Ali postoji recimo i anarhistički (slobodarski) komunizam, postoje ekonomisti koni se zalažu za " garantirani osnovni dohodak " za svakoga a da ne žele ukinuti privatno vlasništvo i tržište, postoje kršćanski inspirirani projekti radikalne preobrazbe društva (" teologija oslobođenja ")...

Bile su to 70 - e i 80 - e godine prošlog stoljeća i društvene ponude koje je Amparo pronašla van Crkve bile su marksistička teologija oslobođenja, feministički pokret i pokret za pravo pobačaja, Che Guevara, pokret za emancipaciju Indijanaca tzv. indigenizam, itd.

Jedan od ključnih mislitelja ove škole je Gustavo Gutiérrez, čije se djelo " Teologija oslobođenja: Povijest, politika, spasenje ", smatra manifestom kršćanskog socijalizma.

Jedino su južnoamerički socijalisti to shvatili, pa se kod njih razvila teologija oslobođenja.

Promjeni slike Božje doprinijela je u novije vrijeme i teologija oslobođenja koja je oslobodila čovjeka i onih tradicionalnih pogleda na Boga koji su često prisutni u propovijedima.

Osobito je jaka u Latinskoj Americi gdje ova teologija oslobođenja ima uporište u širokim narodnim masama koje su pomalo razočarane ulogom visokoga klera tijekom neokolonijalnih, SAD-u naklnjenih, režima.

Postoji recimo u Latinskoj Americi i danas jaka i utjecajna Teologija oslobođenja, koja koristi marksističke analize u objašnjavanju bijede masa (koja i danas postoji, unatoč nekim poboljšanjima) i zalaže se za borbu za pravdu; ne podnošenje zla, nego borbu.

Postoji kršćanski socijalizam pa i kršćanski komunizam (pozivaju se na spomenute pasuse iz " Djela apostolskih "), postoji " teologija oslobođenja ".

Tako je nastao jedan veliki pokret koji je sedamdesetih godina nazvan teologija oslobođenja.

Pripravni dokument pokazuje da su ta nerazumijevanja prevladana " dobro shvaćena teologija oslobođenja i pozorno analiziranje društvenoga ustrojstva u svjetlu vjere pomoglo je i dalje pomaže posvećenim osobama da čuju vapaj naroda ".

Socijalistički " Bog " bio je uzdrman, pojavila se teologija oslobođenja, npr. katolički intelektualac Michael Serto se u zbivanjima 1968. opredijelio posve lijevo.

U jednom dokumentu objavljenom prije " Instrukcije ", čelnik Kongregacije je napisao da Analiza fenomena teologija oslobođenja otkriva da je ona fundmentalna prijetnja vjeri crkve.

»Teologija oslobođenja može nestati samo ako ostane povlašteno opredjeljenje za siromašne«, ističe peruanski dominikanac.

Širom Latinske Amerike u Čileu, Nikaragvi, Salvadoru, Haitiju, Dominikanskoj republici, nicali su narodni pokreti vođeni teologijom oslobođenja protiv diktatorskih režima koje su podržavale i naoružavale SAD. Teologija oslobođenja suprostavljala se, s jedne strane autoritetu pape i pravu crhvene hijerarhije na tumačenje svetih tekstova, i sa druge strane globalističkoj ideologiji SAD.

Plašeći se za svoj kredibilitet u svetu, Sjedinjene Države i Vatikan, a strahujući da katoličke grupe u Latinskoj Americi ne postanu začetnik jedne nove narodne crkve, povele su zajedničku ofanzivu u kome je Teologija oslobođenja poražena.

SAO PAULO - Teologija oslobođenja koja poziva Katoličku crkvu na obranu siromašnih mogla bi nakon smrti pape Ivana Pavla II. ojačati u zemljama u razvoju poput Brazila, kažu brazilski biskupi bliski tom pokretu.

" Teologija oslobođenja je sustav gledanja na realnost nepravdi i nejednakosti utemeljen na vjeri ", objašnjava biskup Tomas Balduino, predsjednik brazilskog Pastoralnog zemljišnog povjerenstva.

Stoga se teologija oslobođenja ukorijenila i u siromašnim zajednicama Urugvaja, Perua i Srednje Amerike, osobito u Salvadoru, a jača i u dijelovima Afrike i Azije.

Osim tih »otkupiteljskih« ponuda i pored rješenja teologija oslobođenja zapažaju se još dva fenomena u Crkvi danas.

Kako to da se klasična teologija kao teologija oslobođenja pokazala nespremnom naspram tih procesa relativizma i New agea?

Unutar kršćanstva razvila se prije nekoliko desetljeća, u Latinskoj Americi, teologija oslobođenja, koja je vjeru nastojala spojiti s idejama i metodama revolucionarne, nasilne borbe za uspostavu društvene pravednosti.

" Teologija oslobođenja ", iako je doživjela stroge kritike vrha i drugih segmenata Katoličke crkve, i danas je otvorena mogućnost poglavito na globalnom Jugu. Zato što su strahovito ojačale nejednakosti i suprotnosti između uskih slojeva imućnih i slojeva koji žive u najdubljoj bijedi.

Teologija oslobođenja učenje Isusa Krista interpretira u odnosu prema oslobođenju od nepravednih ekonomskih, društvenih i političkih uvjeta.

Teologija oslobođenja i kršćanski socijalizam dva su slična i isprepletena pokreta protiv siromaštva i potlačenosti.

Teologija oslobođenja naglašava brigu za siromašne - siromaštvo je grijeh.

Teologija oslobođenja afirmira intelektualni odnos prema životu, znanost i evangelizaciju koja dovodi Isusa koji je i Tješitelj i Osloboditelj.

Teologija oslobođenja oslanja se na praksu pastoralnog rada.

S obzirom na to da se radi o ogromnom izvoru stvarnih i potencijalnih vjernika, Crkva se izborom Bergoglija okrenula kontinentu čije se stanovništvo i politička klasa intenzivno bave pitanjima socijalne nejednakosti i masovno opiru tržišnom kapitalizmu, ali i s kojeg je potekla za Crkvu kontroverzna teologija oslobođenja.

Teologija oslobođenja i kršćanski socijalizam nude sve to i puno više

Ako je u svim siromašnim katoličkim zemljama teologija oslobođenja prirodan put u kršćanski socijalizam, što čekaju hrvatski svećenici?