Kao što jadnu djecu guramo, vučemo i teglimo kroz prostor, tako ih guramo, vučemo i teglimo kroz vrijeme.

- sljedeći dan - libra i ja se ranom zorom (u podne, jel) nalazimo u gradu. teglimo mojih 14 torbi osnovnih potrepština za četiri dana zajedničkog života, bratstva i jedinstva, simbioze, cimerstva. to uključuje i trpljenje njenih... posebnih osobina. ja ih nemam, jel, maaa kaaakvi.. čim smo stigle, sve smo složile, počistile i prebrisale, zatim se bacile pod tuš (za sve dečke: i to zajedno, dok nam se niz pripijena tijela slijevao mlaz vruće vode, a ruke istraživale sva ona područja koja ni mnogi muškarci nikada nisu niti vidjeli niti dodirnuli... majmuni jedni, fuj, ma sram vas bilo. libra je išla prva.). nakon tog smo uz kavu i cigartet napravile ratni plan, i pripremile sve za kuhanje - narezale sve paprike osim jedne četvrtine (vidjet ćete poslije zašto: namignamig:), luk, piletinu očistile, narezale, uvaljale u meksičke začine, pripremile sve tave i lonce i sl. nakon toga smo skužile da moramo jako prirodno izgledat, onako, " kućno ". problem je bio u tome što smo izgledale preprirodno. pa smo se pol sata šminkale. pol sata oblačile. pol sata frizirale. nakon četiri sata uvodnog ušminkavanja, čišćenja i pripremanja namirnica, te dečke smo prekrižile za nešto ozbiljnije. jednostavno su u startu bili navikli na savršenstvo. naravno, mi smo bile se ranije spremile a oni su kasnili, pa smo otvorile vino i zapalile koju, glupirale se i cerekale ko idioti. zaboravile na njih. skroz. jel si možete predočit stampedo koji je nastao kad smo ih kroz prozor vidjeli da uparkiravaju??

Da ne teglimo njemu špežu iz Konzuma.

.. a sunce pici, a mi cekamo u koloni, a Cehinje prolaze, a Austrijanci voze po pomocnoj traci, ljudi skapavaju u autima, pa murja halta lika.. divotica.... tako to ide.. da, dosli mi poslije o Mireka, naravno Lasta i ja, veliki sportasi i ljubimci zenskog dijela publike, naravno, dolazimo na biciklima, dok se nasa gotovo savrseno iskelsana apolonska tijela bljeskaju na ovom crvenom suncu sto prozdire svaku nadu za tom kapljicom kise, koja bi nas izvela iz ove tragicne situacije dok.... cek ovo je vec sad neka druga pricica.. naravno, idemo kod Coreka po dar, i zvonimo mi, zvonimo njega nema, niko ne izlazi.. dok Tomislav (hehe) nije skuzio da mi zapravo 20 - ak minuta ne pritiscemo tipkalo (hehe 2) od zvona, vec vjerojatno od rasvjete,. i onda pogadjamo na videofon (coro je naime jedan fancy decko, sa jaaako fancy kucicom, udaj meee), na kojem je zvono, i eto njega van, u stilu najvecih kulera s havajskih nam plaza, crvena kosuljica na bijele cvijetice.. i teglimo mi dar na biciklima, u kutiji od lcd telkaca (hehe 3), kao tezak je, ljudi staju pitaju za pomoc, ne treba fala, bumchikabauwauh.. dolazimo od dvorista, gdje su svi nahrlili kad su vidli dar, ono, ludnica.. dok ga nisu otvorili, (hehe 4).. unutra presavrena lezaljka s cup-holderom, odlican dar za Mireka.. uu, al bilo je dosta ljudi gore (plus starci koji su takvi legenda da bi ih najradije kloniral), pa smo malo cugali, zekali se i cekali rostilj.. koji kad je dosao na stol, izazvao opcu pomutnju i prestanak svi socijalnih zbivanja za stolom.. e ubio sam see.. ubio, neznam kolko sam pojeo, al znam da su svi vec bili na torti, dok sam ja stavljao jos jednu u nizu porcijica cevapcica.. i onda je poceo ucug cugalu se, vristalo, fore su padale, jela se tortica (by Pero Pepe).. do jedno 12 - ak sati.. cestitali Mireku rockas, i otisli pogledat malo do grada.. u mLinu, fajrunt, u Scout nista, dosli do Puba i zadrzali se tamo 20 - ak minuta (bas sam bio obucen za pub, kratka majca, hawajke, i ruksak: D), i malo smo cagali na Queenovce.. zakljucili da je najbolje vratit se do Mire.. i tu je nastao klik popilo se, ajoj, smijalo do nekih 7 ujutro (ostala je stalna ekipa naravno.. i ono sve u svemu, jedan odlican provod, kakvih je nazalost sve manje i manje.. i na kraju Pozdrav: Mirekovoj staroj i starom, Petri, Petri i Petri, Heleni, Martini, tri cure koje nemam pojma ` ko su, Mireku naravno, Lasti, Coreku, Stiletu, Vladeku, Dario, pozdrav i " the She ", decku sa stetoviranim klaunom, pametnom decku, i decku koji je sjedio pored njega, nekoj ekipi koja se stvorila poslije i Lordu, fala kaj si me popisal po nozi, mislimd asje to pocetak jednog predivnog prijateljtva Prijatno

- još se nije spotrgala, - one kaj su krepale više ne koristimo, - namještaj je u komadu, bar kod nas: zubo: - još se nije spotrgao, - teglimo zajednički, - nemamo bicikl, - kupimo nove, - božmesačuvaj, - pih posla: zubo: to ja radim - nemamo tepihe.

Kaže meni frend da nam je birokratski sistem naslijeđe iz Austrougarske, ali ja sve više vjerujem kako mi od stoljeća sedmog teglimo tu fascinaciju administrativnim peripetijama (autoreferencijalno: uuu, što volim kad napišem imensku frazu u kojoj svaki konstituent ima više od četiri sloga, a sve tuđice).

Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evan? elju Kristovu? 13 Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele? 14 Tako je i Gospodin onima koji evan? elje navješ? uju odredio od evan? elja živjeti. 15 No ja se ni? im od toga nisam poslužio.

ono, dolazak kući običnom smrtniku koji se ne kuži u kompjutore, pa je greškom deinstalirao driver od grafičke, ili mu se iskopčao kabel od modema ili sl.. nazoveš broj i dogovoriš kad da ti dođu podesiti sve na novom kompu, instalirati, deinstalirati ili rješiti neki problem... da oni idu kod klijenta, a ne da mi teglimo kompjutore u servis.. nema u zagrebu nikoga koga se može nazvati na telefon ako imaš kod kuće hardverskih ili softwerskih problema... pa makar dolazak bio i 100 kn i više od toga...

On se ostvaruje tako da ne teglimo nepotrebno događaje iz našeg života, da se ne vezujemo nepotrebno za sve što nam se događa, nego da ostavljamo, napuštamo svaki trenutak čim on završi.

Ma hoćemo li već jednom stići, teglimo ove torbe ko magarci, je li to Adriatic, ma nije, on je iza ove ravnine, pa iza zavoja, pa preko ceste, pa uzbrdo, pa još malo po ravnom.

Crkavanje dok uzbrdo teglimo drva za vatru?

Nema smisla da je dalje teglimo, ostavljamo tronožac i nju da je pokupi ekipa koja se danas vraća.

Pomislila sam kako ulicama Jeruzalema teglimo svaka svoj križ.

- Tovari smo jer teglimo, radimo, vučemo - s osmjehom dobacuju bojnik Tomislav Pušnik i satnik Dalibor Ivelja, zapovjednik NOSK-2 i njegov zamjenik s kojima smo razgovarali neposredno nakon leta.

" Teglimo " ih sa sobom kud god pošli, umjesto da smo komotni i orijentirani na igru.

Jednoliko ukočenih lica, spremajući se u sebi za napore, u mislima iznova prebrojavamo stvari koje teglimo.

I obrnuto, nikada ništa od tih jakih fora, takve već vječnost teglimo i plaćamo šta popiju, i baš zbog toga je stiglo vrijeme zrelosti i sinteze, kada minimalizam nesmiljeno nastupa diljem nam drage domovine, a i šire, velikom domovinom kojoj se približavamo.

Kišica kapa u malim sitnim kapljicama kao da se smilovala kad nas je vidjela kako teglimo ruksake omotane u raznobojne vrećice kapa toliko da nam hladi obraze koji su zahuktani od uspona.

teglimo kofere i 20 kila banana

Ako izlazimo tako teško nakraj sa svojim životom, što je u teškoj vreći koju teglimo na leđima, a...

Sada su godišnji i na poslu nas, normalno fali pa teglimo za druge alo jačim tempom.

Normalno je da te neće moliti da mu budeš partnerica, većina nas je povrijeđena i sakrivena i teglimo svoje sami, ali kad iskreno ponudiš i kad se uzme, onda vidiš jesi li voljena ili korisna.

Nakon prave prometne odiseje uspjeli smo se prvi dan dokopativisine od 3150 m, ustanoviti da šator odgovara, da teglimo preteški teret i da smo već prvi dan potrošili cijelu kartušu plina (od dvije) topeći snijeg za piće.

Teglimo se prema van, držimo plićih dijelova uz rub da se čim manje pliva, kratak predah na mjestu gdje smo ostavili transportne, malo vrućeg čaja, koji medenjak i andol za prehladu i da se lakše izgura do izlaza.

Teglimo tu štafetu jer su nam je naši roditelji predali, a njima njihovi roditelji

Dovoljno nam je da teglimo četiri boce vine još iz Stellenboscha.

Posljednja rečenica Fitzgeraldova romana kao da govori o seksualnom životu dugovječnih parova: I tako teglimo dalje, kao brodovi protiv struje, neprestance nošeni unatrag, u prošlost.

Ako se već teglimo prema nekud, nemam ipak ništa protiv da se sva vrata ostave otvorena.

Nismo supermeni da jurnemo do placa, pa teglimo sve nazad pa na posao.

Dižemo šator na Rivi, ciljna vrata, teglimo stolove i vodu.