U kw organizaciji ne toleriramo prijetnje nasiljem.

Zašto da toleriramo bilo što i šutimo?

Ako čovjek nešto želi, a time nikome pa ni sebi ne čini zlo, tko smo mi da tražimo objašnjenje, tko smo mi da to ne toleriramo i pričamo o " čudnim " željama kao o nečemu nepotrebnom s osudom u glasu.

Sami sebe često moramo kontrolirati, kako sebi toleriramo greške, tako moramo i suradnicima.

Pa oči koji su isto parni organ jetre otkazuju svoju funkciju (šta to zapravo ne želimo vidjeti oko sebe? ima li ljudi kojima na račun nekih starih konta, dugogodišnjih poznanstava i zavjeta toleriramo stvari zbog kojih nam se mrači pred očima, zbog čijih ponašanja akumuliramo bijes unutar sebe a bijes i mržnja stanuju u jetri i žuči pogled pun mržnje.

Za kraj, silno bih želio da mi netko objasni kako to da pred papu žena mora doći glave prekrite velom i u dugoj haljini, a pred Isusom u tabernakulu toleriramo erotiku uživo?

Ukratko, stavili smo opciju istospolnih odnosa u svoje igre; ne toleriramo govor mržnje na svojim forumima.

Kako dolazi do suradnje i svojevrsne kohezije u polidimenzijonalnoj dinamici svakodnevnog života, tako smo naučeni da jedan drugom toleriramo ipak neke okvirne crte i pravila estetike koja nas ograničavaju odmah u samom startu.

Ako toleriramo prava homića, mogli bi i prava poligamista.

Kad je ljeto, i nesnosne su vrućine, strankama toleriramo ako se odjenu nazovimo to " nedoličnim ".

Vladimir Bregović: Parkiranje na zelenim površinama i pješačkim kolnicima u Gradu Vrbovcu ne toleriramo i poduzimamo sve da to spriječimo.

Međutim, zašto ovakvo ponašanje još uvijek toleriramo i dalje će ostati misterija.

Imamo nasljeđe socijalizma, previše toleriramo nerad, a onda smo još u međuvremenu nagomilali mnoge nove tranzicijske probleme.

Nećemo govoriti da ih toleriramo ili odobravamo.

Umjesto da vas jednom za svagda otprašimo na šini uz katran i perje, mi vas toleriramo aplaudirajući jednom mostu, jednom jezeru i jednom raskrižju.

Ne toleriramo bilo kakvo rasno, seksualno, fizičko ili mentalno šikaniranje na radnom mjestu ili na funkcijama povezanim s radnim mjestom.

evo kako ja vidim razliku tolerancije i prihvaćanja: toleriramo ono s čime se u načelu i ne moramo slagati ili odobravati, ali otrpimo (istoleriramo) jer je neizbježno, nemamo nikakav utjecaj na promjenu istoga, i kao takvo, nužno je prihvatljivo. pritom ne moramo imati decidirani stav ili mišljenje o tome. prihvaćamo nekoga zato što je taj netko, upravo takav kakav je, jer da je iole drugačiji u svom bivstvovanju, ne bi bio baš to što jest. prihvaćamo, jer smo apsolvirali lekciju o očekivanjima. ne osjećajmo poriv koji nam tihim glasićem, podsvjesno govori što očekujemo ili što bi trebali očekivati od te osobe ili što bi ta osoba trebala napraviti ili biti da bi ispunila naša očekivanja. prihvaćena osoba nas ne određuje isto kao što ni mi ne određujemo tu osobu. i to je to. pupčana vrpca se prekida nakon 9 mjeseci. čovjek je svjesno biće, a ljudi tu činjenicu beskrupulozno koriste u svrhu vlastite potvrde, osjećaja posjedovanja ili neke druge slične ucjene. pozdrav.

Ako niste zadovoljni pravilima Wikipedije dužni ste svoje nezadovoljstvo formulirati na civiliziran način, necivilizirano ponašanje ne toleriramo.

Također racionalizacije tipa od politike toleriramo kriminal, a za prosvjede tražimo savršenstvo također promašuju metu.

Sto se tice foruma smijes staviti broj, takve sitne on-topic reklamice toleriramo (Davor je stavio link na proizvodjaca ulja).

Ja, ti ni itko ne moramo prihvatiti ono što toleriramo

Matematičari i fizičari su tolerantno računali, prikupljali, obrađivali i prikazali dijagramima anketu Zašto mi se smiju i što toleriramo? s ciljem da učenici budu tolerantniji.

Dobro, toleriramo im neke stvari jer ako smo im kao roditelji otvorili vrata mogucnosti koja smo mogli, mislim da je nužno otvoriti im i vrata realnosti.

dosljedan ne pokušavaj moje pisanje izjednačavati s onim koji već u drugoj rečenici vrijeđa.. pročitaj njegov tekst i vidjećeš masu uvreda... uvjet je samo da to želiš... ako nisam taj koji uvijek ali uvijek proklamira toleranciju i blagi pristup neznam onda tko to radi... svaki svoj tekst mogu potpisati sad i za dvije godine.. ponovit pred tobom i pred tisuću drugih ljudi meni je svjedno, nisam potkupljiv i nisam bitanga koja bi vrijeđala samo zato što netko drugačije misli.... ostalo se mogu složiti s tobom a i s drugim.... snajperu, dragi moj neznam gdje živiš ali neonacisti paradiraju po svijetu još i kako... npr.. sad-e.. točno je da hrvatska nije u potpunosti demokratska i da se treba izboriti za bolje... iako u državi nije svanulko ipak držim da je barem 4 - 5 sati ujutro i to buđenje je na pragu... opet ću ponovit i neću više... ne možemo ljudima branit da se okupljaju na demokratskoj osnovi i plasiraju svoje misli.... ako ti redikuli nemaju pravo na okupljanje i javni život hrvatska nije slobodna..... kako onda mesić može danas u jasenovcu prozivati berače kostiju i govoriti o 8 ofanzivi... tim slijedom i schwartz ima pravo na javnom prostoru govoriti o nekim drugim ofenzivama... to je njegovo demokratsko pravo i još nisam čuo argument koji bi to osporio... reći ću i zašto... zato što pojedinci brane neobranjivo... želimo li da se ljudi boje otići na koncert thompsona.... ako to želimo onda definitivno idemo u krivom smijeru..... nikad više ali doslovce nikad više naša zemlja ne smije kršiti ljudska prava, ničija... to je ideal i njemu treba težiti i ja jesam idealist... vremena su takva i samo sanjari i idealisti mogu vući naprijed... sanjajmo hrvatsku, ljepšu, bolju, tolerantniju..... evo ovo je još za kraj pa da zatvorimo ovu temu, bar što se mene tiče.... dobro je ako se već ne slažemo da se toleriramo i pazimo jedni na druge... nije nužno da se slažemo ali poštivat se moramo.... hvala.

Naime, kada interkulturalno komuniciramo, kada već posjedujemo neke interkulturalne kompetencije, mi zapravo toleriramo različitost, poštujemo drugačijeg, kritički promišljamo, ulazimo u dijalog s drugačijima.

A onda je dragi prijatelj jednako postiđeno priznao da njegov dragi ne zna tko je Fadil Hadžić pa smo odlučili popisati sve stvari koje naše značajne polovice ne znaju, a mi ih iako smo si maštali o partnerima koji dijele našu ljubav prema, recimo, talijanskom realističnom filmu nekako toleriramo.

Starost, naime, kao što ima pravo na dostojanstvo, ima pravo da joj toleriramo izvjesnu kapricioznost izazvanu bliskim odlaskom ili mentalnom pomutnjom.

A mi od starta ne toleriramo naše čiste principe i veoma smo ponosni na to.

Pitanje svih pitanja je zašto toleriramo tolika nepoštenja unutar sredina u kojima se krećemo, i to na svim nivoima, nije pitanje tko je prvi počeo nego tko je prvi zažmirio.

Nije cudo da nam je snaga za BORBU i OTPOR U DANASNJOJ HRVATSKOJ OSLABILA DO TE MJERE Da toleriramo (I izabiremo) ANTIHRVATE i u same VRHOVE VLASTI...