Ako postoji dodirna točka između donedavnog umjetničkog direktora Mittelfesta (festivala kazališta, glazbe, plesa, lutkarstva zemalja srednje Europe sa sjedištem u Cividaleu del Friuli u pokrajini Furlaniji Julijskoj krajini) talijanskoga pisca i redatelja, Židova rodom iz Mađarske, recimo ezoteričnog Giorgija Pressbugera, koji je u pretežito avangardnu, tematski povezanu, nacionalno raznoliku, umjetnički i filozofski relevantnu repertoaru uvijek težio najvišim umjetničkim dometima, a zazirao od izravne političke tendencioznosti i od estrade, te sadašnjega direktora, talijanskog glumca, pisca, glazbenika, sefardskog Židova rodom iz Bugarske, Monija Ovadije, koji u izboru repertoara daje prednost izravno angažiranom političkom kazalištu, a odveć se ne libi ni od ljetne estradne ponude komercijalno popustljivih kriterija onda je to njihova naklonost prema češkom nobelovcu, nasljedniku Kafke i Hašeka, jednom od najvećih suvremenih europskih prozaika, u Italiji kao i u nas u Hrvatskoj mnogo prevođenu, posebice po Menzelovu filmu Strogo kontrolirani vlakovi popularnom Bohumilu Hrabalu (Brno 1914 Prag 1997).