Superiornim i zrelim nastupom nadahnula je i Simfonijski orkestar HRT-a i njegova prvog dirigenta maestra Mladena Tarbuka na maksimalnu koncentraciju i čvrstu suradnju (osim nesigurnog početka trećeg stavka i preglasnih timpana).

Jebači svih epoza radili su isto: stari Mikaađelek kao i Arčimboldo, dečki iz Ferare stoljeće pre kao i Chris Mars, recimo, u današnjoj Ameriki (namerno biram taj primer), orfici, pa ako se hoće: sam Heraklit Mračni i cela mati Helada zaigrana oko raznih misterija eleuzinskih, delfskih, ovih i onih, srednji vek što se kreše destilatom pljesni hleba i slika kroz kićicu H. Boša cijeli jedan Mundus Inversus a na zapadnim zidovima i izlazu iz desetak tisuća crkava romanike i gotike cijeli fantazmagorični bestijarij demona, besova i zloduha, koji čak izlaze van, ne samo na lunetama timpana već i na trimu pokojega ulaza u crkvu, renesansa i barok od Pika Mirandole, Marsilia Ficina pa do Bruna, Newtona i svih ostalih jebača koji su na svaki tom fizike dodali po tri u raspravi s Agrippom, dakle mistike, itd. itd.: o 20. stoljeću kao posve iracionalnom, treba li uopće govoriti?

Uzleti orkestra su odrađeni zapanjujuće čvrsto, udari timpana preneseni su s dovoljno brzine i kontrole čak i pri stvarno iznimno visokim glasnoćama za ovako male zvučnike.

Senzualna Azijatkinja Seo svirala je raznorazne udaraljke koje su se sastojale od hrpe činela, timpana i još nečeg limenog nalik na tave, cjedila, žlice i vilice.

Glazbena podloga Zidara betonskog kombinirana je tijekom cijele izvedbe s bubnjanjem na bačvama u ulozi timpana i solidno je minimalističko zvučno rješenje dijelom ipak narušeno zbog navedene okolne buke i prenježnog inteziteta.

Oba su dijela koncerta započela obradbama skladbi ranijih glazbenih razdoblja: prvi sa Simfonijom s osam timpana, skladatelja iz druge polovice 18. stoljeća Johanna Christiana Fischera, a drugi sa Suitom za orgulje i udaraljke ranobaroknog skladatelja Henryja Purcella.

Budući da virtuozna pedalna tehnika današnjih timpana omogućava nove izvedbene mogućnosti, Fischerova je Simfonija tumačena u sastavu orgulje i četiri timpana.

A za kraj, jednako nadahnuto i maestralno: u bogatoj paleti zvučnih boja, širokoj lepezi ritmova i dinamskih nijansi timpana i udaraljki, crkvu sv. Krševana ispunilo je biennalsko ozračje Klobučareva koncerta.

Takva i analitičnost i zaigranost resi i Rogera Norringtona, pa je prvu osobinu bilo moguće iščitati iz, primjerice, dramaturški iznimno bitnih, a inače zanemarenih podcrtanih sinkopa u uvodnom dijelu uvertire Don Giovanniju, a drugu u ekscentričnim upadicama timpana u završnici Praške simfonije.

Mogu Vam slobodno bez ikakve rezerve reći slijedeće: ako želite slušati gudački kvartet, i da pri tom želite osjetiti svu prostornost prezentacije, Marantz Vas neće razočarati, a ako su u pitanju kompleksna orkestralna djela, onda ni tu nema razočaranja, doduše manji nedostatak oštrine kod attacka u prezentaciji timpana je ovdje neizbježan, ali to ne umanjuje mogućnosti ovog playera.

Oprečnosti svjetla i tame u 25 - minutnoj skladbi, ako se tako može shvatiti naslov, jest oprečnost meditativnih dijelova s jakom prisutnošću kontrastnih timpana, oprečnost tamnog tona viole i svjetline violine.

Kraj koncerta donio je dvije majstorski orkestrirane skladbe Maurica Ravela: suptilnu Pavanu za preminulu infantkinju (koja je prvo nastala kao djelo za glasovir) i originalni Bolero, koji je maestro Lajovic pažljivim i mudro vođenim dugim i postupnim krešendom u kojem su se na istoj temi izredali svi vrsni solisti puhači uz ostinatni ritam gudača i maloga bubnja doveo do uzbudljivog klimaksa s praskom činela i timpana na kraju.

Svi instrumenti od timpana, gitara, duhačkih instrumenata, zvežki bas gitare pa do bubnjeva sa brzim i zvonkim činelama djelovali su vrlo živo i vjerno poput pravog koncerta ali smještenog u sobi.

Njegovi zvukovi i boje odzvanjaju u sjećanju: duge, tihe note trube u andante odsjeku uvertire; kromatsko jadikovanje drvenih puhača dok se Komturov život gasi (motiv koji se ponovno pojavljuje na kraju djela); mračan ulaz rogova na kraju dueta Ottavija i Anne u d-molu; pečaćenje zavjeta osvete; kromatsko ispreplitanje violina i viola u duetu Zerline i Giovannija; uzburkana fraza violina iznad silaznog basa dok Anna opisuje oslobođenje iz stiska svog napadača; udaljeni gudači menueta u F-duru koji kao da odlebde u noć kao odgovor na Annin napeti d-mol dok Leporello otvara prozor; drski arpaggio roga koji isprekidano naglašava reprizu milujuće prekrasne melodije gudača u triju u A-duru; magični erotični efekt izdržanog akorda gudača nakon dva takta cvrkutavih puhača u Zerlininoj ariji Vedrai, carino; nježne note truba i timpana kotrljaju se dok svjetlo preplavljuje dvorište u sekstetu; zlokobni, klizajući pokret Mozartovih omiljenih viola u istom odsjeku; blijedi, začarani tonovi flaute u brojnim trenucima (kako bi moglo biti točno da Mozart nije volio flautu, ako znamo da je ona obojila toliki dio partiture?).

Na programu su bili i Concerto grosso u F-duru op. 6 br. 6 Arcangela Corellija i 94. simfonija u G-duru (S udarcem timpana ili Iznenađenje) Josepha Haydna.

Stavili su svoje ruke na binu kako bi što bolje osjetili vibracije timpana, cimbala, zvonaca i doboša koji su bili pred njima.

Ispod timpana, na arhitravu, 12 apostola su poredani u četiri grupe po trojica.

Sadržaj: tonske karakteristike bečkog roga, bečke oboe, bečkih timpana, bečkog kontrabasa.

Najopsežniju ariju središnje kantate (170) dobro je otpjevala i mezzosopranistica Ivana Srbljan, studentica pete godine MA, no opet se, u prvom recitativu finalne kantate (172), nakon pompoznog uvoda zbora, trublji i timpana, svojevrsne aklamacije Božjem Duhu, sjajnom interpretacijom nametnuo Luka Ortar, ovoga puta tumačeći Isusove riječi te, odmah zatim, i vapaj kršćanina koji žudi za Duhom Svetim.

Ansambl se sastoji od niza udaraljki - od bongosa, timpana, bubnjeva, marimbi, vibrafona i zvončića.

Glad za dobrom glazbom glazbenici su dodatno utažili na samome kraju, kada su na pozornicu pozvali ansambl iz istoimene kabaretske predstave Chishche Lischche (Satiričko kazalište Kerempuh) te su tako, na potpuno ispunjenoj pozornici (treba li napomenuti da su Sudarovci donijeli sve moguće instrumente od marimbe, ksilofona, vibrafona, zvončića, zvona, timpana, bongosa, konga, gongova, činela i ostalih te da je još jedan ansambl značio priličnu gužvu na prostoru za izvođače), izveli glazbu iz filma Vlak u snijegu (Kad se mnogo malih složi) Arsena Dedića.

Na početku spomenimo da sve dionice u Australski komornom orkestru osim violončela, kontrabasa i timpana sviraju stojeći.

Za izvedbu je Fauré trebao mješoviti zbor s dionicama tenora i basa divisi, sopran solo, orkestar sastavljen od viola, violončela i kontrabasa, harfe, timpana, i orgulja, s violinom solo u Sanctusu. 1889. sklada Offertoire, i dodaje stavak Libera me, koji je skladao nekih dvanaestak godina ranije za bariton i orgulje.

Udarci koncertnog bubnja i timpana su snažni i uvjerljivi sa naglašenim atakom i fundamentom u ispravnoj količini tako da je dojam o veličini instrumenta sačuvan.

Bila je to trostavačna Concerto Fantasy za dva timpana i orkestar koja je pokazala sve: sposobnost orkestra i da prati i da aktivno sudjeluje u izvedbi, grizući skladbu kao što su je grizla dvojica nevjerojatnih timpanista Hrvoje Sekovanić i Stanislav Muškinja.

Koliko je Glassov Koncert bio zanimljiv i zahtjevan, vidi se iz činjenice da je svaki timpanist svirao na sedam timpana, pa je sve skupa bilo i vizualno atraktivno.

Tiho vibriranje instrumenata sve do gromoglasno repetitivnih limenih puhača i timpana u nekom stvaranju novog svemirskog glazbenog svijeta nevelike skladbe, skladbe u skladu s vizualnim, gotovo filmskim promišljanjem, uspjelo je zaokružilo koncertnu večer.

Zato i D klarinet i Es klarinet, rog i violina, oboa i engleski rog, zato gran cassa, skupina timpana, zvona i tuba u paru, iznad čijih se tematski određenih melodijskih istupa zrcali monumentalna građevina Uvertire Leonore u C duru op. 72 a, br. 3 i galženjačkih Vragolija Tilla Eulenspigela.

I najzahtjevnije pasaže sa velikim orkestrom, limenim duhačima čijih uzleta u Mahleru ne nedostaje kao i najdinamičnije dubine velikog bubnja ili timpana prenosi mydac bez imalo zagušenja, zamora ili gubitka rezolucije ili pojave izobličenja.Ovdje se također pojavljuje malo one topline, težine u prelazu iz srednjeg u uperbas područje koje donosi malom ali čujnom usporavanju i zaobljavanju zvučne impresije i udaljava ga od reference.Ta se osobina iako će mnogima sa manje zahtjevnim setupom biti vjerojatno pozitivna ipak u kritičkoj usporedbi sa vrhunskim dacom i vrhunskim setupom jasno iskazuje kao nedostatak iako je iskazana u veoma maloj mjeri.

Pomno razrađeno uz svesrdni angažman odličnog orkestra i svih orkestralnih solista (viola, oboa, truba, timpana, flauta, violina, i dr.) i sjajnog Muškog zbora (ali i nešto nesigurnijeg tenora) zazvučalo je nadasve moćno, sugestivno i profinjeno.