Na gotovo 250 stranica čitamo zanimljive dnevničke, putopisne i autobiografske zapise te teatrološke studije ugledna poznavatelja.

Ovogodišnje najavljeno labavo povezivanje američkoga, hrvatskog i azijskog kazališta u jedan prezentacijski koncept moglo bi biti zanimljiv početak, kao i proučavanje teatrološke vrijednosti pojmova poput postmainstream ili kazališni konzervativizam izvan uvodnika festivala te kritičke prezentacije niza okruglih stolova i predavanja.

Ovo se djelo laća iznimno važne teatrološke teme koja je dosad doživjela vrlo rijetke znanstvene obrade i u međunarodnom, a kamoli u domaćem okviru.

Dio je to u kojem se autori istovremeno tužno, ali s određenom dozom ponosa i ekstatičnosti, neki kroz intimnosti, neki s dozom dokumentarnosti opraštaju od velikana hrvatske kazališne umjetnosti i teatrološke prakse Vanče Kljakovića, Petra Večeka, Fadila Hadžića, Ljiljane Gerner, Vladimira Obleščuka, Šimuna Jurišića i Marine Nemet.

Oni koji teatrološke studije ne čitaju nikad (a i zašto bi), već kazalište konzumiraju i prihvaćaju na najizravniji i najjednostavniji način.

Dum Marina prate Ivica Boban i cjelokupni ansambl, uranjajući u poznate nam, manje poznate i nepoznate likove i situacije, oslanjajući se ponekad na teatrološke reminiscencije, no ostajući vjerni Držićevim tekstovima i njegovom životu s kulminacijom u Dundu Maroju, na kraju prvog dijela, te nemoćnim krikom u Hekubi i urotničkim pismima na kraju predstave.

Knjiga se naslanja na autoričine već prethodno objavljene publikacije, knjige: Posrednici engleske književnosti u hrvatskoj književnoj kritici u razdoblju između 1914. i 1940. godine; U potrazi za Weimarom; Tekst, izvedba, odjek te neke zasebno objavljene teatrološke radove.

Uz gostujuća predavanja na sveučilištima u Beču, Parizu, Varšavi, Pragu, Udinama i Münchenu, profesor Batušić držao je i kolegije iz starije hrvatske književnosti (s naglaskom na kazališnim elementima) studentima kroatistike, te teatrološke kolegije na poslijediplomskim i doktorskim studijima zagrebačkog Filozofskog fakulteta na kojem je studirao francuski, njemački i komparativnu književnost, a već 1965. s dvadeset i sedam godina doktorirao disertacijom Uloga njemačkoga kazališta u Zagrebu u hrvatskom kulturnom životu (1840 1860) koja je objavljena tri godine kasnije.

Iako je većina njegovog djelovanja bila okrenuta hrvatskom kazalištu, studirao je i u Parizu i Münsteru, a nakon doktoriranja iznimno važni bili su i njegovi učestali boravci u Beču kod Heinza Kindermanna i Margret Dietrich, teatrologa iz samog svjetskog vrha što je smatrao svojevrsnim postdoktorskim studijem na kojem sam naučio mnogo teatrološke metodologije koja mi je, upravo s jednoga aspekta koji je u nas bio deficitaran (istraživanje uloge publike u ocjeni kazališnoga fenomena, primjerice), trasirala put prema novim teatrološkim spoznajama.

Premijerna izvedba Teštamenta 7. prosinca ujedno je označila i službeni početak znanstveno-teatrološke manifestacije 14. Krležini dani kojoj je osječki HNK jedan od domaćina.

Njegove brojne teatrološke i književne studije osigurale su mu članstvo u Hrvatskom društvu kazališnih kritičara i teatrologa, a bio je i član međunardonog udruženja kazališnih kritičara.

Epizode predstave kreću se od domaćem gledatelju dobro poznatih i pomalo trivijalnih priča poput nastanka kravate oblikovanog kroz izlaganje, do vrlo razigranih i izuzetno duhovitih scena poput odlične mimsko-plesne demonstracije hrvatskog folklornog pokreta, koju u obilju ironije na ekranu, poput odjavne špice, isprati vrlo iscrpan popis teatrološke literature.

Bez obzira na mogućnosti čitateljevih drugačijih kazališnih afiniteta ili pak neslaganja s izrečenim stavovima, ova knjiga nudi mu najprije kvalitetne, primjerne teatrološke obrade pojedinih dramskih tekstova, predstava ili dijelova dramatičarskih opusa.

Kako se ova biblioteka bavi izdavanjem knjiga koje ponajprije mogu služiti kao neka vrsta znanstvenih priručnika, tako i Tekst, izvedba, odjek nudi teatrološke studije od kojih neke treba čitati upravo u tome ključu, kao polazište i poticaj nekim budućim istraživanjima ili stoga jer su sastavljene kao uvodna razmatranja ili stoga što upozoravaju na još neistražene i manje poznate činjenice povijesti teatra.

Uobičajen, ali potrebni dio časopisa jest i odjek teatrološke literature objavljene u Hrvatskoj, pa tako čak dvanaest naslova govori da od teorije (Szondi) do memoara (Menzel) to i nije najslabije područje domaćeg izdavaštva.

Među malobrojnim je pokretačima i Krležinih dana u Osijeku i predsjednik njihova Odbora od osnutka ove kazališno-teatrološke manifestacije 1990. godine.

Objašnjavajući motivaciju za pisanje romana, Lukić je rekao kako je njegov treći roman nastao " iz duboke unutrašnje potrebe, kao i sve što je napisao zadnjih godina - devet dramskih tekstova, dvije teatrološke knjige i nekoliko scenarija i libreta, bez ikakvih izvanjskih pritisaka, poput mode, ili tržišnih diktata ".

Darko Lukić je svoju prvu kratku priču objavio još 1980. godine, a nakon toga i zbirku kratkih priča " Gonetanje zrcala ", romane " Noći punog mjeseca " i " Uzaludnosti ", tri teatrološke knjige i veliki broj eseja, kritika, studija, dramskih tekstova i prijevoda s engleskog i španjolskog jezika.

Knjiga Partitura i štapić prvi je dio Teatrološke tetralogije Siniše Vukovića u kojoj se želi dati kronologija operne historiografije u Splitu.

Tako, pored stručne teatrološke literature, ni s primarnim tekstovima ne stojimo baš najbolje, izuzmu li se klasici, i to uglavnom oni od kojih nas dijeli poželjno stoljeće i više.

Časopis, zatim, prikazuje ostvarene programe ITI-ja i njegovih članica, pruža pregled teatrološke i dramske literature objavljene u Hrvatskoj u protekle dvije godine, no posebno je impresivan prikaz kazališnih premijera u Hrvatskoj.

A propos ovih mojih dviju knjiga, " Partiture " i " Ruže ", one su, dakle, prva polovica moje " Teatrološke tetralogije " unutar koje u četiri sveska želim, posredstvom mojih opernih putovanja po svijetu i brođenja arhivima Sveučilišne knjižnice, Muzeja Grada Splita i privatnih arhiva, prikazati kompletnu povijest opere u Splitu.

OTVORENA prva specijalizirana kazališna knjižara u Hrvatskoj, u ponedjeljak 15. listopada u atriju zagrebačkog Teatra TD, koja sadrži naslove iz dramske, teatrološke i kazališnoteorijske literature.

Od 2006. radi na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, gdje predaje teatrološke kolegije iz suvremenih izvedbenih umjetnosti, kao i kolegij Teorija prostora. 2011. na doktorskom studiju Interart pri Freie Univerzitetu u Berlinu, obranio je doktorat pod naslovom: Intermedijalni koncepti prostora.

Učenici su do sada istražili scenski jezik, teatrološke i dramske aspekte Marinkovićeve drame Glorija te će prema tome osmisliti prijedlog kostima i scenografskih rješenja za kazališnu predstavu te debatirati na teme vezane uz dramu.

I stoga nas kazalište uvijek iznova iznena đ uje, a autorici knjige Nova europska drama ili velika obmana 2 upravo omogu ć uje nepresušan izvor tema do neke nove kazališne knjige i a zašto ne? teatrološke polemike.

Pisao je dramatizacije, teatrološke eseje i osvrte, a prvom mu je nagradom za dramsko djelo »Marin Držić« za godinu 2010. nagrađen rad »Odsjev magle«.

Pored toga, »Hrvatska drama i kazalište« nudi i popis teatrološke literature objavljene u godini, ili godinama koje obrađuje.

Biblioteka Mansioni, vjerojatno najsnažniji i najvažniji izdavač teatrološke literature u Hrvatskoj, taj status potvrđuje sa svojih dosadašnjih više od trideset naslova.

Od 2006. godine zaposlen je kao asistent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, gdje predaje teatrološke kolegije iz suvremene kazališne teorije, kao i kolegij iz teorije prostora i vizualnih komunikacija.