To drugo stajalište o opernom tekstu potkrijepljeno je mnogim postavljanjima na pozornicu u drugoj polovici XX. stoljeća, a često ga je krijepio Felsensteinov osjećaj da operu treba spasiti od nje same i da ako se svim silama danas ne pronađu i ne ostvare stvarne namjere obnovljenog djela, opera neće nikada izaći iz svojih loših starih dana: dana ispunjenih, ili tako barem kaže demonologija, gegavim primadonama, drvenim tenorima, nespretnim zborovima i mnogim nemotiviranim pjevanjem.