Slijede znameniti teatri, kompanije i koreografi toga vremena, uspjesi u Europi i Americi, blistave kritike i nagrade, a Mišković se nigdje ne može zaustaviti; neprestano tražeći novo, koristi svaku promjenu za osobni i umjetnički rast. (To traženje uključuje iskustvo u rasponu od Hollywooda do indijskog ašrama)

Brussels, 1709) citirani su u Manginijevoj knjizi I teatri di Venezia, passim; vidi također Simon Towneley Worsthorne, Seventeenth-Century Venetian Opera, Oxford, 1954 (revidirano izd. 1968), 3. poglavlje, te Harris Sheridan Saunders, ÂťThe Repertoire of a Venetian Opera House (1678 - 1714): The Teatro Grimani di San Giovanni GrisostomoÂŤ, Ph.

Vidi ibid., 26 i bilješku I. 96, te Manginijevu knjigu I teatri di Venezia, cit., str. 54.

Nicola Mangini, I teatri di Venezia, Milano, 1974, str. 70. 11 Cijelu ovu pripovijest iznosi Ivanović (Dodatak II. 6 x, y): ÂťUmjesto da dobit od ulaznica, temelj toga poslovnog ulaganja, bude sve veća, ona se smanjuje i očito ugrožava opstanak ove plemenite vrste priredbe.

Mangini, I teatri di Venezia, cit. str. 45.

Tako se klasična pročelja sve više odmijenjuju sučeljima, umjetničke galerije virtualnim muzejima, teatri infrastrukturom zabave, bolnice sve više gube smisao pred telemedicinom, baš kao i zatvori pred elektroničkim supervizijskim programima.

U tehnologiju spadaju fizičke stvari (učionice, knjige, teatri, kina, škole, kampovi, radio uređaji i odašiljači, kablovska, satelit, televizor, kompijuter, komp. softwer i komp. mreža).

Posebno dobro očuvani grč. teatri nalaze se danas u Ateni (DIONIZOVO KAZALIŠTE), Epidauru, Delfima i dr. Uz tragediju, u kaz. se građevinama izvodila i komedija.

Antički teatri se također koriste za prikazivanje nekih predstava i filmova.

Dakle, teatri izvan Zagreba bili su otvoreniji za inovativne operne režije nego Zagreb?

U više navrata gostovali su i amaterski teatri, a organizirale su se i izložbe stripova...

Dodatno sam se usavršavala na međunarodnim seminarima kod prof. Emina Armana i prof. Vladimira Krpana.Nakon studija, u Progetto Europa iz Milana za Fondo Sociale Europeo osposobljena sam za organizatoricu kulturnih zbivanja, a praktična iskustva stičem u radu na promociji I virtuosi di Venezia u Veneziji, surađujući s udrugom ATER (Associazione Teatrale Emiglia Romagna) kao asistentica u odjelu za organizaciju festivala, koncerata i turneja stranih glazbenih umjetnika u Modeni, potom u kazalištu Teatri di vita u Bologni kao suradnica u organizaciji glazbenog i dramskog programa, te kao glasogovornica i tour-manager u agenciji Marilla Simonini srl u Modeni.Koncertiram kao solista i u glasovirskom duetu s prof. Annom Colonna Romano, te u komornim orkestrima.

Za mene je veliko zadovoljstvo i radost što na jednome mjestu mogu vidjeti kazališta iz različitih zemalja koja igraju moje drame I komedije, tako da su do sada pored slovačkih kazališta na GAVRANFESTU nastupili i teatri iz Krakova, Pariza, Praga, Beča, Zagreba, Brna, Slovenije...

Uskoro će tako Zakon o kazalištu biti samo djelomično izmijenjen, a druga djelomična izmjena tek se očekuje; stoga, u tijeku ove procedure vrijedi spomenuti i to da mnoge europske zemlje uopće nemaju takav zakon, nego se teatri ravnaju prema običnom zakonu o radu.

Ovdje često rade hrvatski redatelji te gostuju hrvatski glumci iz domovine, osobito iz Osijeka i Zagreba, odakle često dolaze i teatri (dok su Višani boravili u Pečuhu, gost je bilo Dječje kazalište iz Osijeka, a zna doći i Hvarsko pučko kazalište).

Kada bi se s repertoara skinuli samo ruski pisci i kompozitori, opustjeli bi teatri diljem Europe.

Istina, drugi teatri imaju i po tri predstavnika umjetnika, iz svih ansambala, ali onda je i broj članova čitavog vijeća veći.

Višestruko nagrađivana talijanska skupina Babilonia Teatri stvorila je ovu predstavu koja je osvojila nagradu Premio Scenario 2007. godine.

Babilonia Teatri poznata je po autorskim političkim predstavama koje tematiziraju stvarnost i od kojih su najpoznatije Panopticon Frankestein, Underwork, Pop Star, Pornobboy, The Best Of i The End.

Zatim je tu višestruko nagrađivana talijanska trupa, i jedno od najradikalnije inovativnih i značajnih europskih kazališta posvećenih novoj drami, Babilonia Teatri.

Upravo zato, danas su mnogi gore nabrojeni subjekti kazališne aktivnosti, a najviše teatri stabili - doslovno - pred kolapsom, a kako stvari stoje nekima prijeti i zatvaranje: Stabilni, ali nepokretni naslov je teksta poznate kazališne praktičarke i teoretičarke, pri tom i ljevičarke Mimme Galline koja u kazališnom časopisu Hystrio još prije dvije godine objavila dossier o propasti kazališnog sistema u Italiji za vrijeme Berlusconijeve vladavine i u kojem za sve nedaće nacionalne kazališne katastrofe ponajviše optužuje, uz poznata negativna nasljeđa iz prošlosti - upravo desničarsku politiku Silvia Berlusconija.

Putovao je od mjesta do mjesta, od kazališta do kazališta, smatrajući da i provincija može biti teatarskom metropolom i da ne postoje rubni, manje važni teatri.

Ubijaju se i glumci, ali teatri i dalje daju predstave, filmovi se vrte, zar ne, mogli bi reći« business as usual », ili« C est la vie », ili« inšalah », ili neka ide kako ide »Rukom bi odmahnuo stari Židov ili netko drugi s Orijenta, mrmljajući« psi laju a karavane prolaze »sve ovo u smislu, što se tu može, takav je život, nekome donosi užitke nekome odnosi i posljednju kunu - za« gemišt », ožujsko, cigarete, jogurt, žemičku, koricu kruha, lijek ili pak neki suhi, obuđali sendvič u gostionici pokraj kakvog željezničkog kolodvora na kojem se kupuje vozna karta kojom neki novi Filip Latinovitz putuje u tuđinu, posljednjim vlakom uskačući u posljednji vagon, da bi se poslije dvadesetak godina iznova našao na« kaptolskom kolodvoru »i nekoliko sati poslije hvatao za hladnu kvaku doma svog.

Istaknuta su i dosadašnja uspješna gostovanja čeških teatara na međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, na kojem su češki teatri osvajali brojna priznanja. (I. N.)

Njihov prostor može se usporediti s onim što ga zauzimaju najvažnije ustanove: vijećnice ili tvrđave, teatri, hramovi ili groblja.

Rekli ste da veliki, da zagrebački teatri ne igraju ovu, odnosno ovakve predstave, a trebali bi...

UPITAN DA KOMENTIRA zašto se tog projekta nisu sjetila i realizirala ga velika nacionalna kazališta u glavnim gradovima, koji Andrića očito prešućuju, nego manji, regionalni teatri, što naravno ne znači da su manje vrijedni, Kerošević je odgovorio da su projekt namjerno zamislili na regionalnoj razini i s regionalnim kazalištima. Bez obzira na njihovu regionalnost, to su profesionalne kazališne kuće koje stvaraju vrhunske predstave i imaju svoje mjesto u kulturama svojih zemalja.

To još nije slučaj u Italiji gdje su teatri državni, no u Americi je to često jer im se umanjuje porez za iznos koji ulože u kulturu.

Više od pola stoljeća Radovan Ivšić proveo je u Parizu gdje su mu teatri bili širom otvoreni, kao ustalom i mnoge druge svjetske pozornice na kojima su uspješno uprizorene Ivšićeve drame.

- O našim kazalištima odlučuju manekeni, teatri su prepuni ljudi koji uopće ne razumiju kazalište.