Serumi se mogu testirati pri jednom razrjeđenju od 1: 5 (metoda pretraživanja seruma pri jednom razrjeđenju) ili se mogu titrirati (metoda titracije seruma) kako bi se dobile završne točke razrjeđenja.

Ukupni obujam tvari koja reagira na kraju redukcijske titracije mora biti 35 ml, a to se postiže dodavanjem određene količine vode prije početka titracije.

Na kraju titracije boja mora biti postojana 10 sekundi.

Za vrijeme titracije otopina je miješana magnetskom mješalicom, a promjena temperature praćena je termometrom točnim na 0,1 C.

Kraj titracije bio je prepoznatljiv po naglom ubrzanju porasta temperature otopine pri čemu se otopina nakon nekoliko minuta zagrijala za 12 - 13 C.

Preporučeni postupci titracije navedeni u Dijelu I.

Postupak titracije za provjeru osjetljivosti staničnih kultura na infekciju

Postupci titracije moraju se detaljno opisati i svaki se put mora primijeniti isti postupak.

Otopina se pripremi 24 sata prije titracije.

Točnost titracije varira do 7 mg/L.

Javlja se isparavanje i gubitak SO2 prilikom titracije.

U Dijelu IV. ovoga Dodatka daju se preporuke za postupak titracije virusa VHS-a i ZHN-a kako bi se provjerila osjetljivost staničnih kultura na infekciju.

Od neelektroliznih tehnika obrađuju se potenciometrija i konduktometrija, te potenciometrijske i konduktometrijske titracije, s naglaskom na primjenu ionsko-selektivnih elektroda u analizi hrane i voda, kontroli procesa i kvalitete proizvoda.

Osim medikamentoznog liječenja, titracije lijekova, koriste se tehnike kao laser, akupunktura, transkutana elektroneurostimulacija, periferni i centralni nervni blokovi, infiltracije trigger točaka.Najčešći su bolesnici s bolovima koštano-mišićnog aparata reumatskog ili posttraumatskog podrijetla, s glavoboljama, migrenskog i tenzijskog tipa, neuralgijama, te onkološki bolesnici s neuropatskim, somatskim i visceralnim bolovima.

Za neupućene, titracije se izvode tako da dodajete kiselinu u lužinu (ili obratno) KAP PO KAP, nakon svake kapi protresajući tikvicu ne biste li primijetili promjenu boje.

Ukupne kiseline određuju se metodom titracije, sa NaOH, u priručnom laboratoriju, no dobar pokazatelj može biti sadržaj šećera i organoleptička ocjena (kušanjem grožđa, ljepljiv sok).

Dobivene uzorke ćemo kemijski analizirati pomoću jodometirjske titracije dok ćemo supravodljivost testirati levitacijom magneta, kako bismo na kraju odredili koja od metoda je bolja.

Sadržaj ukupnih kiselina u vinu (i moštu) određuje se postupkom titracije s lužinom poznate koncentracije i kreće se od 4 do 14 g/l, izraženo kao vinska, a ako se izražava kao sumporna, tada se taj sadržaj kreće od 2,61 do 9,15 g/l jer valja znati da 100 g vinske odgovara 65,3 g sumporne kiseline.

neutralizaciji protutijela titracije barem jednake 0,5 IJ/ml na uzorku uzetom od strane ovlaštenog veterinara najranije 30 dana nakon cijepljenja i tri mjeseca prije ulaska na područje Republike Hrvatske.

Nakon titracije do maksimalne doze Mimpare, serumski kalcij treba kontrolirati periodično.

6.3.1. Preliminarnu probu je potrebno provesti kako bi se osiguralo da je količina vode koja se dodaje k 20 mL mješavine otopina A i B dovoljna da se dobije konačni volumen od 75 mL nakon titracije.

Masa klorida se određuje Mohrovom metodom koja spada u taložne titracije.

One se temelje na reakcijama stvaranja teško topljivih taloga uz uvijete da je reakcija taloženja brza i da postoji indikator koji točno pokazuje završetak titracije.

gdje je: A postotak dušika u čistom, apsolutno suhom uzorku, V ukupna količina standardne sumporne kiseline korištene kod titracije prve i druge otopine, u ml b ukupna količina standardne sumporne kiseline korištene u slijepoj probi, u ml N - normalitet standardne sumporne kiseline, W apsolutno suha masa uzorka u gramima. 6.2. Izračunavanje sastava mješavine uz korištenje vrijednosti 0.22 % za sadržaj dušika u juti i 16,2 % za sadržaj dušika u životinjskim vlaknima, pri čemu su oba postotka iskazana na sadržaj apsolutno suhe mase vlakana:

Početak te reakcije može se uočiti po naglom porastu temperature otopine i on označava kraj titracije.

Dodavanje indikatora pomaže pri provjeravanju pravilnog tijeka titracije.

Kao nastavak rada na senzoru za antioksidacijsku aktivnost pokušat će se razraditi metoda potenciometrijske titracije određivanja antioksidacijske aktivnosti različitih uzoraka hrane kao i odrediti antioksidacijski status pacijenata.

Zbog toga se završna točka titracije postiže brzo.

Otopina može izgubiti boju tijekom titracije.

Napomena (1) Nakon taloženja otopinama barijevog hidroksida i natrijevog karbonata, dopuniti do oznake, filtrirati i neutralizirati što je brže moguće. (2) Titracija se također može provesti pomoću indikatora (4.29.2.), ali se završetak titracije teže zamijećuje. 7.2.6.4. Gravimetrijska metoda s ksanthidrolom U čašu od 250 ml, otpipetirati alikvotni dio filtrata (7.2.1.1. ili 7.2.1.2.) koji ne sadrži više od 20 mg uree.