1. uživam divaniti s neistomišljenicima (ne znači da ne divanim i s istomišljenicima, dapače), a čitanje nečijih knjiga je i te kakav dijalog. i moja se žena pita odkud mi strpljenje i živci za mirno slušanje neistomišljenika (sve ove naše zajedničke godine samo sam jednom na glas poslao u piz.u materinu branimra bilića i njegove goste te još jednom aleksandra stankovića i njegova gosta - o imenima jednih i drugih njeće, ali bi vas iznenadilo tko su). stalno joj odgovaram kako ne znam, valjda je to zbog mog odgoja, onih divnih trenutaka djetinjstva kojih se ponekad (s godinama sve češće) sjetim i na tenutak zastanem u mislima. možda je to zbog onog pivca pečenog s kumpirima koji smo jeli dok se cijeli svijet spremao na oproštaj od velikog vođe, stisnuta želuca i sa suzom u oku. možda je to zbog ilirske genetike koja je ovijek i svagdje kontra. vrag ga zna, činjenica je da uživam.