- Bez pomoći Društva Bokanjac i predsjednika Tomislava Krizmana bilo bi nemoguće odraditi ne tako jeftinu ligu.

Bit će to spomen i na 100. obljetnicu slikarskog školovanja ove umjetnice kod Tomislava Krizmana, kada je zajedno, kako stoji u biografiji, dijelila prve razborite poglede na slikarstvo s Ankom Krizmanić.

Premijera Parsifala u Zagrebu bila je 28. travnja 1922. Redatelj je bio dr. Branko Gavella. Dekoracije i kostime, po nacrtima prof. Tomislava Krizmana, izradili kazališni slikar E.

Zbirka je posebno dobila na vrijednosti donacijama slikara Ljube Babića, Tomislava Krizmana, Milana Steinera, Branka Šenoe, Mencija Clementa Crnčića, kao i drugih poznatih hrvatskih umjetnika.

Na tribinu koju su jučer organizirale braniteljske udruge proizašle iz Domovinskog rata, HVIDR-a Otočac i Udruga Posebne jedinice policije Sokolovi 1991 u suradnji s tvrtkaom Alternativni sustavi d.. o. o. iz Zagreba, Tomislava Krizmana 4, na temu Alternativni obnovljeni izvori energije za sve njihove članove, učesnike Domovinskog rata, kao i ostale zaineteresirane građane u Ribičkom domu u Šumećici odazvalo se 50 - tak branitelja i sudionika u Domovinskom ratu, kao manji broj zainteresiranih građana.

Slavo Striegl je rođen u Sisku 9. rujna 1919. godine. 1939. godine upisuje se na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, gdje pohađa klase Krste Hegedušića, Tomislava Krizmana, Marina Tartaglie, Vladimira Becića, Joze Kljakovića, Omera Mujadžića, Zlatka Šulentića.

Vrijednost za zbirku svakako imaju skulptura i reljef Ivana Meštrovića Potom tu su grafike Menci-Klementa Crnčića i Tomislava Krizmana.

Završio je specijalni tečaj za grafiku kod Tomislava Krizmana 1952. Predavao je slikarstvo na Akademiji u Zagrebu od 1961 - 77. Bio je član grupe " PETORICE " (Ljubo Ivančić, Ivan Kožarić, Valerije Michieli, Miljenko Stančić, Josip Vaništa).

Nakon secesijski oblikovanih slikarskih plakata u rasponu od Tomislava Krizmana, čiji plakati jasno očituju utjecaj Gustava Klimta i bečke secesije preko Bele Csikos-Sessije i Roberta Auera, koji su izvore inspiracije nalazili u florealnoj ornamentici Art Nouveaua tragom Alfonsa Muche, do simbolističke atmosfere prisutne na plakatima Radovana Tommasea i Maksimilijana Vanke, dvadesete i tridesete godine bilježe pojavu modernoga grafičkog dizajna na najvišoj profesionalnoj razini.

Nakon gimnazije, koju je pohađala u Vinkovcima i Osijeku, diplomirala je slikarstvo na ALU u Zagrebu i magistrirala u klasi prof. Tomislava Krizmana.

Najviše smo se uhvatili potpisa arhitekata na objektima iz razdoblja secesije, ostataka natpisa po zgradama, kao i pismovnih formi kakvu nalazimo u plakatnoj baštini Tomislava Krizmana, Bele Čikoš Sesije, Bele Auera i suvremenika iz istog razdoblja sa samih početaka hrvatskog grafičkog dizajna.

Alfred Pal (Beč, 1930 - Zagreb, 2010) umnogome je zadužio hrvatsku umjetnost i Maticu hrvatsku, u kojoj je (u sklopu Nakladnoga zavoda MH) u dvadesetak godina kao grafički i likovni umjetnik opremio mnogobrojna antologijska izdanja knjižne umjetnosti, svrstavši svoj rad uz djela najvećih hrvatskih majstora knjižne opreme, poput Ljube Babića i Tomislava Krizmana.

Školovao se u Beču, u Istarskom internatu u Karlovcu, te na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu od 1929. godine kada je započeo studij slikarstva kod profesora Tomislava Krizmana i Maksimilijana Vanke, do 1936. godine kada je diplomirao kod Marina Tartaglie.

Niz litografskih portreta koje prikazuju osobe zaslužne za hrvatski narodni preporod, te izuzetne portretne listove hrvatskih majstora Mencija Clementa Crnčića i Tomislava Krizmana.

Budući da je Striegl ponajprije rođeni crtač i da je linija bila i ostala temelj njegovog umjetničkog umijeća i najvećega interesa, s lakoćom je i uspjehom savladavao crtačke i grafičke kolegije profesora Krste Hegedušića, Joze Kljakovića, Tomislava Krizmana i Omera Mujadžića.

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. Poseban tečaj za grafiku završio je 1952. u klasi prof. Tomislava Krizmana.

Kao autoportret koji pokazuje dendijevske sklonosti može se uzeti bakropis Tomislava Krizmana iz 1908. U izduženom formatu, omiljenom u secesiji, prikazan je slikar iz blago snižena o č išta, što samo po sebi daje dojam superiornosti portretiranog.

Iznimni crtački opus Ivana Lovrenčića, koji je umjetnost učio kod Omera Mujadžića, Krste Hegedušića, Ljube Babića i Tomislava Krizmana, već nam od tih ranih djela iz druge polovice pedesetih pokazuje kako mu je crta osnovni oblikovni element.

Pohađao je klase profesora Krste Hegedušića, Tomislava Krizmana, Marina Tartaglie, Vladimira Becića, Zlatka Šulentića.

Na to nas vrlo učinkovito podsjeća i ilustracija s naslovnice hrvatskog izdanja ove knjige, motiv s bakropisa Tomislava Krizmana Mostarski most.

U to vrijeme su sve prostorije dvorca bile pune namještaja, a na zidovima se nalazilo tridesetak velikih uljanih slika Tomislava Krizmana sa motivima starih gradova karlovačke šire okolice.

Tako njegov prijatelj i sljedbenik Vladimir Treščec Branjski (1909. 1914.) trajno uspostavlja Operu i organizira baletnu školu, otvara profesionalno mjesto scenografa za Branimira Šenou i Tomislava Krizmana, na čelu s Ivom Vojnovićem pokreće stručni kazališni tjednik Hrvatska pozornica, iz inozemstva vraća Ivu Raića i uvodi u teatar Branka Gavellu.

Sam ulaz u njega posebno je naglašen ondje su Meštrovićeva sfinga, motiv s tanjura Antonije Krasnik i vaze Tomislava Krizmana te boca ljekovitoga pripravka Elsa fluid, čime se ukazuje na mnogoznačnost secesije.

Zbog boljih uvjeta života 1912. s obitelji seli u Zagreb i pohađa slikarsku školu Tomislava Krizmana, a zatim Privremenu visoku školu za umjetnost i umjetni obrt u klasi Otona Ivekovića.

Gjurića, Zore Preradović, Dušana Kokotovića, Bele Cikosa Sessie, Tomislava Krizmana, Ljube Babića, Slavka Tomerlina, Stipana Bakovića, Vladimira Kirina, Vladimira Varlaja, Jurja Plančića, Otona Ivekovića, Krste Hegedušića, Jerolima Miše, Mihovila Krušlina, Vilka Gecana, Marijana Trepše, Viktora Šipeka, Stojana Aralice, Otona Postružnika, Vanje Radauša, Josipa Crnoborija, Antuna Motike, Ljudevita Šestića, Zlatka Šulentića, Slavka Šohaja, Omera Mujadžića, Vilka Šeferova, Đure Tiljka, Frana Šimunovića, Mirona Makaneca, Fedora Vaića i Rudolfa Sablića nesumnjivo potvrđuju mišljenje povjesničara umjetnosti i muzejskih stručnjaka kako se radi o zbirci čiji značaj nesumnjivo dosiže nacionalne okvire.

Nakon studija u Beču, gdje joj je među velikanima likovne umjetnosti učitelj bio i Gustav Klimt, Vjera Bojničić polazila je privatnu školu Tomislava Krizmana u Zagrebu gdje je studirala grafiku.

Završivši Likovnu akademiju u Zagrebu, usavršavala se u Beču i Parizu, a prvu samostalnu izložbu imala je 1917. u Salonu Ullrich, gdje su, još kao studentice u umjetničkoj školi Tomislava Krizmana, izlagale i ostale slikarice plemkinje.

Ovaj dio izložbe, u kojemu dominiraju predmeti iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt, završava ostvarenjima hrvatskih umjetnika u staklu od Tomislava Krizmana do Raoula Goldonija.

Novi detalji iz života, a vezani uz Opatiju, Mencija Clementa Crnčića, Tomislava Krizmana, Naste Rojc, Vere Nikolić Podrinske, Sonje Kovačević Tajčević, Nevenke Đorđević, Jakova Smokvine, Zlatka Faulwettera, Zlatka Price, Nikole Reisera, Vladimira Udatnyja, Ede Murtića, Ive Kaline, Voje Radoičića, Branke Marčete, Marije Ujević, Josipa Diminića, Claudija Franka, Ratka Janjića Jobe, Maura Stipanova, Mirka Zrinšćaka, Siniše Majkusa ili Melite Sorole Staničić da se zadržimo samo na domaćim umjetnicima isprepleteni su edukativno intoniranim komentarima o umjetnosti i umjetničkim žanrovima.

Dosege hrvatskog dizajna predstavljenog na pariškoj izložbi ilustrira i keramički servis oslikan prema nacrtima Tomislava Krizmana.