Stoga dolazi do klizanja u tempima, međutim objašnjivima kao i specifičan pristup osjećajnom stilu kojim Ljerka Očić izvodi spore stavke.

Tome možemo zahvaliti činjenicu da, unatoč njegovoj sklonosti sporijim tempima, pet i pol sati trajanja predstave protječe u znaku krajnje opojnosti Wagnerove glazbe koja prkosi apsolutnim kategorijama vremena... pročitajte cijeli tekst...

Dobro uigrane scene karnevala i bolničke zabave svjedoče da bi osječki operni zbor mogao izvježbati i zahtjevnije partiture, dotjerati dionice i učiniti ih pravim zborskim dionicama, a ne skupinom različitih pojedinačnih ženskih i muških glasova koji se trude pjevati zajedno i loviti orkestar u bržim tempima.

Zabavnu i prilično ugođenu večer začinio je daroviti mladi vibrafonist Šimun Matišić koji je uspio odagnati tremu i snaći se u žustrim tempima i munjevitim improvizacijama oca Mate i njegovih prijatelja virtuoza.

Izvedbe su, uz neznatne nepreciznosti, bile vrlo efektne, s dobrim tempima i ritmom.

Nedostatne pripreme uzele su danak i urodile nehomogenom izvedbom, koncepcijom koja je obilovala promjenjivim tempima i stilskom nečistoćom.

Ove godine Stručno povjerenstvo uočilo je napredak zborskog pjevanja u prvom redu na jasnoj interpretacijskoj ideji, zvukovnoj homogenosti dionica, na tehnički uigranoj dikciji, pažljivije tretiranoj dinamici i studioznijem odnosu prema tempima.

Na žalost, to se u izvedbama ublažavalo, prije svega polaganijim tempima, onda nedovoljnim kontrastima, a baš su ti ekstremi karakteristika Verdijeva stila.

Prateći sastav opet se pokazao savršenim za Predinov izraz, a njegovo suvereno vladanje svim tempima bilo je jedan od ponajboljih elemenata koncerta.

Zadnjih je desetak ljeta intenzivnog kraljevanja pop-globusom prošarala izmjenama superhitova i sjajnih pjesama poput Crazy In Love, Single Ladies (Put A Ring On It), laganijim tempima Irreplacable i Halo ili pak baladnim trenucima poput 1 1. Sve uključeno u show.

Gotovo nijedna kriva nota u orkestru, maksimalna usklađenost pojedinih sekcija instrumenata, ali i vokalnih solista, sklonost bržim, ali ne i prebrzim tempima (s iznimkom već spomenutog četvrtog čina), sve je to pomoglo protočnosti predstave, a da pritom dirigenta ne možemo optužiti za površni let kroz partituru.

S druge strane, za ljubitelje njegove koreografije, mali biseri, idiosinkratični ashtonovski elementi, javljaju se u scenama sa seljacima (cortège rustique): kratki motiv seljačkog plesa koji se, pomalo začudno no sadržaju prikladno, izvodi na cijelom stopalu i poluprstima, sadrži famozni Fredov korak (pose arabesque, coupe dessus, petit develope a la seconde, pas de bouree dessous, pas de chat), kratku plesnu frazu koju je Ashton posudio iz slavnog Gavotta Ane Pavlove i umetao u svaki svoj balet u raznim tempima i stilovima, smatrajući ga svojim talismanom bez kojeg balet ne bi uspio.

Istina, ni dirigent Evelino Pido (o kojem usput rečeno nema ni slova u popratnoj knjižici) na čelu korektnog Londonskog simfonijskog orkestra nije je mogao osobito nadahnuti svojim, najblaže rečeno, malo neobičnim tempima, pa je opći ugođaj mlak, da ne uporabimo adekvatniju oštriju riječ.

Verdijeve dvije Desdemonine arije Pjesma o vrbi i Ave Maria iz Otella protjecale su u mjestimice prebrzim tempima, dok je Tatjanin prizor s pismom iz Evgenija Onjegina upravo očajnički vapio za orkestrom, za brojnim nijansama između ustreptale čežnje prve ljubavi mlade djevojke i strepnje i straha dok pristupa za ono vrijeme vrlo hrabrome činu.

Uz njen nam je izričaj orkestar bio suviše trom (istina ona ga je tempima tjerala), suviše masivan.

Richard Hickox izvedbu vodi smireno, u odmjerenim ili čak naglašeno polaganim tempima, koja s jedne strane podcrtavaju misaoni i pomalo vanvremenski karakter ove skladbe, a s druge omogućuju da ljepota glazbenog sadržaja dođe do punog izražaja.

Maestro Ivo Lipanović čitavu je predstavu vodio sigurno i pedantno, preciznim tempima i potrebnim akcentima.

Monumentalnu Devetu simfoniju ' Iz novoga svijeta ' remek-djelo Antonina Dvořáka, dirigentica je vodila sigurnim potezima, pravilno odabranim tempima, primjerenom agogikom i intonativnom jasnoćom između pojedinih instrumentalnih dionica.

Ona nam se otkrila u Schumannovim Fantasiestucke za klarinet i glasovir op. 73., a potom i u Brahmsovoj Sonati za klarinet i glasovir u f-molu op. 120. br. 1. Prigovorili bismo, međutim, prebrzim tempima koja su onemogućila puniju izražajnost i snažniju karakterizaciju stavaka.

Čak ni činjenice da solisti ni izdaleka nisu bili besprijekorni te da su se brojni zborovi i ansambli nerijetko borili s Kocsisevim tempima nisu išle na račun nadahnutosti pristupa.

Snimke Wagnerovih djela s početka 20. stoljeća vrlo su instruktivne, s neobičnim tempima.

Unatoč mjestimično iznijansiranih doživljaja poput Adeste fideles, dirigent Hari Zlodre često se priklanjao širim tempima i manje uzbudljivoj dinamici i agogici (Corelli, Čajkovski, pa i Ramirez).

Dirigent Mladen Tutavac ravnao je odlično uvježbanim orkestrom i to u brzim tempima tipičnim za ovaj operni žanr, što samo pokazuje velik iskorak i napredak osječkog orkestra.

Ili je pretjerivao sa sporim tempima pa su pjevači malaksavali u ulaganju dodatnog napora za svladavanje dugih fraza i pritom uzimali dah gdje ne treba ili je u vojničkom taboru krenuo furioznom brzinom.

Đikarica, Sving, drmeš problemi s tempima i brzinom sviranja, ne baš uigrano, mladi svirači ne mogu pratiti zahtjevna tempa

Čistunci bi Savallu mogli prigovoriti sklonost blistavim brzim tempima, no hedonističko uživanje u izvrsnoj svirci umanjuje važnost takvih prigovora, bili oni opravdani ili ne.

Mozartov slog ipak traži više finoće i elegancije, a to je nedostajalo zvuku orkestra u cjelini, posebice u forte dinamici i brzima tempima.

Ruski klasici u drugom dijelu koncerta Noć na pustoj gori Modesta Petroviča Musorgskog te Romeo i Julija Petra Iljiča Čajkovskog pod sigurnim vodstvom Mihaila Sinkeviča izvedeni su britko, precizno, muzikalno i u pohvalnim tempima.

Zasluge za dojam grubosti vjerojatno idu i samog Dubrovskog, koji je ubrzanim tempima nastojao izvedbi pružiti elan nauštrb jasne raščlambe samoga sloga, o čemu svjedoči i lutnjom kolorirani basso continuo, koji je često zvučao harmonijski konfuzno.

Sklonost brzim tempima vjerojatno je povezana i sa željom da se dugo trajanje opere svede na mjeru pozornosti prosječne publike.