmanji proplamsjaji ljudskog duha.

Jedan od segmenata grafičkog stvaralaštva Slavimira Stojanovića je i dizajn za kazalište, realizacija plakata i naslovnih stranica za programe predstava: posljednjih godina, u prvom redu za Jugoslovensko dramsko pozorište, teatarsku kuću za koju se, osim umjetnički relevantnih predstava, neizostavno vezuje i najosmišljeniji, najuspjeliji vizualni identitet u zemlji i regiji.

Nakon godinu dana postojanja dobili smo od gradskih vlasti zgradu na Kaptolu. " Od desetak ravnatelja koji su u ovih 55 godina upravljali tim kazalištem, Fadil Hadžić iznimno važnima za razvoj kuće smatra trojicu: " Jedan je Ivo Hergešić, poznati teatrolog koji je cijelom projektu dao teatarsku ozbiljnost.

Jovanović je svoju teatarsku vjeru u humanitet naprosto argumentirao probuđenim emocijama na sceni, gdje je Willy Loman u interpretaciji Mustafe Nadarevića postao junačko lice, gdje se jedna looserska sudbina za nas ukazala s probuđenim spektrom emocija kao jedinom istinitom potvrdom ljudskog života. Je li hrabrije ostati tu i zbrajati nule?, pita Willy duh svoja brata, koji je nekad bio idealni animal laborans, a danas je njegova vizija manekenska pojava s priručnika za uspješnu karijeru.

Daljne istraživanje i produbljivanje izvođačeve svijesti o kretanju vodi prema otkrivanju vlastitih tendencija koje se kroz vlastito iskustvo i vanjski coaching process filtriraju u teatarsku formu spremnu za susret s publikom.

Dramom " Baal " iz 1918., buntovničkim slavljenjem seksualnosti i života, Brecht definitivno otpočinje teatarsku karijeru. 1920. radi kao dramaturg u Kammerspiele u Münchenu, gdje mu se 1922. dogodila i prva praizvedba riječ je o drami " Bubnjevi u noći ", za koju je nagrađen Kleistovom nagradom.

Dovoljno je navesti autore poput Jozefa Čapeka, Oscara Schlemmera, Laszla Moholy-Nagya, Enrica Prampolinija, Aleksandre Exter, Ljubov Popove, Aleksandra Rodčenka ili Pabla Picassa da bi bilo evidentno kako je riječ o jednoj od ključnih izložbi koje su kreirale teatarsku avangardu.

No, obilježja tih vrijednosti pitanja su koja i prije renesanse i u renesansi i danas izazivaju nemir i provociraju teatarsku igru.

Predstava je strastveno i duhovno putovanje o gostovanjima Ellen Stewart, načinu na koji je mijenjala sredine diljem svijeta, u koje je unijela svoju novu, nerijetko šokantnu teatarsku poetiku, s nesvakidašnjom snagom i kazalištem u srcu.

Nastupao je na gotovo svim hrvatskim kazališnim i drugim festivalima i u inozemstvu te zaslužio pohvale kritike i publike za svoje predstave, kao i nagrade i priznanja za svoju teatarsku posebnost.

Smjelost kojom se Lada Martinac Kralj upusitla u teatarsku adaptaciju pripovijednih poticaja, opravdana je ljubavlju za svijet što ga je književnost već konstituirala, ali i uvjerenjem da su zadani odnosi i profilirane osobnosti dovoljno čvrsto postavljeni već u samom izvorniku da ih ni dodatne intervencije ne mogu poremetiti, iznevjeriti, izdati.

Kao jedan od najprestižnijih kazališnih događaja u regiji, riječki Međunarodni festival malih scena i ove godine, 18. put, od 3. do 8. svibnja gledateljima nudi pravu teatarsku poslasticu.

Dramaturg Hrvoje Ivanković vješto usložnjava i povezuje Katićevu prigodnu dramsku skicu Imbarak, premijerno su je u autorovoj režiji 1936. godine odigrali maturanti Pomorske trgovačke akademije, i Ljubav na Prijekomu koju je praizvelo Dubrovačko kazališno društvo u Bondinom kazalištu na Kandeloru 1935. godine, u dvočinsku cjelovečernju nostalgičnu i podsjećajuću teatarsku posvetu moru, pomorcima i podneblju, mentalitetu i zaboravljenim sutonima ljudskih sudbina elegičnih priziva i zaboravljenih radosti.

I dubrovačka izvedba, u autoreferencijalnom izvedbenom ključu, s ekspresivnim ansamblom - Ivana Sajko (verbalna interpretatorica), Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz (glazbeni interpretatori), s pomalo ironičnim video projekcijama Simona Bogojevića Naratha, uz dramaturšku obradu Sandra Siljana (kojom je tekst ponešto skraćen s naglaskom na općeljudsko), te jednostavnim i modernim kostimima Zjene Glamočanin daje kroki izokrenute mitske alegorije i postavlja pitanja na koja su ljudi tražili, traže i tražit će odgovore pa i u teatru, otvarajući, ovaj put, dubrovačku teatarsku školjku Novome.

Mladi koji polaze u svojevrsnu teatarsku školu bivaju vođeni i kreativno angažirani kroz sve elemente predstave a posebno kroz element glumačke igre (scenski pokret, pantomima, scenski govor, ples, različiti stilovi igre...).

Prijatelj ga uvjerava kako trebaju otići u Chicago, gdje opet jedan treći prijatelj oformljuje novu teatarsku družinu.

Kad sam bila mala, na dubrovačkom se radiju vrtila neka blesava reklama Zube na policu za teatarsku stolicu a izgleda da će verzija tog toliko slogana za mnoge oko mene, a i mene samu biti Zube na policu da staneš u stolicu

Premda simboli č no i po mnogo č emu Pospremanje jest neka vrst bilance, ona je ponajprije knjiga koja impostira hrvatsku teatarsku esejistiku i hrvatsku dramsku književnost u hrvatski kulturni prostor.

Bujnost i ogoljelost u stihovima teksta " Život je san " kroče ruku pod ruku, nudeći glumcima 21. stoljeća priliku da budu totalni izvođači te da usporedno zaigraju misaonu i teatarsku dramu, da se suoče s prošlošću i sadašnjošću, progovore o iluziji i stvarnosti.

Osim što ispunjava teatarsku zadaću, predstava gorku sudbinu genija, punu razočaranja i poraza, izlaže opušteno, bez gorčine i uz naglašenost komičnih elemenata, čime u gledateljima otvara priču o Tesli.

Goran Lelas je svoju teatarsku bajku posvetio djeci i odraslima čiji su likovi stanovnici nekoga idealnog grada koji lebdi na nebu i putuje svijetom, od mjesta do mjesta, od ulice do ulice i poručuju da budemo kreativni i konstruktivni te da ne gubimo vrijeme na nevažne stvari, donoseći svima poruku mira i bratstva.

Slijedeći takva svojstva djela, pogrešno ga je pojmiti kao materijal za teatarsku ekshibiciju.

Ali nekako mislim da Zadar sada ima odličnu teatarsku ekipu, ima Bleke i konje ima sve više uličnih svirača ali njih treba JAKO stimulirati jer oni su duša grada.