Ovakvih bi se primjera moglo naći i spomenuti na pretek, ali završavamo sa jednim koji je sve, posebno hrvatske vjernike i njihove pastire doslovno šokirao, a to je iznenadna objava ostavke još uvijek aktualnog pape Benedikta XVI., koju je 11. veljače 2013. vrhovni poglavar Katoličke crkve i neosporni moralni, bezgrešni autoritet vjerničkog puka objavio, a koji već u ovozemaljskom životu nosi titulu Svetog Oca, što je usput rečeno heretičko tituliranje jedne smrtne osobe protivno nauku Biblije, knjige koja u Evanđelju po Mateju 23,9 lijepo kaže: Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate jednoga jedinog Oca, onoga nebeskoga. Objavu ostavke je čitava crkvena hijerarhija, zajedno sa masom vjernika kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta dočekala sa suzama u očima, a taj, gotovo jedinstven čin u novijoj crkvenoj povijesti okrunila silnim epitetima, pohvalama i neskrivenim divljenjem na hrabrosti, altruizmu i doslovno junačkoj gesti, iako bi ovakvo kukavičko povlačenje što su doslovno citirane riječi jednog vjernika u vrijeme kada Katoličku crkvu potresaju silni skandali, zapravo trebala biti uvreda za svakoga tko vjeruje, jer im je upravo kler kroz stoljeća u vjernički mentalni sklop utuvio kako papu na mjesto apsolutnog suverena svih katolika uz pomoć Duha Svetoga postavlja Božja providnost i u Svetoj Stolici bi trebao ostati sve do završetka svog zemaljskog života bez obzira na dob, zdravstveno stanje ili bilo što drugo.