- Imam podršku škole, školskog sindikata i školskog odbora, a Tinku Zemunik zajedno sa ravnateljem Markom Marinom namjeravam tužiti zbog širenja neistine, uvreda i obmane javnosti kaže Čular.

U vašoj omiljenoj rubrici, nikako nemojte propustiti upoznati Tinku, našu ovotjednu djevojku čiji nas je razigrani stil jednostavno osvojio i privukao na prvi pogled, pa smo zbog toga upravo njoj postavili par kratkih pitanja, na koje smo dobili zanimljive i opširne odgovore

Fortica, a da možda proba nazvati Veljana Radojkovića i Nevena Ćurkovića i Tinku?

To je neprofesionalno i pedagoški neprimjereno, rekao je Čular koji planira tužiti Tinku Zemunik, regionalnu voditeljicu Sindikata hrvatskih učitelja za Dalmaciju.

Ako ste recimo na 70 mm, ekspoziciju nemojte stavljati na manju vrijednost od 1/70 tj. 70 tinku sekunde.

Sve je dakle prestalo - a ja se nadah -« - i u duhu prikaže mu se jedan čas za drugim, što ga je proživio uz Tinku, te samo što mu srce ne pukne, utroba da se ne zasukne od boli i očajanja, pomišljajući, da tako neće više nikada biti.

U svakoga prolaznika točno bi pogledao, nadajući se, da će spaziti Tinku.

Oh, sva mu je unutrašnjost kipjela od srdžbe i povrijeđene pravde, srce samo što mu nije puklo, kad bi pomislio na Tinku i muke njezine u taj čas.

Ostavši sam dugo je još na protivnoj strani ulice gledao na prozore Tinkine i raznježen pazio na svaku sjenu, koja se iz rasvijetljene sobe po zastoru gibala, pogađajući u njoj Tinku i pomišljajući kod toga, što ona radi.

Tinku nađe kod kuće samu na običnom joj mjestu.

Međutim je Kačić sveudilj sjedio uz Tinku.

A, pravo rekavši, ono malo vremena, što mu je preostalo od učenja, probavio bi na ulici u beskrajnim šetnjama s Jelenčićem i Bolićem, na kojima se dakako dosta naslušao politike svojih prijatelja, a ujedno bi također uvijek živio u nadi, da će vidjeti Tinku.

- Zato kada su došli na kraj Donje Ilice i imali krenuti u Gornju Ilicu, bude Kačiću posve teško, pa plaho upita Tinku, ne bi li se gospođe htjele još jednom vratiti?

Djeca su naučila lekciju i zamolila su Tinku neka im ispriča nešto i ona im je pričala o svojoj bijeloj mački i krpenoj lutci.

Kačić nije mogao spavati; na svom mjestu u naslonjaču nepomično je ukočeno gledao u Tinku.

Međutim primi Tinku sveudilj nesvijesnu, pa uvjeriv se, da još živi, pomnjivo je podigne.

U sobi, u kojoj je prije Hojkić stanovao, a sada je bila bez stanara, spremi gospođa Ninkovićka bolesnu, veoma bolesnu Tinku.

U sebi je dakako sveudilj mislio na Tinku.

Kada bi ga suviše natrapili oni njegovi sitni a ipak za nj ogromni dugovi, te bi se osramoćen i ozlovoljen morao ugibati čas pralji, jer joj nije mogao platiti dužna dva forinta, čas poslužniku na sveučilištu, jer mu je već za osam pisama dugovao onu malu pristojbu od nekoliko novčića, ili se bojao, da ne sastane gdje krojača, kojemu već dva mjeseca nije mogao obećanih obroka isplatiti; - u takove bi neugodne dane najvolio otići k Ninkovićevima, gdje bi sve te odurne brige iščeznule u jednom pogledu na Tinku.

Zatim ga smetalo, što će se uz Tinku morati da upozna i s Mirkovićevima.

Ma što možeš očekivati od čovjeka, koji je za volju novca izdao Tinku

- Zar vam je do toga toliko stalo? - upita je Kačić nemarno, jer se već u isti čas sjeti, da bi kod Mirkovićevih često vidio Tinku, pa je za jedan tren požalio, što je učinio.

Zadnjih nekoliko dana nije ga bilo, i Tinku su počele malko moriti brige; no svagda ih svlada i ukori se, kako može o svom dobrom uzvišenom pjesniku toliko nisko misliti.

No u drugu se ruku radovao, jer se je nadao, da će ondje naći Tinku.

Nasmiješiv se načinom, da se Kačiću pričinio u isti čas i suviše slatkim i suviše milostivim, stane pred Tinku i nakloni joj se, svojim običnim uistinu svečanim načinom budućega znamenitoga čovjeka.

Uz bol i strah za Tinku oćuti, kako mu sva duša kipi od mržnje na Hojkića, pa proklinjući optuži ga kao krivca čitave nesreće.

Posebno smo ponosni na naše učenike, sudionike XXVII. olimpijskih igara u Sydneyu Ivanu Brkljačić, Kristinu Pericu, Nikicu Ljubeka, Petru Banović, Tinku Dančević i Tamaru Boroš.

A shvatite me, malo prije dosla doma, znate ono-kod zubara rano ujutro, sat pauze, onda u skolu, pa iz skole.... ma razumijete me vi bit cu kratka jer mi se zuri, moram se spremit jer idem van, ljudi pa petak je, YUPIIIIII idem s frendicama malo do crikvenice, i nesmijem kasnit jer ce me zaklat.... a vjerojatno i ocu kasnit, pa za pola sata ja moram bit spremna nista ljudi, drugi puta ce bit vise od mene. sad vas sve pozdravljam, sve koji me znate i neznate... evo pa da na brzinu pozdravim i te 2 frendice koje ce me morat debelo pricekat (nemojte mi se ljutit:), cijeli svoj 2.3 razred, mog best kazota, pa onda andreu, marinu, kiky, sanju, tinku, hodu, dariu,... martu,...... joj, ne stignem, popis dovrasavam neki drugi put

»Šta bi on gledao na siromašnu Tinku« - umiri se poslije.

- A ja ću sama ostati, a mlada gospođa otići će Bog zna kamo« - Majka reče to napola turobno, a napola se odavala i sijevala s obraza njezina i nada i radost u onaj čas, kad će i ona svoju malu Tinku blagosloviti prije polaska u crkvu, zvati je milostivnom gospođom, - oj - onda majčicom