Baš kao što ni u opisu face su im sličile eksponatima iz muzeja kriminala, konzerviranima u ulju nije teško prepoznati tjelesne odlike glumaca kakve je najviše volio angažirati, poput njegovih otkrića, naturščika Franca Cittija i Ninetta Davolija koji i svojim stilom (ne) glume, pa i samom nazočnošću pred kamerom emaniraju uličarske kvalitete ili, pak, međunarodne zvijezde Terencea Stampa kojem je povjerio glavnu mušku ulogu u Teoremu (Teorema, 1968).