Mora da su se sve paklene sile sjatile i sabile u oblak između neba i zemlje, u tmast oblak koji ni milost Božja odozgo, ni vapaj ljudski odozdo ne mogu ni do polovice prosvrdlati, da se bar u đavaoskoj tmini žalosno sastanu.

Dok je Petra ili žene već bio obasjao sjaj toga novog života, drugi su bili još u tmini Božjega pomračenja na veliki petak.

Ugledao ga je i u noći kada je započela 7. neprijateljska ofenziva, u onoj tmuši i tmini jutrom koje je popušio geler.

Ta svjetlost samo je simbol one svjetlosti o kojoj svake godine čujemo na ponoćki: " Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku... svjetlost jarka osvanu ".

Ti sveudilj jezdiš, i kisneš krhak i razoren u ovoj tmini, u ovoj postojbini, znajući mirise, pače: zavjete masline, posvećeno ognjište i vatru što te štiti, na kraju, dok se otimaš smrti, gromu i neprobojnoj tmici.

Starica nestaje u tmini, ali njena sjena ostaje u sjećanju, njen pogled je uronuo u dušu, kao Longinovo koplje ostavlja stigme bolne istine.

Zadnjih dana, upozorio nas je jedan vozač koji svakodnevno putuje iz Zadra na posao u Benkovac, spoj Zadra s Kalmetinom potonuo je doslovno u mrak javna rasvjeta ne radi, pa je sada u tmini ovaj prometni čvor postao još opasniji nego inače.

Istina je, toliki još čame u tmini smrtnoj, treba im pomoći.

»U noćnoj tmini svira k o Paganini« stih je davne dječje zezalice, a dok se veliki Niccolo okreće u grobu, noćnom tminom najbolje se može opisati i stanje u glavama nekih stanara BB kuće.

Crna pokrajina crno je svjetlo u tmini, crna slova na crnoj naslovnici.

Svojim mudrim pogledom, raširenim krilima i dostojanstvenim držanjem tmini podrumskih prozora i zalogaju iz siromaške vrećice oni pružaju lepršavu nadu.

u našem se malom kolektivu nedavno pojavila mlada pripravnica. o obitavanju toga bića u ovom staništu i njenom izgledu znao sam samo iz priče, kao da je tajanstvena ptica Dodo. njezin ju je šef, očigledno, dobro čuvao od pogleda ili ju je, bezobzirno, ugurao u neki kutak svog odjela i zatrpao poslom, tek nekidan zatražih od njega da neke podatke pukne na server kako bi se njima poslužio u jednoj analizi (koju, bajdvej, radim da bih izbjegao bitnije misaone poslove). ništa od toga, kaže, pobrisao je fajlove, ali može na papiru, ako hoću ponovo unositi ma samo daj što daš, ako treba i radit ću samo da ništa ne radim poslat će, veli, kad uhvati vremena ni pola sata nakon našeg razgovora na vratima moje radne sobe pojavila se Pripravnica. pripovjedači, dakle, nisu lagali. mala je odista zgodna. šta zgodna, da sam Sioux za nju bih odmah dao pola tuceta ponija i ono krzno albino bufala koje već pet generacija visi u našem wigwams-u. (i spričavam se svim ženskim udrugama ako će ovo tretirati kao poziv na prodaju ' ' bijelog roblja ' ', ali to je samo izraz mog evidentnog ushićenja pojavom). danas je ponovno zablistala u mojoj sobi. donjela je neke potvrde na potpis. predložih joj da sjedne i sačeka. odmah ću pogledati. i službeno ozbiljnom facom bacih pogled na papir. nikada nisam tako dugo isčitavao te dosadne, na isti kalup pisane, potvrde kao tada. od slova do slova. slovkao sam u sebi kao prvoškolac nebi li njeno prisustvo potrajalo što duže. podigoh glavu. smješkala se. meni kao pojavi ili meni kao napaljenom bezveznjaku. ma koga briga, smješkala se, i to je dovoljno. - ovdje je prilično hladno rekla je iznenada naravno da je hladno kad sam u sobi naslijedio klimu koju je neko odavno naštelio na 22, a u seljakanju se izgubio daljinac pa temperaturu reguliram uštekavanjem i ištekavanjem klime iz naponske mreže. - hladno? to je zato da dugo ostanem svjež - ha ha vi ste neka lako kvarljiva roba - o da, a onda, što je najgore, kvarim i sve oko sebe, kao breskva u gajbi - da, čula sam - a što ste to čuli, molim lijepo? - pa da vas se moram paziti mater vam zavidnu. jednog ću dana eutanazirati sve te brbljive kokoške ko onomad kad se pojavila ptičija gripa. u krugu deset kilometara oko sebe. zavrtanjem vratova, motkama, bejzbol palicama, vatrenim oružijem, petriotom - zar izgledam tako opasno? - ne znam, ali kad god vas vidim na piću ste s drugom djevojkom e, da, recept koji očigledno uvijek pali za stjecanje ' ' ugleda ' ' u društvu. a sve je samo stvar taktike nastojim svaki započeti razgovor, bio on privatni ili službeni, nastaviti uz piće u ugodnom okruženju nekog kafića. i to ' ' prometnog ' ' kafića a ne neke skrivene šupe. ne zato da bih bio viđen (dobro, malo i zato) nego da pokažem da ništa ne skrivam, da nemam pritajenih primisli kakve se obično, na djelu, iskazuju u mračnim kutovima skrivenih provincijskih kafića. takvi razgovori su uvijek opušteniji i ugodniji i omogućavaju bolje upoznavanje sugovornika (što smatram bitnim osobito u službenim razgovorima). osim toga, kad kažem Mom Svjetlu U Tmini da sam bio s tom i tom u ' ' prometnom ' ' kafiću odmah joj je jasno da ' ' tu nema ničega ' ' jer ' ' da sam htio da me ne vide otišao bi u neku šupetinu u Pripizdini Donjoj, zar ne? ' '. daklem, dokle god me vide na javnom mjestu, nisam opasan - da, ali samo na piću mogao bih vam to objasniti, ali morali bismo otići na piće - pa ne znam razmislit ću gledam je kako stoji ispred drvenog mosta što se nadvija nad mutnom rijekom i gleda u pravcu mračne šume obavijene maglom na drugoj obali. vidim kako se premišlja krenuti preko ili ostati na sigurnoj obali. taj strah od nepoznatog podiže joj adrenalin, razbuktava maštu i organizam u tijelu stvara veliku količinu hrabrosti kao protutežu tom strahu. nasmijala se - još ću razmisliti

- i što ćemo sad? pitala me zbunjeno Moja Svjetlost U Tmini. da odemo u Billu? - a da odemo u pi materinu? - nećeš valjda sad sve to vratit kući? - ne, no ti ćeš - daj, ne budi blesav

mrak se hvata, u tmini sve proguta sve boje, sve topline samo zvuci se pojačaju i nadjačaju... kojim putem krenuti? kako znati kome ruku pružiti a kome ju uskratiti...

Želim ti da nađeš put do te tajne, jer je to tajna nade vjere i ljubavi, tajna svjetla u našoj tmini.

" Rodio sam se u najgušćoj tmini neznanja, a moj guru, moj duhovni učitelj, otvorio mi je oči bakljom znanja.

Što zaželjeti kao čestitku za Božić, nego ponoviti riječi proroka, ispunjene Kristovim dolaskom: " Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku " (Iz 9, 1).

Otpih guc i nasumce otvorih knjigu.« Rođen sam u najdubljoj tmini neznanja i moj duhovni učitelj mi je otvorio oči bakljom znanja.

Toliko plemenitosti u nevolji, utjehe u tuzi, snage u slabosti, svjetla u tmini može postići ljudski duh ako ga vodi istinska ljubav.

U glazbenom dijelu Muški vokalni ansambl Petrinjski slavuji Hrvatskog pjeva č kog društva Slavuj iz Petrinje izveo je Prosto zrakom ptica leti Vatroslava Lisinskog, Živila Hrvatska Ivana pl. Zajca i Svijetliš u tmini Josipa Degl Ivellija.

Zagnjurio je obraz duboko u dlanove, stisnuo je oči, zaronio u neku neshvatljivo mračnu tminu, i tamo između zelenih i crvenih koluta u apsolutnoj tmini, gdje nema ničeg, samo jedan modar jezik gorućeg punča skakuće na rubu staklene posude, tamo Grkov glas progovara iz tmine, »da u onaj momenat, u onaj posljednji momenat skoka pod parostroj, ne bi mislio ni na što

U vremenu postojanog stanja zime; u zaspaloj klici sjemena i svekolike prirode; zemlji posvemašnjeg stradanja; u narodu koji je u tmini hodio; u beznađu nastalu po zakonu krvava mača i sile; u zaboravljenu krajobrazu pustinje; u zapretanim snovima spasenja; u čipkastim obmanama i lažima; baš usred svega što nije pogodovalo životu, od čega je drhtao i rijedak judejski palmin list, rodio se Život života - Krist.

početak je kraja godine i posao se lijepi za mene kao asevi za prste kartaškog prevaranta. jasno mi je da nisam plaćen da bih dolazio na radno mjesto nego da radim, ali desetak sati na dan... halo, gospodo, za 3 puta 8 radnici su se izborili još početkom prošlog stoljeća no, što je tu je. unazad mjesec dana novi su projekti Firme u kojoj radim uhvatili pristojan ritam od dva u tjednu. postaje mi sve teže paralelno razmišljati o televizijskoj reklami za film, odjeći za hostese i pokroviteljstvom nad Udrugom za zaštitu žaba krastača u seoskim kanalima. neki dan sam, potpuno iscrpljen, stigao pred zgradu Mog Svjetla U Tmini. nebesko je sito propuštalo jednoličnu, monotonu, hladnu kišu. stajao sam pred zgradom i kroz armirano betonski zid obložen žutom fasadnom ciglom, kao Supermen x-pogledom, promatrao prazan topli krevet njene sobe. poljubac na ulazu, bacanje u vertikalu i... nije ni završila s pitanjem " što si radio danas? " a ja sam već zaplovio starim drvenim jedrenjakom u Zemlju Snova. u dalekoj zemlji Hama zli je čarobnjak Eras (nalikovao je mom Šefu kao da su blizanci) upravo vršio teror nad Pokornima. vilenjaci s planine Gor kovali su oružije za konačnu bitku, a Vile su od morske pjene tkale odore za vojnike Slobode. u maglovito jutro zatrubiše trublja, zaržu konji, zakloparaju bojna kola i zaori se urlik Pokornih pračen zveketom vilinskih sablji. bojni pokliči i hropci umirućih i iznakažena tjelesa na crvenoj prosjeci. i zvuk poznate pjesme u daljini... iz sna me probudila himna koja je označavala kraj televizijskog programa. lagano sam joj glavu s ramena spustio na jastuk i poljubio ju za laku noć. probudila se. - ideš? - idem, lutko. - ti kao da si došao u hotel. dođeš, legneš, odspavaš jednu rundu i odeš. -: (- znaš, sutra ću se napadno našminkati i izazovno obući, ko hotelska droca. možda bude nešta na brzinu... znam. ovdje sam trebao izgovoriti onu poznatu rečenicu iz plačipičkastih filmova: " nadoknadit ću ti to, ljubavi... " ali nisam. znam da ona zna da ja plaćam svoje dugove. sječanj je ionako, u mom kalendaru poslovnih obaveza, mrtav mjesec i već smišljam kako pretvoriti jedan produženi vikend u Oazu Mira. i čemu onda, jednom rečenicom, koja više nalikuje na predizbornu retoriku nego iskreno kajanje Pobožnog pred licem Jahve, kvariti iznenađenje koje slijedi. i zato. samo sam se nasmješio na odlasku kako bih pokazao da sam ovaj dijalog shvatio kao šalu.

petak je završio pomalo sjetno. u dvadest i trideset Moje Svjetlo U Tmini provukla je poslijednji put svoju x - icu i odvečerali smo njena studentska prava. od prvog i službeno više ne spavam sa studenticom. tjah i što se promjenilo? ustvari ništa, samo sam u očima malo-građana malo-seljaka izgubio poneki poen i izmamio sretni osmjeh na licima dežurnih pakosnika. žao mi je, momci, dok ste vi stajali pred tim vratima čekajući da se, nekom božijom rukom, otvore ja sam pokucao i jednostavno ušao (moj grijeh, moj grijeh...). ako vam je ovo neka satisfakcija, nemarim. dižem čašu u zrak za sve Zlobnike ovog Sela zapadno od istočnog. subota je donjela, peto po redu, gutanje reklama. tjestenina kod Bobana, da se zadovolji forma društvanca kojem je doista stalo " biti viđen ", mala šetnja metropolom uz obavezni obilazak znamenitih mjesta izloga skupih radnji i prolazak crvenim tepihom dvorane Lisinski. parkiran na šanku u društvu nekih " poznatih faca ", bez imalo volje da vidim i budem viđen, propitivao sam ovogodišnju kvalitetu vina i od reklama nisam vidio ni malo " r ". u večeri zviždaljki jedina mi je zanimacija bila uzimanje majica iz šarenih korpica koje su nosile maštovito pofarbane gole djevojke. sjetile su me na jednu djevojku, iz nekih prošlih vremena, koja je na večernje izlaske dolazila toliko zažbukana (barbara, hvala na prikladnom izrazu) da sam obavezno sobom nosio kutiju razređivača. negdje pred kraj " kultnog događanja " vino je postalo prošlost. kako ni brkata " poznata faca " od brkatog konobara (koji je do tada bio više nego susretljiv) nije mogla iskamčiti više niti kap božanskog nektara bio sam prisiljen prošetati do parkinga po onu litru zaostalu od zadnjeg domjenka. bio je to više dokaz dobre volje i skupljanje plus poena nego nekakva konkretna pomoć nabrijanim vinopijama. večinu sam prisvojenih majica naposljetku podjelio simpatičnim damama u odjeći s potpisom kako bi im poslužio kao materijalni dokaz da su bile tu, ukoliko ih nije ulovila neka od mnogobrojnih kamera. očiju uprtih u daljine autoputa društvance je, s jednim glasom protiv (mojim naravno) preskočilo after party u Kineskom paviljonu. žao mi je što sam, ovom njihovom odlukom, obmanuo neke drage ljude. izvinte ako vas u čitanju ovog posta ometa buka u mojoj glavi...

blažen Božić svim vjernicima. blažen Božić i onima koji to smatraju samo tradicijom. jer još nisu pronašli znanstvene argumente da se Bog rodio blaženo stanje i onima koji još tapkaju u tmini, ne čekajući nikoga. i na kraju blažen Božić našem Andjelku

- već se mjesecima mučim s autobiografskim romanom Amosa Oza " O ljubavi i tmini " i odustajem i službeno od njega.

U onoj tmini zatvorenih očiju gledao je sve jasnije usku sobicu, bijedno svijetlo i pokućstvo, na koje su padali njegovi traci, gledao je sva ona zabrinuta, a sad na vesela lica svojih, kojima ne će pravo san na oči, koji slute njegovu muku - i njegov dolazak.

Ali more kao razliveno po tmini njegove duše privlačilo ga u svoju blizinu.

Nikada ama baš nikada ne bih poželio, da im se to dogodi, ali ponekad je možda, na kratke trenutke, dobro ostati sam u tmini, čisto da saznaš kakav je to osjećaj.

Varijanta " udijelite siromahu " prolazi jedino pred crkvom i na ulici, a ove su tu poslali na pozornicu odjevene u privatne tužne krpice za izlazak i naredili im da nešto pjevaju u tmini, pa što im mutavima Bog da.