Ali Lukšić implicira da sa humanizmom (kojeg suprotstavalja teizmu, vjeri) kao takvim nešto nije u redu, jer je marksizam ubijao ljude.

A ni Schopenhauerova metafizika se ne bazira na Teizmu.

PA ZNAMO DA IH IMATE I DA STE ITEKAKO POTENTNI JER NISTE ISTROŠENI, ALI REKAO SI DA ĆEŠ SE U IME SVETOG TROJSTVA TROŠIT, A KAD SI U TOM ZANOSU - ŽENA TI JE MANJA OD MAKOVA ZRNA, KAO OBJEKT FIZIČKE POŽUDE. najrađe ih nikad ne bih ševio samo da im pokažem koliko ih se može platonski i romantično i u dušama i srcima cijeniti. ne predaješ srce Sinu, on te samo vodi na Zemlji. predaješ se kasnije Ocu i Duhu, a u njemu ti se vječnost definira, DEFINIRA ZAUVIJEK, to ne zaboravi, mila micice Moralka. ti si možda htjela brijat na francuske moraliste i engleske empiriste i a-teoznu masoneriju i Illuminate, ali oni su zapravo apsolvirana praktična GEOMETRIO religija ARHITEKTA SVEMIRA, U KOJOJ JE I MALO ZRNO PŠENICE SVETINJA. (sebo, postavi me negdje gdje me barem ove tvoje mogu vidjet, GNOZA-GEOMETRIJSKOG, sa tetovažom). sa Duhom ideš u Univerzalno, sa Zlo-duhom u nešto drugo, sve je jasno. u anti-teizmu možda stvoriš KULT I DOMINACIJU nad slabijima, što si ovdje činila verbalno, koprolalijski se prazneći, draga Moralka, ali neće ići lako sa onima koji su konstantno HIGHER POWER, osim ako fizički napadneš, ali JEZGRA se brani nadmoćno, posjeduju sve zemaljske arsenale, i tu nemreš ni u snu ostati pobjednik, skrše te ko kap kiše. ako zamagliš, otpuhnu te. ako letiš, sunovrate te. da nije tako, u JEZGRI, svijet bi davno propao. dakle, ako si u napadu susrećeš ORTODOKSE spiritualne prosvjećenosti, a to su ti uglavnom HUMANISTI, ljudi razuma i razbora.

Ne kuzim po cemu je ovaj moj topik o egzistencjalistickom ateizmu i teizmu jedan u nizu mojih glupih topika, koje inace permanentno otvaram?

Dakle, svjetski etos nije samo stvar etike, nego i religiozna stvar, stvar religioznosti u dubljem značenju, značenju koje prethodi teizmu i ateizmu.

Nedavno smo raspravljali o ateizmu, teizmu i agnosticizmu i ja sam se izjasnila kao agnositk ateist agnostik u smislu dajem za pravo i jednoj i drugoj strani nema dokaza da bog postoji no isto tako nema dokaza da bog NE postoji a ateist u smislu ja u boga ne vjerujem, postojao on ili ne

Samo u teizmu imamo osoban, živ i inteligentan uzrok.

No budući da je teizam u našem svijetu postao tako dominantan, s tako mnogo ljudi koji vjeruju u Boga ili bogove, ateizam se je morao definirati kao suprotnost teizmu.

Da ne bi lelujali po semantici - raspravljamo o " religijskoj vjeri ", teizmu u slučaju ovog prigovora.

gledano nepristrano: anticrkvena propaganda je ekvivalentni oponent crkvenoj propagandi, kao kad se npr., kaže: agresivni ateizam koji je samo ekvivalentni oponent agresivnom teizmu (u RH potonji ima međunarodni ugovor za razliku od ne/agresivnog ateizma) don Kaćunko ovdje ne ističe (što je samorazumljivo) da na jačanje anticrkvene propagande utječu i sami crkvenjaci: klerici i laici riječju i djelom ne tako davno nešto slično priznao je papa Benedikt XVI.

Nasuprot teizmu bio bi ateizam, iako se ateizam češće opisuje kao« nevjerovanje »u Boga.

Teizam i ateizam su dio čovjekovog identiteta, jedino što Istok u teizmu živi, a zapad je religioznost i nereligioznost pretvorio u BIZNIS.

Moje je mišljenje, da bez jasnog sagledavanja povezanosti drevnog teizma i ateizma sa suvremenim stanjem stvari svaka rasprava o teizmu i ateizmu je pogrešna u polazištu, a time je pogrešna u provedbi i zakljucima.

Teza - antiteza - sinteza je ta čarobna dijalketička formula koja je rješavala sve, pa tako i teizam i ateizma, gdje je ateiazm dijalektička suprotnost teizmu koja ukida teizam (Fojerbah, Marx i sljedbenici).

Stoga je u teizmu, kako su pokazali Schleiermacher i drugi, bezuvjetna ovisnost shvaćena kao bit religije.

Smatram da smo mi Bog, odnosno da je samo Bog u nama, i svugdje oko nas, pa sam bliži deizmu nego teizmu ili ateizmu - jer puno toga ima za objasniti.

- Deizam (latinski: deus " bog ") je koncept sličan teizmu, a razlikuje se u tome što Bog ne sudjeluje u razvoju i povijesti svijeta koji je stvorio (deus absconditus).

Međutim, ti odlaziš čak dotle da zakone logike i samu oficijelnu definiciju boga po teizmu, izjednačavaš s ovim Kantovim principom.

Nekada je ovdje pisao čovjek pod nikom Kaskader ili Kockar ne sijećam se, ali on je puno znao o teizmu i vrlo argumentirano ga je kritizirao

Zato zaključujem, neophodno je dobro poznavanje totemizma i negove pretvorbe i evolucije u teističke i ateističke fenomene suvremenosti ako želimo objektivno govoriti o teizmu i ateizmu sadašnjosti i budućnosti.

ni jedno ni drugo niti je lose, jer oba pristupa odgoju ovise o pristupu teizmu ili ateizmu..

Metodologija je dijalog putem pitanja i odgovora, uz odgovarajuće komentare ako ih bude bilo, a u završnici ukupni rezulatat bi trebao bi biti koncept NOVE FILOZOFIJE O TEIZMU I ATEIZMU

To što ne odbijaš ništa, pa ni ateizam (ma što to značilo), ne znači da možeš kritički promišljati ni o teizmu, ni o ateizmu.

Cak i sam pojam atest je skovan od teista kao suprotnost teizmu a to upće nemora biti tako i ateisti tako ne razmišljaju o sebi.

Dok je vrijednosni sustav u teizmu apsolutan obzirom da Boziju volju osim pomocu Sv. Pisma, Kurana itd. nije ni moguce, ali ni potrebno dokazivati, u ateizmu postoji mogucnost monopolizacije stvaranja i pretvaranja vrijednosnog sustava.

I ne, pokušaj mi objasniti što je bog i kako je on bitan, ja ću se praviti da nemam pojma ništa, niti o ateizmu, niti o teizmu.

Ne mozemo ateizam staviti pod filosofiju npr. jer ateizma nije filosofija, nije ni duhovnost, nije ni ideologija/politika - nego je uvijek i jedino vezana kao opozicija teizmu

Dakle ovako.Tema je zaista zahtevna i postavljena briljantno, pa se s toga nadam da nece biti upleteni Dekart-Kant-Hegelovi ontoloski dokazi postojanja Boga koji su nadam se svima poznati, vec su koliko sam shvatio u pitanju teizam i ateizam kao modusi antrpoloskog upravljanja, definiranja i uzdizanja coveka, pre svega drustvenog coveka.Zapravo ja bih govorio o teizmu i ateizmu kao kulturnim modelima u istorijskom rasponu, odnosno o kodovima i njihovom prepoznavanju, dakle na koji nacin je dominirajuci model transponovan kroz stvarno prisustvo u zivotu pojedinca, odnosno o strukturi necega sto je religijski odnos prema objektu spoznaje u razlicitim kulturnim epohama.U tom svetlu je umesno postavljanje pitanja o totemizmu i magijskom prisustvu u drustvu, tako da svakako treba izbeci ogranicenja distinkcije termina prema njihovoj onto-teoloskoj postavci.Jer pre svega mislim da je za detekciju savremenog drustvenog politeizma (vec izvodim zakljucak) pojam verovanja mnogo blizi rasvetljavanju ovih fenomena od pojmova religije i ateizma.Zelim dakle govoriti o veri i kultu kao rasprostranjenim i danasnjem pojedincu imanentnim znakovima koji reperkuiraju na citav realitet i odnose u drustvu.Za pocetak zeleo bih ukazati na sam problem razgranicenja religije i ateizma u teorijskom diskursu, a sami primeri dace mi za pravo da ustvrdim da je komplementarnost pojmova itekako vec prisutna i da je njihov dodir u traganju za odgovorima po kojim to obrascima danas zivimo svakako nuzan a sam apel za ujedinjenjem teoloskog i modernog drustvenog vec sam po sebi besmislen.

Ne radi se tu toliko o ateizmu ili teizmu koliko o razvoju najviše stepenice svijesti koja ne ovisi o religiji a to je duhovnost

Antiteizam se definira kao aktivno suprostavljanje teizmu, odnosno teistickim vjerovanjima.