Branič " žutih " Ivan Mimica u razgovoru za portal Dalmacija News kaže da su on i njegovi suigrači spremni za posljednji dvoboj, znaju da će pred temperamentnom zadarskom publikom biti teško, ali vjeruju u pobjedu.

Gusti slog orkestra ponekad je temperamentnom glasnoćom uspio nadglasati solista koji se držao navodne španjolske dvorske otmjenosti.

Ono što vječito bježi i što nikad nije stalno, što je uvijek tek bljesak kakva trenutka, to je život koji u Palermu pulsira u nekom svom suludom temperamentnom južnjačkom ritmu.

A upravo to se dogodilo zahvaljujući Goranu Nazionale i njegovu temperamentnom gradu koji je sve svoje veselje zbog njegova uspjeha znao pretočiti u spektakularan doček vrijedan pozornosti i svjetskih TV postaja.

DIVLJAKUŠA S MODNE SCENE Naomi Campbell već je gotovo dvadeset godina jedna od najuspješnijih svjetskih manekenki, poznata po svom besprijekornom tijelu, ali i po temperamentnom karakteru te sklonosti ekscesima Naomi Campbell, 40 - godišnja britanska manekenka i supermodel, našla se u politički i pravosudno vrlo neugodnoj situaciji, sve zbog svoje pričljivosti.

Kada govorimo o Ovnu, govorimo o znaku vatrenog elementa, strastvenom i temperamentnom, koji živi u skladu s onom što na umu, to na drumu.

Mistika arapske kulture i tradicije, njihove životne se neupitno očitava i u njihovom jeziku, mekanom, a brzom, romantičnom, a temperamentnom

Istrani i Rovinjci poznati su po svojoj gostoljubivosti, toplini te dinamičnom i temperamentnom načinu života.

Koncert je popratio i odličan zvuk, scenografija i koreografija, a sve pohvale idu na odabir njegovih gostiju: uvijek decentnoj Radojki Šverko, ljubimcu publike Giulianu, atraktivnim Divasicama, elegantnoj Nini Badrić, temperamentnom Toši Proeskom, osebujnim klapama Teuta i Sinj, moćnom Nenadu Bachu, pratećem bandu Živa legenda te odlično uigranom Simfonijskom orkestru HRT-a pod ravnanjem Alana Bjelinskog.

Već na samom početku prpošna i lepršava izvedba Mozartove uvertire »Figarovog pira«, te na početku drugog dijela briozne uvertire operi »Pepeljuga«, Lipanović je živom i temperamentnom gestom autoritativno poveo orkestar koji je muzicirao u velikom stilu.

Do izražaja dolazi osobito za vrtnje u temperamentnom ritmu.

plačem. istina, od smijeha, ali ipak. plačem. odrasla sam u hercegovačkoj kući okružena temperamentnom obitelji i rodbinom, umjesto čokolinom hranili su me pršutom i zato samo ercegovački i priznajem (al nije ni, libra, onaj tvoj loš), znam šta je i varenika i džigerica i prvu svoju godinu u zagrebu brat i ja nismo izlazili van nego smo se doma ilitiga ukući sakrivali i govorili točak a ne kotač, karijola a ne tačke, šporet a ne štednjak, itd. neke stvari su se jednostavno same zamijenile, npr. od tada nikad nisam rekla točak al komotno i dalje govorim o autu u srednjem rodu i pjevam hercegovačke himne derući se iz petnih žila, jerbo je hercegovina u srcu. nije da ne volim zagreb, al korjeni i mentalitet su jači. puno. i tako je kod mene u kući uvijek živahno i veselo. nikad tiho. i mi televiziju gledamo ko mara žicarova koja je imala gluhog muža pa je uvijek dnevnik bio na najjače i cijeli široki je slušo dnevnik sa samo jednog televizora. tako nekako u to vrijeme je propala i lokalna televizija jerbo niko nije htio plaćat pretplatu. nego, što htjedoh reći... ah da, plačem od smijeha, da. dolazim ja tako maloprije doma (iliti unišla ja malopren ukuću), i pokušavam se neprimjetno uvuć u sobu i počet učit za ispit. istina, za tri dana je, al ipak. učit ću. bacam stvari u hodniku, skupljam skripte pobacane po dnevnom i kuhinji (jerbo danas ja kuhala, jel), vozim slalom po ostatku nastambe da izbjegnem ostatak familije. 7 metara do sobe... još samo 5 metara... 4..... 3..... 2....

Boje kao svoje elementarno izražajno sredstvo, slikar na podlogu nanosi temperamentnom gestualnošću poteza ruke u mnoštvu kompozicijskih varijacija, kolorita lirske zvučnosti te vješte redukcije slikovnih elemenata na bitno.

Dvoje protagonista, Zvjezdana Bučanin kao Maška i Aleksandra Colnarić kao Miško oživjelo je svoje junake, dva simpatična medvjedića, temperamentnom igrom i lijepim glasovima, uz jednako tako razigrane pripovjedače i animatore, tumače ostalih uloga, a to su: Lidija Kundert, Inga Šarić i Tihomir Grljušić.

Meni nešto najdraže kod labradora, odaje stalnu pozornost i inteligenciju, i šalje jasnu poruku da se radi o pristupačnom, prijateljski nastrojenom i temperamentnom psu.

Sta reci o Kloppu jako temperamentnom i kvlitetnom treneru koji je u momcad usadio pobjednicki duh, njegov je moto napadacka igra sa puno trke i moram se sloziti sa njim kada kaze da oni bolje vode kadrovsku politiku od Bayerna.

Potonje je možda naprosto (depresivna) istina pa ću milostivo zaključiti da Aco zbog toga nije reagirao na lapsus, ali ispitivanje o smrti djeteta i preseravanje s ja, na primjer, nisam imao nikakvih problema zbog egzotičnog prezimena (jer bi valjda Aleksandar Stanković trebao biti mjerilo svih stvari) previše su blentavi da bi mu emisija, unatoč temperamentnom sugovorniku, mogla biti za išta više nego

Večeras su nam natjecatelji pokazali naučene plesne korake u tangu koji bi trebao odavati dojam gibanja mačke i tigra te u veselom i temperamentnom jiveu.

Početak nastupa Tvrtka Emanuela Galića izvedbeno nam je temperamentnom svirkom, dočarao izraz simfonizma Laloove Symphonie Espagnole, nezaobilaznog djela violinističkog repertoara, dok je nasljedujući barokni ples J.

Prisiljavanje psa da leži na stolu, dok ga drže tri čovjeka, ponekad je traumatičnije od uspavljivanja, posebno ako se radi o temperamentnom psu.

U nedjeljnom susretu 3. kola na plivalistu u Biogradu, pred uvijek temperamentnom publikom pokazali smo karakter i rutinski dosli do pobjede i 3 boda.

Sve ili velika većina lopti išle su na Suareza koji je bio usamljeni ratnik primajući svaku loptu na rubu šesnaest metara okrenut leđima Malafeevu, tako da je jedino mogao poslužiti kao mantinela veznjacima, ali ta uloga temperamentnom Luisu nije pristajala pa je i on griješio u dodavanjima.

slažem se da o prolaznosti i smrtnosti treba progovarati, ako ne u svakodnevnoj komunikaciji (premda je i tu često prisutna, samo ne u direktnom obliku), a onda svakako kroz umjetnost. više cijenim religije, sustave mišljenja i pojedince koji o smrti i prolaznosti druge poučavaju, a ne plaše. kršćanske crkve stoljećima su ljude upravo plašile smrću. ničeg plemenitog ni produhovljenog u tome nije bilo. po tom pitanju istočnjačke religije ispadaju puno humanije tumačeći smrt afirmativno, nudeći ju kao osnovu za pronalazak duševnog mira, ravnoteže, samospoznaje. uzmite za primjer ritual sprovoda. kod nas je to redovito traumatično iskustvo zbog kojeg unaprijed smišljamo razloge samo da ih izbjegnemo. iritantno, tronuto limeno tuljenje, crna rijeka ljudi tupog pogleda, pop koji recitira pa mu se omakne i da pogleda na sat hoće li stići na ručak, sve to oko neukusnih, masivnih mramornih platoa s anđelima, kapelicama, krunicama i zagušljivim smradom peluda i lampiona. malo istočnije, recimo u unutrašnjosti srbije, pogrebni običaji prešli su i granice groteske. tamo ožalošćeni kupuju zavjetne darove, zlato, kubure, ikone i to onda stavljaju kraj pokojnika, plaćaju se babe narikače, sviraju cigani trubači s druge strane, hinduisti recimo smrt doživljavaju kao prijelaz i zaista se nekako čini da u to vjeruju. na njihovim sprovodima nema ni pretjerane radosti ali ni iritantnog i potpuno nepotrebnog raspirivanja tuge, tjeskobe i depresije kako se to radi na temperamentnom evropskom jugu i jugoistoku. mislim da je njima puno lakše nositi se s pitanjem smrtnosti (svoje i tuđe) nego nama jer su od malena odgajani da je promišljaju i prihvaćaju, a ne da kao mi tu temu ostavljaju za starost ili tabuiziraju.

U Sinju, Šibeniku, Dubrovniku, Kaštelima, navodno i Solinu, iskre su frcale na sve strane (što iskre, letjele su i stolice), a vatra što je užgana na temperamentnom jugu prijeti požarom cijeloj stranci.

No to i nije bilo toliko važno, jer su već nakon prvih taktova svojom od početka do kraja temperamentnom svirkom publiku digli na noge.

Slogin oružar Zagorec kazao je kako je bio ugodno iznenađen ponašanjem navijača NK Lobora - navijače koji su inače poznati po temperamentnom praćenju utakmica svojeg kluba, ovog se puta gotovo nije moglo ni čuti.

Drugi dio koncerta protekao je u praćenju uvijek lijepe i drage Dvoržakove glazbe što ju je majstor dao u svojoj 8. simfoniji u G-duru, op. 88., od uvodnog stavka, jednog od najsnažnijih u skladateljevu cjelokupnom simfonijskom opusu, do lepršavog Allegro grazioso i završnog, okončanog blistavom, zvučnom, temperamentnom svirkom simfoničara i dirigentskom interpetacijom Güntera Neuholda.

Naravno, u temperamentnom i slikovitom Splitu toga ne nedostaje pa nema dana kada se u Splitu ne dogodi neka priredba, odnosno na račun nečega ili nekoga ne ispadne pravi šou.

Sve u svemu možemo reći kako se tu radi o temperamentnom vozilu.

Usput, na predstavljanju je našega pravopisa jedan mladi znanstvenik, dr. Branimir Belaj, u svome temperamentnom, ali dobro potkrijepljenom izlaganju izrekao da je " londonac " (a s njim, rekao bih, i njegove izvedenice) po svojoj strukturi neusporedivo bliži novosadskom pravopisu nego što je ovaj Matice hrvatske.