Kako god, branjen kao dio klasi? ne islamske kulture ili napadan kao neislamsko krivovjerstvo tesavvuf je još simboli? ki kapital islamskih i muslimanskih zemalja; u europskim zemljama i Americi tesavvu f je danas ili eklekti? ki oblik new age duhovnosti ili misti? na suština islama.

U svakom slu? aju tesavvuf je u velikoj mjeri doprinio da više nije mogu? e govoriti o zasebnom i izdvojenom islamskom svijetu.

Stoga zazivanje Imena u tesavvuf uvodi islamsku kozmologiju.

Kako futuvvet pod tim nazivom - kao uostalom ni tesavvuf - nije postojao u vrijeme Allahovog Poslanika (s. a. v. a.) još uvijek se vode velike rasprave u vezi sa porijeklom futuvveta.

Naime, prihvataju? i? injenicu da je Bog Jedan, te da Njegova vjera može biti samo jedna iz? ega logi? no slijedi da i duhovni Put može biti samo jedan, tesavvuf za sufije slovi kao svevremeno hijeropovijesno duhovno u? enje koje po? inje sa Allahovim poslanikom Ademom (a. s.) i kulminaciju doživljava sa Allahovim Poslanikom Muhammedom (s. a. v. a.); prema tome, iako je tesavvuf po definiciji znanje koje nadilazi prostorne, vremenske i intelektualne odrednice i ograni? enja, bilo je neminovno upotrijebiti odre? ene filozofske kategorije u cilju njegovog smještanja u kozmološku i metafizi? ku perspektivu.

Zahvaljuju? i znanstvenicima poput sir Williama Jonesa (u. 1794) i Sir Johna Malcolma (u. 1833) - koji su utvrdili da sufizam predstavlja presjek ili zbirku u? enja potje? u? ih iz hinduisti? ke joge, gr? ke filozofije ili budizma - formiralo se mišljenje oko kojega je nastao cijeli znanstveni tok o neislamskom porijeklu tesavvufa/sufizma uprkos ili radije, upravo zbog njegove odvojenosti od središnjeg toka mišljenja o islamskog tradiciji u kojoj tesavvuf napose sa svim svojim socijalnim i drugim implikacijama ima zna? ajnu ako ne središnju ulogu.

Stoga bi se moglo re? i da pojava i korištenje pojma sufizam u europskim jezicima predstavlja klasi? an primjer orijentalisti? arske neinformiranosti utoliko koliko se tesavvuf smatra radikalnom intelektualnom doktrinom koja se znakovito razlikuje od onoga što se smatra sterilnim monoteizmom islama.

Iako je Gazzali uspio pragmati? no razdvojiti tesavvuf od teologije, filozofije i ši izma, kasniju historiju tesavvufa nije tako jednostavno razdvojiti od spomenutih tokova islamske misli.

Gazzali tvrdi da je tesavvuf? vrsto utemeljen na autenti? noj islamskoj tradiciji? vrstog Vjerozakona, za sufije je bilo sasvim normalno da - bez obzira na tarikat - pripadaju preovla? uju? oj pravnoj školi na teritoriju na kojem su živjeli: hanefitskoj u južnoj i središnjoj Aziji i zemljama Osmanskog sultanata, šafi itskoj u Perziji i zemljama isto? nog Mediterana, malikitskoj u sjevernoj Africi i Španiji, te hanbelitskoj u Horosanu i Egiptu, pa? ak i džaferijskoj u pripadaju? im geografskim podru? jima.

Tesavvuf je arapski pojam kojim je nazvan proces realizacije i aktuelizacije eti? kih i duhovnih ideala; u doslovnom prijevodu pojam tesavvuf zna? i postati sufi te se u savremenoj literaturi koristi izvedenica iz potonjeg pojma, sufizam.

Postoji niz teorija o etimologiji riječi tesavvuf.

Jedni vele da dolazi od riječi sufe ' (runo vune), jer je sufija u odnosu na Allaha kao runo vune: tesavvuf je povezan s odjevanjem odječe od grube vune, jer su sufije voljeli grubu odječu poradi asketizma.

Jedni opet kažu da riječ tesavvuf dolazi od ' soffa (trijem, prostor pred ulazom u džamiju), jer su stanovnici sofe bili sljedbenici sufija.

A kaže se i da je riječ tesavvuf izvedena iz riječi safvet " (odabrano društvo).

Tesavvuf je duhovni nauk pomoču kojega se upoznaju načini učvrščavanja ljudske duše, popravljanja ponašanja (ahlak), učvrščenja čovječeg karaktera, kako vanjskog tako i unutarnjeg, sve u svrhu postizanja vječne sreče koja jeu jedinstvu s Allahom.

Stoga ne treba? uditi da se tesavvuf, kao sama srž islamskog vjerovanja i islama navlastito te legitimni nasljednik futuvvetske tradicije, ali i tarikat kao njegov metodološko-prakticiraju? i domen, uprkos svim pokušajima druk? ijeg definiranja i povezivanja, neraskidivo op? enito povezuje sa primordijalnim futuvvetom Ehl-i Bejta (s. a.), te da svi tarikatski isnedi i silsile po? inju sa najistaknutijim predstavnicima i posjednicima svih distinktivnih osobina duhovnog viteštva Imamom Alijem (s. a.), Selmanoma Perzijancem (Farsi, k. s.), Imamom Hasanom (s. a.) i Imamom Husejnom (s. a.).

Naime, tesavvuf insistira na bu? enju uspavanih ili oživljavanju obamrlih duhovnih organa osjetila duhovne percepcije koji se imanentno nalaze u svakoj individui.

Tesavvuf su pod nazivom sufizam europskom znanstvenom auditorijumu predstavili orijentalisti potkraj osamnaestog stolje? a; prije toga, brojni putopisci su se u svoje domicilne sredine vra? ali sa za? udnim pri? ama o egzoti? nim dervišima, o kojima se po? elo ozbiljno razmišljati tek nakon ili u vrijeme kada je njihova socijalna organizacija po? ela predstavljati problem europskim kolonijalnim ambicijama.

Nimalo razli? ito od nekolicine pripadnika sunnitske konzervativne uleme i neki ši itski teolozi su odbacili tesavvuf kao - u najmanjem - heterodoksan, ako ne hereti? ki, a osnivanjem safavidske dinastije po? etkom desetog/šesnaestog stolje? a ši izam se ustanovljuje kao državna vjera.

Uprkos tome filozofski tesavvuf (irfan) ostao je važan aspekt svakodnevnog življenja u Iranu.

Na koncu, kao i u svim ostalim stvarima, tesavvuf je u nekim dijelovima svijeta postao državni problem; tarikati su, godine 1925. odlukom Kemal-paše Ataturka u Turskoj stavljeni van zakona kao dio sekularisti? kih reformi koje je osniva? republike inicirao; tarikati u Iranu djeluju u strogoj ilegali,? ak i u toj situaciji pod budnim okom vladaju? e državne administracije; u bivšim sovjetskim republikama nekada dijelovima neuporedivo prosperitetnijih imperija i sultanata tesavvuf je gotovo iš? ezao iako su neke neformalne mreže preživjele režim.

No, ovaj pozitivni trend ubrzo je doživio i svoju suprotnost; tesavvuf se po? inje smatrati s jedne strane reakcionarnim simbolom antikolonijalnog identiteta, a sa druge strane - za konzervativisti? ke struje unutar islama - isuviše slobodoumnim, te dolazi do pojave unutarislamskih ideologija i samozvanih reformisti? kih pokreta poput salefijskog, naprimjer, koji se uglavnom smatra fundamentalisti? kim, a koji se po? eo oštro protiviti svemu što je i podsje? alo na tesavvufsko i tarikatsko.

Zanimljivo je da su europski orijentalisti i savremeni islamski reformatori došli na istu ideju: da tesavvuf odrode od islama

Kod tebe očito postoji interes za tesavvuf, pa bih ti ja onda dao savjet da na tom putu istraješ do kraja.

Prvo da je bio pripadnik zajednice koja je gajila specifičnu islamsku doktrinu poznatu pod imenom sufizam/tesavvuf (što sam tesavvuf povezuje sa vremenom neposredno nakon Plemenitog Poslanika, (s. a. v. a.), a drugo, da alkemija posjeduje sasvim drukčije značenje nego što joj je davano na Zapadu.

U isto vrijeme tarikati iz Turske, zapadne Afrike i Balkana ulažu napore da tesavvuf vrate u njegovo izvorno i tradicionalno okruženje - islam; tako se tesavvuf ponovo našao u siuaciji da brani svoje po? elo.

Kasnije, kad sam autorizovao tekst, usvojio sam primjedbe prof. dra Bećira Džake, gdje god sam mogao, imajući na umu i tesavvuf.

Tarikat i tesavvuf su objektivne stvari.

Nadalje, definiraju? i tesavvuf odnosno sufizam kao suštinu islama, a etiku (futuvvet i adab) kao suštinu sufizma napose, dolazi se do jednostavnog zaklju? ka da je moral s? m duh islama, te da napose više odgovara definiciji i islama i sufizma nego bilo koja druga definicija u upotrebi.

Tesavvuf potencira postojanje viših aspekata egoa/ja koje je mogu? e dosegnuti, a za prvim kušanjem tih stanja slijedi promjena vlastite ego-osobnosti.