Posljedica toga je bila da je ozračje u samostanu titralo od veselja.

Cijela je Hrvatska premrežena sustavom političkih usluga i cijena koje se u tu svrhu moraju platiti da bi se titralo u smjeru u kojem odgovara najmoćnijima i najbogatijima.

Na sljepočice probijale kapljice znoja, u očima mi titralo: zrake se od svjetiljke razbijale u njima u ognjenu paru.

Gdje su ona dječja vremena kada je najvažnije bilo nabrzinu pojesti objed, kriknuti mama, idem VANI, zalupiti vratima i ne obazirati se na kućni red i što stara Halima vrišti s prozora, ili što (odavno pokojna) teta Cvijeta (zvana Žmigavac jer joj je vječito titralo jedno oko) gađa s balkona mjendulima...

Srce mi je titralo kad sam se uvalila u prvi red desno, sinoć, s cijelom obitelji dovučenom ucjenom i psihološkim ratom moraju znati tko je Edith Piaf.

Čak i kada sam pokušala zaspati i na taj način povratiti barem dio svoje izgubljene energije, moje tijelo je titralo i borilo se između sna i jave.

Kao dječak zavolio je more, pa mu je pogled često s primoštenske uzvisice pucao prema pučini, a srce titralo za jedinstvenim krajolikom morskih vala i šahovnice koju tvore njihovi vinogradi loze Babić čega je uokvirena jumbo slika postavljena na vidnom mjestu unutar nebodera UN-a u New Yorku.

Dok su se vrata ispred nje otvarala, a na podu u hodniku zatreperio crvenom bojom datum, vrijeme, prognoza sa slikom malog kišobrana, podsjećajuće zaboravne na kišu koja je neumorno sipila već nekoliko dana. " 26.03.2018. - 14.58 - kišovito ", titralo joj je pred očima, a slika malog kišobrana žarke crvene boje natjerao osmijeh na lice: pa tko još može zaboraviti kišobran, kad danima lijeva?

Sve je titralo i dalje i više nego prije.

Nebo se pretakalo u rapsodiju boja, titralo je suglasjem vječnosti i trenutka.

Kroz visoke prozore crkve titralo sunce, sterući svoje zlato nad narodom, nad gospodom, nad kamenom.

Veselo titralo sunce nad njima, a oni?

posljednje minute teku jos jedne godine stare posljednje sekunde bjeze ove godine oprastam se sa smijehom tvojih usana sama u kutu sobe sto zraci tvojim rijecima oprastam se sa poljubcima zbog kojih je moje srce titralo kao da su zadnji oprastam se sa zadnjim tvojim dodirom na svojoj kozi sa zadnjim tragom tvog postojanja u meni srce stislo se od tuge ponavljam se boli me trgam i zadnji miris tvojih usana sa svoje duse ne podnosim sjecanje na mekocu tvojih zagrljaja ne mogu vise zelim te brisati i sama nestati zametena u vrtlogu sjecanja vrtlogu osjecaja koji usprkos svemu svakog dana sve veci bivaju i trazim te trazim u svakom jutro svakog novog dana zivis u meni i ne mogu vise lomim se kao staklo ostaju samo krhotine mog srca koje i dalje kuca samo za tebe nedostajes mi svakim udisajem sve vise i vise vrati se...

Bili smo bieli kao lierovi, srce nam titralo od radosti, majka nam u zapučak zataknula kiticu cvieća, koju je složila od božje plahtice i domaćih »klinčića« i mi kretali do škole, odkuda smo ošli u crkvu sv. Marka.

bila jednom jedna žena kojoj je more pričalo priče, stvarne i bajkovite. ipak, more je govorilo istine o ljudima i zato je žena uvijek živjela uz more. dalekim morima plovio je muškarac. svakoga dana skinula bi cipelu u tišini borovih grana i umočila svoja topla stopala u hladnu struju. nebo bi se mračilo, sunce titralo, valovi plesali i glas bi se začuo u pjesmi morske pjene. ljepotice mora, danas je vrijeme pozovi ljubav svoju jer on nije više na moru. njegovi koraci ostavljaju tragove na zemlji, njegova koža ne dodiruje više moju površinu. reče more. ozarena, drhćući dozove glas srca svoga. i zaista. tko je? tko je tamo? pjevnim tonom pitao je u vjetar. 6 sekundi raja. on je tu. njegov glas, dvije riječi i žena se sretna nasmiješi suncu i ribama čekajući da prođe još jedna godina, kada će joj more šapnuti: dozovi ljubav svoju, on je tu. no, sjedeći na obali toliko dugo, toliko sama, prekasno, samo par dana prekasno, doznala je da je ljubav njezina bila iza ugla, sjedio na stolcu u baru nedaleko morske obale. da je barem pošla kući, napustila more što ulijeva nadu, možda je sada mogla sjediti na žalu i njenu bi nogu dodirivala druga, mazeći plićak, a šaptaj bi bio stvarniji od sna: tako te dugo sanjam, ljepotice moja. mišljah, zaboravila si ljubav svoju i njezinoj tuzi nije bilo kraja.

Kroz visoki prozor lijevalo je sunce zrake svoje i sunčano je zlato titralo oko djevojčine glave.

Russell je sitnim slovima povezivao Demokrita, Descartesa i Leibniza I ja koji pokušavam spoznati svijet probijao sam se, ležeći na trosjedu. kroz štivo kakvo sam donedavno preskakivao Kastro se popeo na ležaj i smjestio se između moje lijeve ruke i torza Bijah na početku stranice i dok sam došao do kraja druge Kastro je zaspao i njegovo mi je predenje titralo kraj srca a njegova toplina. blažila mi je grud Da bih okrenuo stranicu bila mi je nuždna lijeva ruka A to bi značilo probuditi Kastra Neko sam vrijeme promišljao što bi o toj situaciji imala reči gore navedena. trojica kao i Bertrand a onda sam odložio knjigu i zaspao s mojom mačkom na prsima..

Ja takva, uistinu, želim biti, jer ti si to i zaslužio.. Možemo samo zamisliti kako je titralo Petrovo srce dok je čitao ove iskrene, djevičanske izljeve ljubavi njegove izabranice

Sva je prostrana krajina bila obasjana silnim svijetlom i sve je titralo i blistalo od njega.

Njeno je srce igralo, poskakivao, titralo, ko površina tihog jezerca za lahora.

Crveno svjetlilo vatre titralo je čarobno na blijedom joj licu, u sjajnim joj očima, poigravalo zlatnom joj kosom.

Čudno svjetlo titralo joj je pred očima, na srce navali neka slatka tjeskoba, krv joj skoči u glavu, a vezak po zlu.

San čujućeg tinejdžera Ono što nije izrečeno, ali je titralo u zraku, bio je osjećaj gluhih da su granice koje ih dijele od svijeta čujućih postale barem trunčicu mekše

Ipak sam ju na kraju uspjela preobratiti u lezbu, barem na tih pet godina koliko smo bile u vezi, koja, ruku na srce nekad je bila sjajna, ali uglavnom je bila paklena jer je meni u glavi stalno titralo ono veliko S (trejt) iznad njene glave.

Svjetlo je slabašno titralo samo u meni i hvala Bogu na mojoj tvrdoglavosti koja me je tjerala naprijed.

Večernje zlato titralo je na svijetloj kacigi, na sjajnom oklopu, večernje zlato vjenčalo mu je mlado, junačko čelo u koje bijaše upisan biljeg ljute žalosti.

u magličastim daljinama se zrcalilo podne titralo je sunce u prividu života prozirnost zraka je otvarala dveri sanjanih svjetova tamo iz granice vidljivog sam naslućivala ljepotu ovdje je bila nepodnošljiva postojanost nedogađanja krala sam poljupce neba i darivala ih viziji ludilo neživljenja razdaljine sam mjerila uzdasima tuge povjeravala pticama koje su slijetale na srcodrom trenutka u čahuri žalovanja sam skrivala istinu nisam je željela nutarnja okrutnica me udaljavala od izvorišta bila sam bjegunica iz zemlje osmijeha tragačica za nečim što nisam znala ili nisam mogla imenovati vjetar se poigravao s mirisima koji su me vraćali u neko davno prohujalo vrijeme prošlost je izgradila krletku iz koje nisam moga pobjeći špilju iz koje sam samo nazirala budnost mjesečarila sam ikonografijom izmišljaja... mozak se ušutio ideje su umirale prije svanuća nestajale zajedno sa zvjezdama ostajali su samo zvuci requiema umrloj ljubavi

13.08.2010. u 23:13 h iznad Sukošana, tj. u Zadarskom zaljevu, točnije između Zadra i otoka Ugljana (mapa i područje kretanja u prilogu) nekolicina osoba je zamijetila neobično svjetlo koje se lagano kretalo te svjetlilo (točnije: titralo) različitim intenzitetom.

- Vidi ovo crvenilo - rekao mi je i široko zamahnuo na blagdansko osvjetljenje koje je titralo posvuda oko nas.

Kad sam se vratio u štalu, Šarulji je titralo lijevo oko te sam mogao odahnit.. od tog dana Šarulja daje i po 15 litara visokomasnog mlijeka dnevno, što kad se doda vode daje i 20 litara a da prođe ispitivanja za mljekaru... "