Josip Genda (Luka) još jednom je pristao na služenje slikovitoj karikaturi, Zoji Odak (Kate) ne pristaje nametnuta surovost, Snježana Sinovčić Šiškov (Mare) došla je do izražaja tek kao vrlo izrazita fizička nazočnost, Nives Ivanković (Pavica) psovkama se izvlačila iz neke pretpostavke životne tragičnosti, Robertu Kurbaši (Krište) ne pristaje uloga debila, Tajana Jovanović (Antula) nije imala dovoljno tekstovne građe za pretvaranje u scensku osobenjakinju, Elvis Bošnjak (Toni) kao da je ostao manje-više neutralan prolaznik, Ilija Zovko (Kuzma) završio je kao pijančina osuđen na scenski pokret Ivice Boban, Nenad Srdelić (Kančeljer) poslužio je shemi iz kazališta lutaka, Trpimir Jurkić (Lovre) zalutao je iz nekoga posve tuđeg svijeta, Andrijana Vicković i Zlata Kovačić (Žene) prihvaćene su kao fizičke privlačnosti, Pero Vrca (Stari mornar) još nije ostario, Tonči Banov (Bodul, Gospodin) može svašta, ali mu ne daju ni pjevati, Mladen Barbarić i Josip Zovko (Mandrili, Vlaji) spretno izazivaju smetnje, a tu su još i zanimljivi kantaduri, Miroslav Ljubičić, Mirko Tripalo, Nediljko Smodlaka i Jadran Barišković, zafrkantski splitski mulci u današnjoj verziji - Ante Baras, Ivan Perišić i Teo Perišić, te dražesne djevojčice - Karla Goleš i Lucija Subašić.