To udvajanje pripovjedača i lika (za koje čitatelj ipak zna, ili bar pretpostavlja da je ista osoba) omogućuje piscu da istodobno aktivira dvije vizure u čitanju teksta: jednu vizuru vezanu za zrelu osobu, koja ima u svijesti ne samo sjećanje na događaj koji se prošlom vremenu nego i sve što je uslijedilo i drugu koja je temporalno limitirana, vezana za vrijeme odigravanja radnje u prošlosti (rekli bismo, izvorna, naivna, infantilna pozicija).

Zanimalo me je što se događa kad se sadržaj i događaj, koji su inače u našoj memoriji spojeni, temporalno dislociraju i izgube, potom nađu u krivom vremenu.

No, kao što je istaknuto, ona ima i snažno temporalno značenje.

Postepenom evolucijom dvadesetostoljetne radikalne/avangardne ideje o spoju umjetnosti i političkog projekta globalne emancipacije stiglo se do globalne kulture projektivnosti kao utopije proširene estetičnosti; no ova se utopija od šezdesetih naovamo sve manje vezuje za linearnost vremena (kao normativni projekt koji se temporalno odvija i realizira u budućnosti kao projekt modernosti), a sve više za heterotopologiju prostora kako će potom ustvrditi Michel Foucault.

Jedan istaknuti srpski povjesničar nedavno je potvrdio to obećanje o novom carstvu: Opredelivši se za carstvo nebesko, Srbi su svoje carstvo na zemlji poneli sobom za budućnost koja će doći posle očišćenja. Mit i povijest, eshatološko i temporalno, isprepleteni su u kosovskoj legendi, kao što to naglašuje drugi moderni srpski intelektualac: Sveta priča srpskog naroda, naročito u tradicionalnom obliku usmenih deseteračkih pesama, može se upoređivati ne samo sa najboljim delima o bitkama u svetskoj istoriji nego i sa najlepšim svetim pričama čovečanstva.

ontologika u sebi sabirući iznosi na vidjelo ono biti kao bitak bića, teologika, na temelju tog sabrano iznesenog, utoliko obistinjenog bitka, određuje bitost, egzistenciju i esenciju najvišeg bića, kosmologika određuje proizvedenu cjelinu bića (neprolaznu bit svijeta i prolazni bitak unutarsvjetskih bića), dok psihologika određuje bit, bitstvo onoga bića koje se sasvim iznimno, odnosi, može odnositi (i kada se odnosi jest u svom metafizičkom dignitetu) spram sebe sama (kako u svojoj biti tako i u svojoj egzistenciji), spram svijeta i unutarsvjetskih bića, spram najvišeg bića, te spram cjeline i samog bitka bića. odnos čovjeka spram sebe kao bića i spram cjeline bića moguć je na osnovu njegova bitnog odnosa spram bitka bića. taj osnovni odnos biti čovjeka i biti bitka, kroz kritiku metafizike, tj. oslobađajući ono što se u tome odnosu odnosi, bit čovjeka i bit bitka njihovog eterniziranja, razotkriva povijesno mišljenje kao svoj, njega samog omogućujući povijesni odnos. povijesni odnos jest odnos biti čovjeka, biti ne više mišljene kao esencija, nego, temporalno, kao ono biti, čovjekovanje čovjeka, vremenovanje vremenitosti (čovjeka), i biti bitka, i opet, ne bezvremene,« vječne »esencije bitka svega što jest, nego, temporalno, vremenjenje vremenosti onoga biti samog. povijesni odnos je zapravo odnos vremenjujuće vremenitosti (čovjeka) i vremeneće vremenosti (onoga biti) na osnovu vremena samog kao« srži »toga odnosa. istražujući« bit čovjeka i njeno otuđenje u građanskom svijetu », već pri tim prvim, pripremnim koracima na putu k povijesnom mišljenju, Sutlić kaže:« Povijesno vrijeme je veza čovjeka i bitka, srž njihova odnosa, po kojoj čovjek jest, a bitak se objavljuje, bivstvuje, tu je.

Koncipirajući performans i ambijentalnu instalaciju (izložbu) Post mortem high fashion, Tajči Čekada sažima u značenjski i izvedbeno istodobno i pregnantan i veoma kompleksan sustav vlastitu intenciju da ukine, nadiđe proturječja između temeljnih umjetničkih i ' modnih ', ' fashion ' pretpostavki i ambicija, u kojima se sudaraju, suočavaju opreke vječnosti i prolaznosti ljepote (' najljepša haljina ') odnosno Lijepog kao transcendencije efemernosti, situacionističkog i historicističkog relativizma usađenog u sam pojam mode, za razliku od klasičnog shvaćanja autentičnog umjetničkog djela kao nečeg što po svojoj prirodi i njenim odlikama predstavlja vrednotu otpornu na temporalno trošenje, gubljenje, demodiranje, sekularizaciju, ' bilost '.

Na koji nas to način strukturalna upučuje na genetičku analizuč Ricœur to pokazuje na nekoliko primjera. (19) Strukturalnom analizom otkrilo se da je četvrti dan ključna točka Izvještaja o stvaranju, tj. da priča o stvaranju u njemu ima svoje gravitacijsko središte utemeljuje kalendar kao temporalno razdvajanje.

S druge, pak, strane, genetičkom analizom dolazi se do zaključka da je cjelina prostornog razdvajanja povezana s mitskom pričom o primitivnoj borbi te da se " premjestila " u temporalno razdvajanje.

O takvim temporalno kratkim već viđenima nekada je u njujorškom utjecajnom časopisu »Film Culture« znao natuknuti stanoviti Herman Weinberg, čija se stalna rubrika zvala Whiskey, brandy and cigars, što bi se moglo najkraće prevesti i kao ćaskanje.

Prelogovo je djelo temporalno samoaktualizirajuće, što vrijedi za malo djela u područjima povijesti umjetnosti, urbanog i ljudske svakodnevice, kojima se tako strasno i jasnom riječju bavio.

Drugim riječima rečeno, Watkinsov redateljski rukopis klasičan je i staromodan radnja se razvija sporo, linearno-temporalno, nema montažnih i vizualnih akrobacija, a naglasak je na postizanju atmosfere i očuđenju.

Poglavnik NDH je navedena područja, kao i područja odstupljena Rimskim ugovorima, nakon kapitulacije Kraljevine Italije, priključio matici zemlji Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, i to temporalno prije nego ih je ZAVNOH priključio partizanskoj, hrvatskoj, crvenoj, sovjetskoj republici, i Jugoslaviji.

Rezultati su pokazali da su za to zaslužni temporalno-parijetalni i frontalni korteks mozga koji su inače odgovorni za integraciju osjeta dodira i vida.

U međuvremenu sam bila u zubara koji je uocio sindrom temporalno mandibularnog zgloba celjusti te navedene upale i bolovi uha su bile prouzrokavane time, i dalje to traje. nakon evo 2 mjeseca cvorovi su i dalje tu, s tim da ovaj na vratu i nije velik ni bio al je jos tu, a ovaj u preponi se smanjio al je tu.

Film pak, što je dobro, nema standardnu linearno-progresivnu temporalno-sukcesivnu naraciju koja prati cjelokupan životni put, nego sadašnje stanje naslovne protagonistice biva ispresijecano reminiscencijama na najznačajnije trenutke njezina života.

Tako mu je sada svaka lokacija dostupna već poslije 20 min pimplanja po uređaju nekakvom svjetlosnom olovčicom što je osobito temporalno učinkovito ako je lokacija udaljena primjerice 10 min vožnje.

Božje održavanje zakona ne mora značiti i temporalno održavanje tih zakona u sva kome trenutku.

U petom poglavlju autori su obrazložili kontekst u kojem ovi sudionici sudjeluju i odlučuju tijekom reformi Ugovora, pri tome ističući legalno-institucionalni, idejno-diskurzivni, kao i temporalno-politički kontekst Međuvladinih konferencija.

Maroje Mrduljaš pravim problemom dizajna ovog časopisa smatra kako grafički posredovati nešto što je vizualno i temporalno, a što karakterizira izvedbene umjetnosti.

Nalaz EEG-a ukazuje na žarišne promjene lijevo temporalno, što može govoriti u prilog " patologiji " lijevog temporalnog režnja, koja se ne vidi na MR mozga koji ste učinili.

Sto se vizualizacije 4 dimenzije tice - mislim da Khronosov projektor (http://www.k2.t.u-tokyo.ac.jp/members/alvaro/Khronos/) (interaktivna-art instalacija, koja omogucije snimljeni film vidjeti u sasvim novom svijetlu) daje jednu novu dimenziju: dodirom ekrana, dijelovi imagea mogu se temporalno manipulirati, ' skulpturirati kompleksna prostorno-vremenska povrsina ', kauzalnost dogadaja postaje relativna prostornom putu, kojim se promatrac odlucio krenuti.

Priča je ispričana kroz dva registra, prostorno i temporalno je jasno određena, sa tek ponekim izletom na treće mesto i u treće vreme.

Chronaton Torpedos - temporalno bazirano oružje koja pogođenu metu šaljeju u tempralni flux, prolaze kroz bilo kakav štit.

Zbirka je, počevši od imenovanja ciklusa, izrazito ' temporalno ' organizirana.

U toj odvojenosti koja naliči na pustinjaštvo, osoba bi došla do konačnice realizirane u punovažnoj istini te bi pritom bilo odbačeno sve ono temporalno što sa sobom nosi povijest.

Stoga zaskakivanje gledatelja (kazalište još uvijek postoji zbog gledatelja?), presretanje po transverzali premještačkih sloboda koje se odveć upuštaju u vremenska i fabularna seljenja, temporalno kalkulativne promjene sve je to bezobzirno neuvjerljiva izglobljavajuća pretpostavka da će time Fosse i njegovi retorički hendikepirani junaci, kao i njihove hrome sudbine, postati recepcijski, iz partera ili lože, relevantni.

bit metafizike je vrijeme koje je u svojoj vremenitosti-vremenosti zaustavljeno u trajanju. trajanje je vremenovanje-vremenjenje koje sve razlike vremenskosti nivelira. sve što jest, ukoliko traje i tako prisustvujući sadašnjuje, istodobno je i bezvremeno i prošlo i sadašnje i sutrašnje, i, ujedno nije ništa od svega toga. vrijeme-trajanje nije vrijeme Nečega. gledano iz bića kao bića ono je vrijeme Ničega, ništenje Ničega samog kao vrijeme. ovo vrijeme-nevrijeme je Moć koja u« realiziranoj metafizici »kao (apsolutni) Rad radi, tj. traje. vrijeme-Rad, kao sve što jest i sebe sama ništeće vrijeme, jest temporalno, ne više puko metafizički, nego kroz bit metafizike određeni nihilizam.

« uinterpretiravši »u Marxovo mišljenje, kako sam Sutlić kaže,« transmetafizičku problematiku povijesnog mišljenja koje je prošlo kroz katarzu jedne kritički, tj. temporalno utemeljene ontologije »[ 6 ], povijesno mišljenje dospijeva na svoje vlastito povijesno mjesto. na ovome mjestu nihilizma kao realizirane biti metafizike, stoji povijesno mišljenje pod zakonom toga mjesta (toponomija). povijesno mišljenje nije niti autonomno niti heteronomno, proizvoljno ili samovoljno. zakon njegova mjesta je nužda koja, prvo, u krizi iziskuje životnu odluku« otkazivanja poslušnosti »(« otkaz, odricanje poslušnosti jednoj zapovijedi »[ 7 ]) nihilizmu vremena-trajanja kao biti metafizike same i njene realizacije, i, drugo, nalaže zadaću misaonog otvaranja za iskonsko vrijeme kao« srži »povijesnog odnosa. iz toga vremena, okarakteriziranog, jednom, dijelom u neprilici, kao ono« što nikada ne bijaše a ipak će uvijek biti i što bivstvuje kao buduće u svemu prošlom, sadašnjem i pukom sutrašnjem iako se u njima ne ustaljuje »[ 8 ], iz te iskonske budućnosti, na putu prebolijevanja biti nihilizma, imalo bi povijesno mišljenje iznijeti vijest jedne drugačije povijesti.

Detalji koje deda posmatra dok čeka autobus imaju za cilj da temporalno lociraju radnju negde u kraj šezdesetih i početak sedamdesetih, u doba Hrvatskog proljeća, ali i da pokažu kako pripovedač, kroz prisećanje o jednom stradalom članu porodice, pripada divnoj tradiciji ljudi koji su stradali zbog svojih uverenja, ljudi grubih spolja, a iznutra mekih kao pamuk.